'Shvatili su da koliko god privatno bili u sukobima, naprosto ne mogu natezati konopac predaleko, jer će obojica pasti na stražnjicu. Svaki je po malo progutao takozvani ponos', kaže politički analitičar Žarko Puhovski...
Kao što smo nakon razdoblja nestabilnog vremena i superćelijske
oluje koja je nedavno poharala znatan dio Hrvatske ušli u
razdoblje stablnih vremenskih prilika i povratka mirnoga ljeta,
tako je i u odnosu predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića
nakon silnih verbalnih gromova i munja nastupilo smirivanje.
Napetost je ranije ovoga ljeta kulminirala oko kandidata za novog
ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) o kojemu
se predsjednik države i predsjednik vlade moraju suglasiti, piše
Net.hr.
Budući da je bivšemu ravnatelju Ivici Kinderu mandat
istjecao 11. srpnja, dogovoreno je privremeno rješenje u
liku Ante Kujundžića. A sada, kada i Kujundžiću kao v.d.
ravnatelju u četvrtak, 10. kolovoza, istječe mandat, Milanović i
Plenković napokon su postigli dogovor. Proveli su vikend zajedno
– u subotu u Kninu na obljetnici “Oluje”, a u nedjelju na
Sinjskoj alci. U Sinju su, u svečanoj loži trkališta, odjednom se
pred javnošću doimali kao dobri stari intimusi, najprije se
srdačno rukujući, a onda i poduže razgovarajući. Sudeći po
njihovoj mimici i govoru tijela, nisu jedan drugome govorili
“Plameni jazavče!” i “Šmrkavče!”. Naprotiv.
‘Svaki je po malo progutao takozvani ponos’
Već je sljedećeg dana postalo jasno da je kninsko-sinjski “medeni
mjesec” – “honeymoon” – kako je to mimo duha predloženog Zakona o
hrvatskom jeziku novinarima dobacio Plenković – urodio plodom. U
ponedjeljak je objavljeno da su usuglasili se oko toga da
brigadni general Ivan Turkalj bude novi ravnatelj
VSOA-e i da je Milanović supotpisao njegovu kandidaturu, koja u
srijedu ide pred saborski Odbor za unutranju politiku i
nacionalnu sigurnost. Istodobno, po mjeri za mjeru, postignuta je
i suglasnost o imenovanju osmorice časnika na nepopunjena
zapovjedna mjesta u Oružanim snagama RH.
Hoće li “medeni mjesec” Milanovića i Plenkovića potrajati, pitali
smo političkog analitičara Žarka Puhovskog.
“Shvatili su da su ipak otišli predaleko. Ili, kako bi rekao
veliki Shakespeare, u toj ludosti ipak ima sistema. Naime,
shvatili su da koliko god privatno bili u sukobima, naprosto ne
mogu natezati konopac predaleko, jer će obojica pasti na
stražnjicu. Kao i kod većine više-manje normalnih političarki i
političara, prevagnulo je samoočuvanje. Da ne bi sebe previše
ugrozili na svojim funkcijama, svaki je po malo progutao
takozvani ponos i nadišao pubertetski motiv sukobljavanja”,
smatra Puhovski.
‘Stvar među njima nije riješena, nego pokrpana’
Ipak, uvjeren je da će sukob Milanovića i Plenkovića za nekoliko
tjedana ili mjeseci ponovno se pojaviti kao problem.
“Sada ćemo imati malo mira do kraja ljeta, krpat će se neke rupe,
a onda će opet početi neka priča. Recimo, o veleposlanicama i
veleposlanicima ili o nekom zakonu koji treba donijeti, tako da
mi se čini da stvar među njima nije riješena, nego pokrpana”,
dodao je.
Što se tiče “gutanja ponosa” koji spominje Puhovski, podsjetimo
da je 6. srpnja, točno mjesec dana prije “sinjsko-kninske
romanse”, Milanović pozvao Plenkovića na sastanak kako bi se
usuglasili oko kandidata za šefa VSOA-e. Plenković je tada
brže-bolje sazvao konferenciju za novinare na kojoj je doslovce
rekao ovo: “Da bi došli u situaciju da se razgovara, potrebna je
jedna fina isprika meni i članovima Vlade. Ono: Sorry stari,
pretjerao sam. Dok to ne čujemo, nema sastanka.”
Ako je Plenković bio dosljedan, to znači da mu je Milanović
prošloga vikneda, u Kninu ili u Sinju, šapnuo žuđeno “Sorry
stari”.
“I dalje mislim da je u tom odnosu znatno veća odgovornost na
predsjedniku Milanoviću koji je, naprosto, sustavno zagađivao
javnu atmosferu. Plenković je pokazao da nema dovoljno snage
izdići se iznad toga i ušao je u taj tip odnosa koji je pogrešan
i protuustavan. Naime, njih dvojica su zaduženi da surađuju i
utoliko je to protuustavno. S druge strane, ideja je očito bila
da se pokuša nekako ‘bajpasirati’ ministra obrane pa da premijer
kontaktira s predsjednikom kako predsjednikov animozitet spram
Banožića ne bi došao na kušnju”, tumači Puhovski.
Plenković zbog Banožića u oslabljenoj poziciji
Plenković se, dodaje Puhovski, našao u oslabljenoj poziciji zbog
skandala nastalog Banožićevom glupošću, kada je pomislio da bi
mogao biti izvanredni sveučilišni profesor.
“To je vjerojatno motiviralo Plenkovića da još malo popusti. Ali,
perverznost čitave situacije jest u tome da smo više-manje
zadovoljni jer su njih dvojica učinila ono što su morali učiniti
prije godinu dana”, kaže.
Ovo naglo smirivanje nakon “oluje” ujedno je pojačalo dojam onih
koji smatraju da je konfliktni odnos Milanovića i Plenkovića tek
predstava za javnost. Puhovskog smo na kraju pitali koliko je to
dobro za higijenu javnog prostora u kojemu ova dvojica djeluju.
‘Jedna ucjena razmjenjuje se za drugu’
“To nije dobro za funkcioniranje sustava, ali mislim da je, kao
prvo, dobro za kritički nastrojenu javnost, jer je sada i onima
koji nisu baš jako osjetljivi postalo jasno da nema nikakve
razine principijelnosti u političkim odnosima. Drugo, sada se
vidi da je, što bi rekao drug Staljin, kadrovska politika osnova
svake politike. I treće – što je i najpogubnije za Hrvatsku –
imamo višegodišnji sukob dvojice najmoćnijih ljudi, a da nitko ne
zna reći u čemu je politička razlika među njima. Oni se kao Abel
i Kain, kao dva brata, zapravo kao dva blizanca, sukobljavaju na
način koji ne otkriva liberalno-konzervativne,
centralističko-decentralističke ili kakve god druge odnose, jer
se to iz dana u dan, iz vica u vic oi iz uvrede u uvredu mijenja.
To je jedna neproduktivna zavada u kojoj je produktivno samo to
što će ipak znatno veći broj ljudi jasno vidjeti na koji se jadan
način vodi politika u Hrvatskoj. Sve ovo razotkriva loše
postavljen sustav koji je izložen kompromisu, a to znači ucjeni.
Imamo odnos jedan na jedan u kojemu nema pisanih pravila pa se
onda jedna ucjena razmjenjuje za drugu ucjenu”, kazao je Puhovski
za
Net.hr.