Bivši savjetnik uprave Čistoće dobio je nalog pripremiti dokumentaciju za natječaj koji je izgledao kao skrojen za MBO u Brezju....
Ekološka kriza koja je gotovo mjesec dana bila u središtu
interesa lokalne javnosti, nakon što je Čistoća
miješani komunalni otpad počela gomilati na pretovarnoj stanici u
Poljani Biškupečkoj, čini se da je napokon riješena
proteklih dana. Nakon sastanka s ministrom Tomislavom
Ćorićem, varaždinski gradonačelnik Neven
Bosilj izvijestio je javnost da je nađeno rješenje
za deponiranje otpada za razdoblje do kraja ove godine.
U medijima su se mogla čuti razna tumačenja zašto je do ove
situacije uopće došlo. Naime, kriza s otpadom započela je netom
nakon primopredaje vlasti, što je bivši gradonačelnik
Ivan Čehok iskoristio kao priliku da novog
gradonačelnika optuži za nesposobnost, dok mu je Neven Bosilj
uzvratio da je riječ o naslijeđenom problemu odnosno nečemu što
je trebala riješiti bivša vlast.
Svoj obol tumačenju događanja prije nekoliko dana dao je i
Robert Briški, bivši savjetnik uprave Čistoće,
koji danas više nije na toj funkciji. No više je puta javno
upozoravao na ono što smatra nelogičnim i lošim za tvrtku u kojoj
je zaposlen. S Briškim smo detaljnije popričali o okolnostima
vezanima uz zbrinjavanje novonastalog miješanog komunalnog
otpada, a kratko se osvrnuo i na ono što smatra velikim problemom
u vezi baliranog otpada o kojom se uopće ne govori.
Krajem prošle godine Čistoća je raspisala javni natječaj za
zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada (MKO) polaganjem u tlo,
no na njega se nitko nije javio. To je bilo ishodište svih
kasnijih problema i pitanja je li uprava Čistoće poduzela sve što
je mogla i trebala da ne dođe do krize s otpadom kojoj smo
svjedočili u tjednima iza nas.
Gospodine Briški, kako je prijašnjih godina rješavano
pitanje ‘crne kante’ odnosno deponiranja otpada? Je li ovo sada
bilo prvi puta da je za to bio pokrenut postupak javne
nabave?
Da, prije se to rješavalo drugačije. Naime, krajem 2018. godine
na razini države donijet je dokument koji se zove Dinamika
zatvaranja odlagališta. On je na snagu stupio nešto kasnije, tako
da 2019. još nije bilo nikakvih ograničenja. Odlagališta su
zaprimala određenu količinu otpada koja je bila propisana
dozvolama koje su imali. Na temelju Zakona o održivom
gospodarenju otpadom bio je potpisan sporazum više jedinica
lokalne samouprave (JLS) u kojima Čistoća prikuplja otpad s
jedinicama lokalne samouprave koje su bile spremne preuzeti
otpad. Varaždin i još 14 općina i gradova potpisali su sporazum s
Općinom Velika Trnovitica, na čijem se teritoriju nalazi deponij,
i Općinom Davor. Na temelju toga sporazuma komunalna
poduzeća sklopila su ugovore, Čistoća s jedne strane i dva
komunalna poduzeća s druge strane. Sporazum, dakle, definira da
jedna JLS dozvoljava deponiranje otpada iz druge JLS, a
provedbeni dokument je ugovor.
U kojem dokumentu se određuju količine?
Količine se definiraju u sporazumu. Tamo se definira i cijena. A
način naplate i ostalih detalja regulira se ugovorom između dva
komunalna društva.
To je tako funkcioniralo do sad?
Ja imam određene informacije, ali nemam sve. Naime, 2020. godine
dolazi od razmimoilaženja uprave i mene nakon što sam prijavio
nepravilnosti vezano uz balirani otpad, a koji se htio prebaciti
na Čistoću. Tako da nisam upoznat sa svime, tako da ne znam za
raspisivanje tog natječaja 2020. godine. Ja samo dobivam
informaciju u studenome da je bio raspisan natječaj za
zbrinjavanje postupkom D1, to je odlaganje u tlo, i da se nitko
nije javio. Ja tada radim od doma i nemam pristup drugim
informacijama, ali već toga mjeseca upozoravam upravu da postoji
dokument koji se zove Dinamika zatvaranja odlagališta i da bi po
tom dokumentu trebalo tražiti reviziju kvota vezanih uz
zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada. Odnosno po tome
dokumentu bi se trebalo ravnati za utvrđivanje kvota za sljedeće
godine i po tome dokumentu bi davatelj javnih usluga i JLS
trebale pregovarati s Ministarstvom zaštite okoliša. Jer ti ne
možeš raspisati natječaj ako su utvrđene određene kvote koje
odlagalištima ne dopuštaju višak preuzimanja otpada. Odnosno
možeš raspisati, ali onda se oni ni ne mogu javiti na natječaj.
Namjerno ili slučajno?
Što je uprava poduzela kada se nitko nije javio na
natječaj?
Nemam saznanja što se dalje događalo, ali ponovno počinje to
pitanje pripremom raspisivanja novog natječaja. Sad direktno od
mene uprava društva traži, bilo je to u siječnju 2021. godine, da
sudjelujem u pripremi tehničkog dijela dokumentacije za postupak
D8, za količinu od 6.000 tona. Kad dobivam taj nalog, ja odmah
šaljem upravi očitovanje da je varaždinski otpad prethodno
obrađen, jer je, prema Pravilniku o odlagalištima, propisano da
se prethodnom obradom smatra primarna selekcija na kućnom pragu.
Ako su iz tog otpada izvađeni papir, plastika, tekstil, metal i
prvenstveno biootpad, onda ne postoje opravdani razlozi da bi taj
otpad završio u nekom od postrojenja za obradu.
Možete li nam pojasniti što točno znači obrada postupkom
D8?
Da pojasnim, D8 je postupak biološke obrade nakon kojeg slijedi
krajnje zbrinjavanje. Primjerice, MBO pogon u Brezju je dozvolu
za taj postupak dobio tek u trećem mjesecu 2020. godine. Prije je
imao dozvolu za postupak R3. Razlika je u tome da R3
podrazumijeva oporabu, a D podrazumijeva krajnje zbrinjavanje.
Dakle, rješenje je MBO dobio u trećem mjesecu 2020. godine, a na
stranicama Ministarsrtva to je objavljeno tek u prosincu. Zašto
je to tako, ne znam, mogu samo pretpostaviti, ali sad govorim
samo o činjenicama, a ne o pretpostavkama. Druga stvar je da je
uprava od mene tražila da u dokumentaciju za natječaj stavim
upravo onu količinu koja je ovih dana dogovorena i, još bitnije,
u prijedlogu teksta javne nabave je bila iskazana cijena od 1.200
kuna po toni. Dakle, netko je baratao s cifrom od 1.200 kuna po
toni u prvome mjesecu ove godine, a ona se pojavila u javnosti
tek ovih dana kad je MBO dao ponudu da preuzme novonastali otpad.
Zašto tada javna nabava o kojoj govorite nije
provedena?
To ja ne znam, to morate pitati upravu Čistoće.
Je li pokrenut postupak?
Kolege iz Čistoće i ja smo dovršili prijedlog teksta javne
nabave. Kad sam trebao doći u prostorije poslodavca da definiramo
konačni tekst, poslodavac mi je rekao da nema potrebe da dolazim.
Zašto se to nije provelo, ne znam. No ja sam istraživao. Na
stranicama Ministarstva postoji registar dozvola. Za postupak D8
postoji samo nekoliko pravnih subjekata. Jedan je MBO u Brezju.
Ako upotrijebite kriterij blizine, onda je svima jasno kamo je
otpad trebao ići.
Bivši gradonačelnik Čehok je u prosincu najavljivao
natječaj na koji će se moći javiti i varaždinski MBO. No po ovome
ispada da je rađen drugačiji natječaj, na koji će se moći javiti
samo MBO…
Govorim samo o činjenicama. Metoda je bila D8, a jedan od
elemenata je bilo načelo blizine i količina 6.000 tona.
Dakle, nije se mogao javiti nitko tko ima odlagalište
otpada?
Ne, nije se mogao javiti.
Po Vašem stručnom mišljenju, što je trebalo napraviti u
tome trenutku, krajem godine?
Prvenstveno je uprava Čistoće trebala napraviti sastanak sa svim
načelnicima. Ja sam radio od doma i ne znam je li takav sastanak
napravljen. Tamo im je trebalo prezentirati problem koji je
nastao, ali on je trebao biti rješavan prvenstveno na razini
Čistoće, korisnika javne usluge, dakle JLS-ova, i Ministarstva
okoliša.
Tko je trebao kontaktirati Ministarstvo, Čistoća ili
JLS-ovi?
Po meni, Čistoća je trebala kontaktirati Ministarstvo. Jer u
Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom jasno piše da je Čistoća
dužna predati otpad onome tko posjeduje dozvolu. Vi kad nekome
dajete posao da nešto radi, onda se to uvjetuje time da on taj
otpad može negdje predati. To je bilo do tada riješeno na razini
sporazuma.
No ne piše li u zakonu da je JLS osiguran dužan
zbrinjavanje?
Ne, JLS je dužan osigurati obavljanje javne usluge i osigurati
predaju miješanog komunalnog otpada u Centar za gospodarenje
otpadom. Centar Piškornica ne radi, a JLS je dužan osigurati
javnu uslugu. On je javnu uslugu povjerio Čistoći.
Dakle, nije JLS dužan osigurati gdje će otpad
završiti?
Ne. Jasno piše da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave,
a to je gradonačelnik, dužan osigurati provođenje javne usluge. A
prema Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom, piše da je
davatelj javne usluge dužan predati MKO osobi koja posjeduje
dozvolu. Zbog toga je i išlo raspisivanje natječaja. Uprava je,
po meni, trebala osigurati reviziju kvota, ono o čemu danas priča
gospodin Skroza. Pa je samo pitanje zašto je gospodin Skroza tada
išao raditi takve natječaje.
Imate li informaciju da je u tome razdoblju Čistoća
kontaktirala Ministarstvo?
Ne, to ne znam.
Nije li malo neobično da se sad bez problema riješio
problem sa Ćorićem, a da se prije nije moglo?
To se slažem.
Je li točno tumačenje da Čistoća nije smjela prihvatiti
ugovor kad joj je tvrtka Piškornica – sanacijsko odlagalište
direktno nudila kapacitet od 3000 tona?
Ja sam u tome trenutku radio od doma, tako da ne znam za to, ali
sam razgovarao s gospodinom Ružmanom telefonski. On mi je
potrvrdio da su im oni nudili količine, ali je bio upitno
potpisivanje tog nekakvog sporazuma. I na to pitanje sam
odgovorio upravi Čistoće, kad je bilo pitanje može li se direktno
s tvrtkom Piškornica – sanacijsko odlagalište potpisati ugovor o
3.000 tona. Tada sam rekao da se prvo mora riješiti prethodno
pitanje, a to mora odraditi nadležno ministarstvo. To je pitanje
je li ta tvrtka javni naručitelj ili nije, prema Zakonu o
javnoj nabavi. Ta je tvrtka u 100-postotnom vlasništvu
tvrtke Piškornica, koja je regionalni centar za gospodarenje
otpadom. Postavlja se pitanje, ako je Piškornica javni
naručitelj, je li i Piškornica – sanacijsko odlagalište
javni naručitelj. Ako jeste, onda je moguće sklopiti ugovor. Ako
nije, onda moraju biti ispunjene određene pretpostavke iz Zakona
o javnoj nabavi da bi
se to moglo napraviti. Dakle, pitanje je je li uprava Čistoće
zatražila takvo mišljenje od nadležnog ministarstva. Po meni je
cijeli problem trebalo rješavati u listopadu ili studenom prošle
godine. Na bilo koji način.
Zbog čega jedino Čistoća sad ima taj problem na cijelom
sjeverozapadu, možda i u cijeloj Hrvatskoj?
Mogu samo odgovoriti da sam sve dokumente o kojim sada
razgovaramo poslao između ostalih i na adresu USKOK-u i zatražio
da se ispita postoji li tu opravdana sumnja da se nekome
centriralo. To će reći institucije ove države. Ja mislim da jedan
čovjek sam to nije mogao napravit da se to tako napravi. I ova
posljednja izjava bivšeg zamjenika gradonačelnika, kojemu su
građani Varaždina rekli da ne misle da je dobro vodio Grad, ne
stoje. Jer ja sam na vrijeme upravu Čistoće, kao tadašnji
savjetnik, izvijestio o postojanju dokumenta Dinamika zatvaranja
odlagališta. I još više, o postojanju Pravilnika o odlagalištima
u kojem jasno piše da je kod nas MKO prethodno obrađen i da takav
otpad ne treba ići na daljnju obradu u MBO. Na to moje očitovanje
je direktor Čistoće napisao da nije tražio moje mišljenje nego da
samo provedem radnje koje mi je naložio.
Imate li kakve detaljnije informacije o tome što je sada
dogovoreno kod ministra Ćorića?
Nemam informacije, u javnosti se pojavljuju proturječne
informacije. Ono što sam pročitao je da je ugovoreno svih 6.000
tona, nadam se da je to tako.
Postoje i tumačenja da je riječ o dogovoru po kojem će se
problem riješavati u hodu, prema tome na kojem odlagalištu će
biti mjesta.
To nije bitno, glavno da će se riješiti. No, prema dokumentu o
Dinamici zatvaranja odlagališta, mi bismo trebali voziti u
Jerovec. I ovo što radi gospodin Batinić, po meni je to kazneno
djelo.
Kako ga Ministarstvo može prisiliti da preuzme
otpad?
Prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom
Ministarstvo najmanje dva puta godišnje utvrđuje količinu otpada
odloženog na odlagališta. Prema informacijama koje se mogu
pronaći na internet stranicama, odlagalište Jerovec sanirano je s
više do 60% sredstvima Fonda za zaštitu okoliša. U brojkama to
znači da je sanacija koštala 12,5 milijuna kuna, od čega je
Ivanec platio 3,4, a 9 milijuna kuna Fond. Ako je to točna
informacija, onda to znači da je sanacija plaćena sredstvima svih
građana RH pa tako i građana 15 JLS-ova na čijem je području
Čistoća davatelj javnih usluga. Ne postoji opravdanje da se ne
primi otpad. Dok je trebalo primiti novac, sve je bilo ok, sad
kad trebamo primiti otpad, onda ne damo? Onda prvo vratite novac
u Fond pa si svojatajte odlagalište.
Dobro, to je načelno možda tako, ali postoje li pravni
mehanizmi?
Postoje. Ako se neće potpisati sporazum, od suda treba tražiti
privremenu mjera, jer je u dokumentu iz 2021 godine državni
tajnik Ministarstva zaštite okoliša jasno napisao da otpad mora
ići u Jerovec. Dakle, postoji dokument kojim se to može
opravdati.
Ali Batinić prijeti ‘događanjem naroda’.
Da, prijeti tzv. balvan revolucijom. Ali sud može odrediti
privremenu mjeru. Sjetite se da je 1996. Kneginec zbog nekih
neplaćenih računa zatvorio odlagalište, a sud je istog dana
odredio privremenu mjeru, jer u toj situaciji postoji opasnost za
život i zdravlje ljudi. U ovome slučaju je isto tako. Možemo se
mi suditi tko je u pravu, ali dok to traje mora se otvoriti
odlagalište. Da sam je na mjestu gospodina Bosilja, ja bih
službeno poslao Ivancu da se potpiše sporazum, a u slučaju
odbijanja obavijestio bih Ministarstvo, podnio kaznenu prijavu
protiv gospodina Batinića zbog ugrožavanja života i zdravlja
ljudi u Varaždinu te tražio od suda privremenu mjeru da osigura
deponiranje otpada dok traje sudski postupak. Ne možemo se
ponašati kao u
kaubojskoj državi, 9 milijuna kuna miriši, a kad treba primiti
otpad, onda smrdi.
Je li slična situacija u Koprivničkom Ivancu? Vidjeli smo
da Bosilj nije želio izaći s podatkom o tome kamo ide otpad
upravo zato da se ne uznemirava lokalno stanovništvo.
To ne znam. Ali u dokumentu Dinamika zatvaranja odlagališta
eksplicitno je navedeno da postoje neka odlagališta koja su
spremna preuzimati otpad iz drugih županija zbog
velikog kapaciteta. Na tu sam činjenicu upravu Čistoće
upozorio u studenome prošle godine. Taj dokument proslijedio sam
i sadašnjem gradonačelniku. Postoje načini da se to regulira, jer
na ovaj način su građani ovih 15 JLS-ova diskriminirani
naspram drugih u Hrvatskoj. Jer odlagalište nemaju ni druge JLS u
Hrvatskoj pa nemaju problem s deponiranjem.
Govorili ste o kvotama i potrebi da se one revidiraju.
Kako su one sada određene?
Kvote su definirane u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i u
Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom. Uredba je definirala
smanjenje količine MKO po svakoj JLS za svaku godinu, s time da
je referentna godina 2015. Nakon toga se treba smanjivati
količina MKO u određenom postotku. Tako 2021. treba iznositi 54%
otpada iz 2015., a 2022. mora iznositi 50% iz 2015.
Ako gledamo na razini cijele Hrvatske, one JLS koje ne
ispune kvote bi trebale plaćati penale. No količina MKO kojeg će
trebati zbrinuti će i dalje biti veća od kapaciteta odlagališta,
što tada?
Tako je, i onda će odlagališta isto plaćati kazne ako preuzmu
veće količine nego im je određeno. Dakle, plaćat će i JLS i
odlagališta. Ali, nažalost, svejedno će se moći deponirati.
Ispada da onda problem nije praktične nego samo
financijske prirode?
Ministarstvo bi moralo zatvoriti odlagališta kad pređe dozvoljene
količine, jer se na neki način mora prisiliti sustav da
profunkcionira.
Kako je moguće da mi na sjeveru relativno dobro stojimo s
ispunjavanjem kvota, a imamo problem s deponiranjem, dok na jugu
gotovo da uopće ne postoji primarna selekcija, a problema s
deponiranjem nema. Kakve to logike ima?
Nema logike. Prije svega, cijena odlaganja na svim odlagilištima
trebala bi biti jednaka. Nakon toga, trebao bi postojati limit za
svaku JLS, koliko otpada može dovesti, a da nakon toga
odlagalište ne smije zaprimiti otpad. Onda bi se stvari
pokrenule. Ovako, dok još uvijek imamo sustav “budemo mi nešto
platili, pa o tom potom”, to nije održivo.
S
ministrom je dogovoreno deponiranje do kraja godine. Što nas čeka
u prosincu?
Sad je vrijeme da se dogovori revizija kvota. I onda postoje
dvije mogućnosti. Jedna je da Čistoća raspiše natječaj na koji će
se netko moći javiti. Ili se može direktno sklopiti
sporazum između dvije JLS, ali to se može napraviti samo kad
se napravi revizija kvota.
To i dalje mora amenovati ministar?
Da, Ministarstvo određuje kvote za odlagališta i ono izdaje
rješenje. Jednako i za Jerovec kao i za bilo koje drugo
odlagalište.
Za kraj, spomenimo i vječiti problem, varaždinske bale.
Upozoravali ste da predstavljaju opasnost za tvrtku, jer je bivša
vlast htjela prenijeti ih s Varkoma na Čistoću. No od toga plana
u međuvremenu se odustalo, nema opasnosti za tvrtku.
Ali postoji jedna druga opasnost. A to je da bi ključni broj za
bale trebalo vratiit natrag na 19 12 12. Naime, postoji
klasifikacija otpada prema ključnom broju, a prema tome se
određuje daljnje postupanje s otpadom. Bale djelomično nose
broj 20 03 01 (MKO). Onog trenutka kad je Varkom ishodio dozvolu
za obradu otpada, tog trenutka se promijenio broj u 19 12
12. Tako da vi u Brezju imate dvije bale koje imaju isti
sadržaj, jedna je stvorena u utorak i ona je 20 03 01, a druga je
stvorena u srijedu, nakon dozvole, i ona je 19 12 12.
Zbog čega je to bitno?
Godine 2017. u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu održan je
sastanak na kojem je upozoreno i traženo da se napravi
karakterizacija i kategorizacija bala, da se utvrdi sastav i da
se bale proglase obrađenim otpadom, prema broju 19 12 12.
Bioinstitut je to prvi radio, dobio je jedne podatke, kasnije je
to radio Zavod Andrija Štampar, on je dobio sasvim druge podatke.
Sad po meni bi to trebao raditi netko treći, i to ne iz Hrvatske,
jer postoje razni utjecaji, i da se konačno utvrdi koji je
podatak točan. Ako se pokaže da je točno da su bale 19 12 12,
onda se, kao prvo, ne povećavaju kvote za koje bi Hrvatska
trebala plaćati penale za količine MKO. I drugo, s Grada
Varaždina se skida odgovornost plaćanja nekakvih 20 milijuna kuna
penala. Jer ako zbrinete bale kao 20 03 01, kao MKO, to je oko
100.000 tona, a vi imate kvotu da sljedeće godine u Varaždinu
možete zbrinuti samo 7.000 tona! Varaždin bi tada morao platiti
nešto manje od 3 milijuna eura penala! Ovisno koliko su bale
kalirale odnosno izgubile na masi.