'Na dnu smo i po plaćama učitelja i po uvjetima rada. Od učitelja se očekuje da šutke prihvati i odradi nešto što je kreirano bez njega', naglasila je.
Predsjednica Županijske organizacije SDP-a Varaždinske županije i
saborska zastupnica Barbara Antolić Vupora
komentirala je eksperimentalni program cjelodnevne nastave.
Program je predložila Vlada i ministar Radovan Fuchs prije nešto
više od mjesec dana, a projekt je za novu nastavku godinu
prihvatila samo jedna škola u Varaždinskoj županiji.
Priopćenje Antolić Vupore prenosimo u cijelosti.
– Eksperimentalni program cjelodnevne nastave još je jedan
promašaj Vlade, a projekt se namjeravalo uvesti bez dobre
pripreme i uključenosti javnosti i struke.
Obrazovanje, uvođenje promjena u obrazovni sustav i sve
ono vezano za budućnost naše djece trebalo bi biti prioritet i
prema tome treba se odnositi odgovorno. Nažalost Vlada i
Ministarstvo obrazovanja nisu pokazali odgovornost. Baš naprotiv,
stječe se dojam da se u projekt cjelodnevne nastave ušlo bez
ikakvog jasnog cilja, bez dobre pripreme, i ono najvažnije, bez
podrške učitelja, roditelja i učenika.
Ideja samog projekta je dobra i žalosno je da ga je ova Vlada
uspjela upropastiti. Nažalost, ovo je još samo jedan primjer da
se žele uvesti promjene bez da struka kaže svoje, ali i bez
uključenosti javnosti. Činjenica jest da, u usporedbi s ostalim
razvijenim zemljama europske unije, naši učenici i učitelji nešto
manje vremena provode u školi, i da smo po tome na europskom dnu.
Međutim, na dnu smo i po plaćama učitelja i po uvjetima rada. Od
učitelja se očekuje da šutke prihvati i odradi nešto što je
kreirano bez njega uz gotovo minornu naknadu. To je
nedopustivo!
Jedno je jasno – bez pune podrške učitelja cjelodnevna škola
neće moći biti provedena. Stoga je važno čuti što učitelji o
svemu tome misle.
Umjesto da se analiziralo i nadograđivalo takve primjere,
išlo se u projekt koji uopće nije pripremljen, a u kojoj mjeri
nije prihvaćen govori i činjenica da se u Varaždinskoj županiji
javila samo jedna škola. Problem je i nejednakost u standardu u
pojedinim školama.
Uzmimo za primjer Grad Varaždin koji ima nadstandard po
pitanju obrazovanja, prvi su uveli psihologe u sve škole, što je
zaista prioritet, posebno u ovim vremenima, vidimo što se događa
u susjedstvu. Imaju produženi boravak, prvi su uveli i besplatne
obroke u škole, država je na sreću prepoznala taj projekti počela
ga provoditi na razini Hrvatske. U Varaždinu su primjerice sve
škole na jednosmjenskoj nastavi, a cilj je da se jednosmjenska
nastava uspostavi u svim školama u Hrvatkoj. Stoga podržavamo
koncept škole u kojoj je nastava u prvoj smjeni, a u ostatku dana
škola je otvorena interesima i potrebama učenika i lokalne
zajednice, odnosno društva u cjelini.
Što se cjelodnevne nastave tiče, trenutno se u Hrvatskoj
provodi u nekoliko oblika:
1. Produženi boravak za učenike nižih razreda – taj model
produženog boravka potrebno je postupno proširiti tako da on
obuhvati sve učenike od prvog do četvrtog razreda, te da bude u
potpunosti financiran od strane države a ne osnivača kao što je
to sad.
2. U brojnim lokalnim zajednicama, kao što je Rijeka, postoje
primjeri dobre prakse rada u cjelodnevnoj školi. Ti modeli
nastave žive već više desetljeća, prošli su brojne evaluacije i
smatramo ih izvrsnim resursom za oblikovanje modela koji će biti
prihvatljiv na teritoriju cijele Hrvatske.
3. Osim navedenih postojećih modela cjelodnevne škole vrlo je
važan i rad s učenicima po posebnom programu čemu u prijedlogu
koji smo dobili iz Ministarstva nije posvećena pažnja. Prema
postojećem modelu učenici koji se školuju po posebnom programu
imaju nastavu ujutro, a nakon ručka s njima rade stručnjaci iz
edukacijsko-rehabilitacijskog područja.
Ono što je bitno spomenuti je da ovi modeli u svojoj osnovi
imaju rad najmanje dvije učiteljice s istom skupinom djece. To je
standard koji trenutno imamo i od kojeg ne treba odstupiti.
Smatramo da se radne obveze učitelja ne smiju povećavati u odnosu
na postojeće stanje.
Potpuno je jasno da nemaju sve škole u Hrvatskoj jednake
standarde, i baš zato je ono što trebaju imati autonomija u
odlučivanju i organizaciji.
Iako ministar naglašava povećanu autonomiju škole u
organizaciji radnog dana, postupcima koji se provode ovih dana u
komunikaciji prema školama Ministarstvo i osnivači poništavaju
autonomiju škola. Traže se očitovanja škola o izjašnjavanju
školskih odbora, učiteljskog vijeća ili vijeća roditelja nakon
donošenja odluka. U nekim slučajevima čak se traži ponovno
provođenje izjašnjavanja o pitanju uključivanja škole u
eksperimentalni program. Iako djelatnici Ministarstva ovih dana
obilaze škole u nastojanju da daju dodatna objašnjenja modela
provođenja cjelodnevne škole ne uspijevaju odgovoriti na brojna
pitanja koja dobivaju.
I dalje je ostao neriješen problem smanjivanja satnice
informatike na pola. Nije odgovoreno na pitanje što će biti s
učiteljicama koje predaju informatiku kad im se satnica predmeta
prepolovi.
Dodatni problem predstavljaju eksperimentalni kurikulumi
novih predmeta koji još nisu upućeni u javnu raspravu. Poseban je
problem relevantnost uzorka škola koje će biti uključene u
eksperiment. Nejednak je omjer prijavljenih gradskih škola
i u ruralnim sredinama. Time je i sama provedba
eksperimenta upitna. Uz to, samom najavom uvođenja cjelodnevne
škole u svim školama nakon četiri godine prejudicira rezultate
eksperimenta i dovodi u pitanje njegov smisao. Ono što mora biti
prioritet je osigurati infrastrukturu na teritoriju cijele države
– materijalnu (jednosmjenska nastava i opremanje škola),
kadrovsku (dovoljan broj učitelja i stručnih suradnika) i
organizacijsku (pripremljeni kurikulumi i struktura nastave te
održane edukacija).
I treba uvažiti posebnosti malih i područnih škola,
specifičnosti gradskih i ruralnih sredina te omogućiti
fleksibilnost u organizaciji cjelodnevne škole. I na kraju, zbog
svega navedenog, bitno je da država preuzme financiranje ovog
modela u potpunosti – naglasila je Antolić
Vupora.