Zaštita ugleda ili sloboda izražavanja? Za sud nije bilo dvojbe.
Općinski sud u Varaždinu donio je
prvostupanjsku, nepravomoćnu presudu u parničnom sporu između
Ivana Obadića i Ivana Čehoka.
Sadašnji gradski vijećnik platforme Budimo grad,
a u sporno vrijeme građanski aktivist, tužio je bivšeg
gradonačelnika zbog ‘laži i uvreda’ izrečenih na Obadićev račun.
Obadić je u tužbi naveo da je Čehok povrijedio njegovo ‘pravo
osobnosti na ime, ugled, čast i dostojanstvo’. Za to je od
njega tražio 30.000 kuna.
No sud je odbacio tužbu, odlukom od 19. siječnja ove godine.
Prema njoj, Obadić mora Čehoku platiti 5.000 kuna za parničke
troškove.
Sve počelo prijedlogom nagodbe s T&H Investom
Ishodište ovoga spora je u 2019. godini, u vrijeme kada tadašnja
gradska vlast na čelu s Ivanom Čehokom, priprema prijedlog
nagodbe između Grada Varaždina i tvrtke
T&H Invest. Podsjetimo, riječ je o tvrtki
sljedniku T7 VIS-a, koja je u to vrijeme
suoptužena u kaznenom postupku koji se vodio protiv Čehoka zbog,
između ostalog, ugovora o zbrinjavanju baliranog otpada u
Brezju.
Obadić tada javno istupa te svoje stavove iznio u članku na
portalu Varaždinski.hr objavljenom pod naslovom
‘Dr. sc. Ivan Obadić upozorava: Je li predložena nagodba s
T&H Investom nastavak političke korupcije u najtežem
obliku?’ Upozorio je na to da je Čehok u sukobu interesa jer
je tvrtka s kojom se sklapa nagodba suokrivljena u kaznenom
postupku koji se vodi protiv njega.
Čehokov istup na Gradskom vijeću
Nakon toga, Čehok na sjednici Gradskog vijeća održanoj 27.
svibnja 2019. Obadića naziva ‘samozvanim pravnim stručnjakom’,
‘pravnim fušerom’, ‘priučenim pravnikom’, navodi Obadić u tužbi.
Iznio je i konkretne izjave:
‘Međutim, ja nisam pravni stručnjak, ali nisam ni samozvani
pravni stručnjak, kakvima vrvi i vaša stranka i kojekakva ekipa
po gradu, koji znaju sve, a ne znaju zapravo ništa.’
Ovo su neke od spornih izjava
‘…Nek’ ovo netko objasni, ja sam, evo, pravni glupan, vidim da
ima kojekakvih povjesničara koji su fušeri pravnici i koji nas
uvjeravaju kako je to… Zapravo, ne, taj dio nisu dotaknuli.”
‘Nakon sedam godina, ponovit ću da građani Varaždina znaju, jer
su to pametni ljudi, koje kojekakvi fušeri ne mogu zavesti…’
‘Dalje, gospodine Bosilj, nemojte od priučenih i fušerskih
pravnika učiti pravo.’
Nakon toga Čehok je gostovao na VTV-u, gdje je također dao neke
izjave na koje je Obadić ukazao u svojoj tužbi.
Sporne izjave i godinu dana kasnije
Godinu dana kasnije, 25. srpnja 2020. godine, u intervjuu za
Varaždinski.hr pod naslovom
‘Ne znam što je peglanje ugovora, ali vidim što je prešanje
javnosti’, Čehok opet daje neke, za Obadića, sporne izjave.
Bilo je to u odgovoru na pitanje o kritikama koje su građanska i
politička oporba uputile vezano za donošenje odluka na sjednici
Gradskog vijeća kada se predlagala integralna nagodba.
‘Nije bilo nikakvih kritika stručne javnosti, bilo je zapjenjenih
reakcija bivšeg gradskog odvjetnika koji je bio savjetnik Habušu
u koncesijskom postupku i naknadnim zavrzlamama te pravnoga
fušera (…) Ako je to vama građanski glas, onda nemamo o čemu
razgovarati’, rekao je tada Ivan Čehok.
Nemir, nelagoda, stres i zabrinutost
Sve te izjave kod Obadića su, navodi se u tužbi, izazvale nemir,
nelagodu, stres i zabrinutost.
No sud je odbacio tužbu. Ocijenio je da su Čehokove sporne izjave
dane u okviru političke rasprave u javnom interesu u demokratskom
društvu. Također, rekao je sud te izjave ne predstavljaju takav
napad na Obadića koji bi izazvao takvu povredu njegova ugleda,
imena, časti i dostojanstva tužitelja da mu dosudi novčana
naknada u iznosu od 30.000 kuna.
Neke izjave su vrijednosni sud
Za dio izjava sud je ocijenio da se ne može tvrditi da se odnose
baš na Obadića, već se čini izvjesnim da se možda odnose i na
neke druge pravnike iz SDP-a.
Za neke druge izjave je ipak jasno da se odnose na Obadića, ali
je ocijenjeno da nije riječ o klevetničkim izjavama. Sud smatra
da je te izjave predstavljaju Čehokov vrijednosni sud o tome
koliko Obadić poznaje pravne aspekte nagodbe.
Političari moraju izdržati više
– Budući da su sporne izjave tuženika dane u okviru političke
rasprave o pitanju od javnog interesa, u takvom kontekstu
dozvoljeno je vrlo malo ograničenja prava na slobodu izražavanja.
Naime, političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije nego
privatne osobe, osobito kada su prethodno iznijeli tvrdnje
podložne kritici, a što je tužitelj svojim istupima nedvojbeno
činio – dio je sudskog obrazloženja odluke.
Zaštita ugleda vs. sloboda govora
Sud je iznio tumačenje da je u ovom slučaju trebalo odlučiti
treba li dati prednost pravnoj zaštiti jamstva štovanja
Obadićevog ugleda, imena, časti i dostojanstva u odnosu na
Čehokovo pravo na slobodu govora i izražavanja misli. Odlučio se
za ovo drugo.