Šteta je jedino, dodaje Željko Sačić, što ga - takvog kakav je - mediji više ne 'puštaju' u javnost, kako bi ga građani bolje upoznali...
Oni na saborskim sjednicama ne mogu proći neopaženo. Čim se
pojave, svi znaju da će biti problema. Koja god bila tema i kako
god tekla rasprava, oni se uvijek pobrinu usijati atmosferu,
doliti ulje na vatru, iznervirati suprotnu političku opciju i
prirediti scenu o kojoj će se pričati više nego o zakonu koji se
mijenja. Oni remete mir, rade šou i ne ostaju dužni, bilo da sami
provociraju ili uzvraćaju na provokacije. Predsjednici Sabora
redovito im dijele crvene kartone, a imaju više isključenja od
Sergia Ramosa. Oni su: Nikola
Grmoja (Most), Željko Sačić (Hrvatski
suverenisti), Marijan Pavliček (Hrvatski
suverenisti), Krešo Beljak (HSS), Hrvoje
Zekanović (HDS) i Miro Bulj (Most). Što ih
motivira da dižu prašinu kad god se pojave, je li to taktika ili
vruća glava, otkrili su u razgovoru za
Net.hr u serijalu ‘Zločesti dečki Hrvatskog
sabora’.
Nakon Nikole Grmoje, serijal nastavljamo sa suverenistom Željkom
Sačićem, pravnikom koji je, prije nego što je došao u Sabor,
radio kao kriminalist za suzbijanje gospodarskog kriminala, što
je tema o kojoj je napisao i više znanstvenih i stručnih članaka.
Sudjelovao je i u svim obrambeno-oslobodilačkim akcijama
Domovinskog rata kao načelnik Sektora specijalne policije MUP-a.
Završetkom rata postao je pomoćnik ministra unutarnjih poslova za
poslove kriminalističke policije, a nakon toga radio je u Visokoj
policijskoj školi kao nastavnik na Katedri kriminalistike.
‘Oni koji su me izabrali takvo ponašanje očekuju’
Sačić je sredinom 2000-ih kraće bio politički angažiran u HSLS-u,
a zatim je 2011. osnovao stranku Akcija za bolju Hrvatsku. Od
2020. godine član je stranke Hrvatski suverenisti, a u saborskim
klupama ima upečatljive nastupe. Prvu polovicu ove godine pamtit
će po nekim burnim sjednicama, a na naše pitanje, ima li tanke
živce ili naprosto voli konstruktivne rasprave, Sačić kaže da
voli “javno, jasno, temperamentno, glasno i hrabro izreći i
braniti svoja politika stajališta, svoje konzervativne domoljubno
hrvatske, braniteljske, te naše tradicionalno identitetske,
obiteljske vrijednote, očekivanja, nadanja, i to u istinoljubivom
i pravdoljubivom tonu”. Zbog toga je, kaže, često meta svojih
političkih oponenata.
“No, to me nimalo ne straši”, objašnjava Sačić. “Hrvatski ljudi
koji su me preferencijalno izabrali da budem njihov glas u
Hrvatskom saboru, upravo to, takve moje istupe i prijedloge,
takovo ponašanje od mene očekuju – oštrinu i jasnoću rijeći i
bistrinu političkih misli, argumentiranost, hrabrost i odlučnost
u promicanju i obrani tih naših vrijednota, hrvatskih
konzervativnih stavova i prioritenu zaštitu hrvatskih nacionalnih
interesa.”
Šteta je jedino, dodaje, što ga – takvog kakav je – mediji više
ne “puštaju” u javnost, kako bi ga građani bolje upoznali.
Nastupi koji će se pamtiti
Na pitanje, koje su ga teme posebno uzrujale u Saboru u
posljednjih godinu dana, odgovara da je to bio dan kada
je Milorad Pupovac stao za saborsku govornicu i
“bezočno oklevetao hrvatske branitelje, hrvatski narod, govoreći
da smo tijekom Domovinskog obrambenog rata, citiram: “etnički
očistili Hrvatsku od Srba, kako na ruralnim, tako i na njenom
urbanom području.” Za nevjerovat..To, ta njegova smišljena
manipulacija, ta dokazana notorna laž me doista povrijedila, i
kao Hrvata i kao hrvatskog branitelja, a posebno kao zastupnika u
Hrvatskom saboru”, kaže Sačić kojeg čudi da, osim njega i kolega
Suverenista, nitko od nastupnika nije reagirao na to.
“Prestrašno! A na moju reakciju, ma moje zgražanje dano u
obrazloženju povrede Poslovnika, gospodin Pupovac mi se unio u
lice, i potpuno necivilizirano, nekulturno procjedio: “Vi ste se
zastupniče Sačić – izvukli”. U tome vidim nevjerojatnu drskost,
nekulturu i protupravnost u ponašanju gospodina Pupovca! Dapače,
kršenje i odredbi našeg Ustava”, dodaje Sačić.
Pamtit će i ispad hadezeovca Ante Deura, koji mu je, tijekom
saborske rasprave, na obrazloženje zbog čega traži stanku,
dobacio primitivnu uvredu, etiketirajući ga kao “Titovo govedo”
te “jugo generala”.
“To je bilo ispod svake ljudske razine, tim prije jer smo i Deur
i ja – hrvatski branitelji”, ocjenjuje Sačić.
U posebnom sjećanju ostat će mu i, kako kaže, potpuno nesnovano
oduzimanje riječi, nepotrebno kažnjavanje opomenom i fizičko
izbacivanje iz sabornice, sa dvodnevnim gubitkom prava govora u
Saboru, od strane predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića,
i to u proglašenoj pauzi.
“Uvjeren sam i danas da je to bilo potpuno nepotrebno i
protuustavno oduzimanje mojeg prava na govor, te protuposlovničko
“treniranje strogoće” nada mnom”, kaže nam Sačić uz kojeg se toga
dana Jandroković okomio i na Miru Bulja i Krešu Beljaka.
‘Vulkanske reakcije’
A kad smo već kod šefa Sabora, Sačića najviše ljuti, priznaje,
kada ga Jandroković “zločesto i nepravedno te nepotrebno
eliminira i diskvalificira sa nekih važnih saborskih rasprava”.
“O nekim temama od mojeg velikog interesa, za koje sam se dobro,
temeljito pripremao i uredno prijavio raspravu, bilo u ime Kluba
Hrvatskih suverenista ili pojedinačno. Najčešće tada nepravedno
izgubim “pravo govora” jer na nečiji neprimjeren istup dignem
“povredu Poslovnika”, i u tom kratkom obrazloženju pokušavam dati
razloge tome. Ali predsjednik Sabora, gospodin Jandroković, nema
za to razumijevanja, dapače, daje mi opomenu, pa čak neki puta,
apsolutno prestrogo, ciljano i – dvije za redom, što me
automatski udaljuje od pripremane rasprave, neki put čak i iz
same sabornice”, govori Sačić.
Bilo je, kaže, nažalost više takvih kriznih stanja i
frustrirajućih situacija, a svaka je, dodaje, završila loše za
njega.
“Kada sam ja reagirao “vulkanski”, samoobrambeno, čak – grubo
isprovociran – i dizanjem glasa ili otvorenom svađom. Poučen tim
negativnim iskustvima, u posljednje vrijeme izbjegavam takva
stanja i “usijanja”, a primjetio sam i da predsjednik Hrvatskog
sabora, gospodin Jandroković, u zadnje vrijeme pokazuje znatno
veći stupanj tolerancije i odstupa od svojih dotadašnjih
neprimjerenih, provokativno iritantnih, retributivno represivnih
reakcija. I to je dobro, jer nam se nepotrebno ne guši naše
ustavno i zakonsko pravo govora u sabornici”, zaključuje.
Opasne političke zone
Sačić kaže da su zastupnici kontinuirano pod lupom javnosti te da
politički oponenti često iznose svoje političke (neprihvatljive)
stavove kroz dopuštene Poslovne forme pa oni koji se s njima ne
slažu reagiraju pozivajući se na članak 238. Poslovnika.
Predsjednik Sabora to, pojašnjava Sačić, najčešće ne prihvaća kao
reakciju već kao nedopuštenu “repliku”, zbog čega dobivaju
opomenu, nerijetko i dvije ukoliko prekorače vrijeme obrazlaganja
ili pak i samji posežu za težim riječima.
“Tada nastaju frustracije i problemi, osobito ako je već
kumulirana treća opomena, i gubitak prava na daljnje sudjelovanje
u saborskoj raspravi. Ulaženje u tu rizičnu zonu i dizanje takve
Povrede Poslovnika, mi saborski zastupnici doživljavamo kao
“nužnu političku samoobranu”, kao našu “prvu, hitnu političku
pomoć”, jer naši glasači u tom trenutku od nas i očekuju takvu
“obrambenu” reakciju, pa čak i pod cijenu rizika gubitka prava
govora po slijednim temama dnevnog reda, odnosno po cijenu našeg
potencijalnog fizičkog odstranjena iz Sabornice”, govori Sačić.
Priznaje, ipak, da je mudro izbjegavati ulazak u takve zone, jer
gubitak prava sudjelovanja u dobro pripremljenoj raspravi čini
veću političku štetu od “možebitnog trenutnog političkog bljeska
u okršaju s političkim oponetom”.
Temeljita priprema
Za sudjelovanje u saborskim raspravama Sačić se temeljito
priprema. Najprije na razini stranke, na sjednici Kluba
Suverenista gdje interno dogovore nositelje rasprave, a on sam
detaljno prouči stav predlagača, literaturu na tu temu, dostupnu
u knjižnici Sabora, progugla i medije…
“Nikad se ne dovedem u poziciju nepripremljenosti za raspravu,
jer bez potrebnih informacija hrvatska javnost, osobito stručna
javnost, uočava da “mlatite praznu slamu”, a to nije put za
ozbiljan, odgovoran i uspješan politički rad, na korist hrvatskog
naroda”, smatra Sačić.
Kolegice u Saboru su, smatra, potpuno ravnopravne muškarcima, a
ima ih i koje prednjače u predlaganju tekstova, amandmana,
inicijativa, ali i po žestokim polemikama.
“Posebno mi je ostao u sjećanju nedavni uvodni pozdrav svima nama
nazočnim u sabornici, od strane gospođe Dalije Orešković,
citiram, “poštovane kolegice, kolege i hadezeovci”, Naravno,
pogađate, predsjednik Sabora, gospodin Jandroković, odmah je kao
oparen – reagirao i, čini mi se pokušao “preodgojiti” kolegicu
Orešković, prijetnjom izricanja opomene”, prisjeća se Sačić koji
po velikom angažmanu hvali veliku većinu kolegica iz saborskih
opozicijskih klupa.
Izbjegavanje na hodnicima Sabora
Sačić iskreno priznaje da temperamentne saborske rasprave, u
kojima često padaju teške optužbe, možda jesu dokaz da zastupnici
zdušno brane interese i očekivanja svojih birača, ali svjestan je
da takvo stanje javnosti ipak daje ružnu sliku o političarima
koji u takvim sukobima sudjeluju.
“Takve neprimjerene i uvredljive izjave, “kvazi rasprave”,
također ostavljaju dublji trag u našoj svijesti, u našim
sjećanjima, i sigurno loše, štetno utječu na naše međusobne
privatne odnose kad se ugase kamere, kad se slučajno susretnemo
na saborskim hodnicima, u saborskoj kantini i drugdje”, priznaje
Sačić koji kaže da i privatno izbjegava nekulturne i neobazrive
kolege koji su, prema njegovom shvaćanju, prešli svaku granicu
normalnog.
“Na toj mojoj improviziranoj “listi nepoželjnih” na sreću nema
puno takvih kolegica i kolega, ali doista nemam nikakve potrebe
za dodatnom privatnom komunikacijom, bilo u saborskim hodnicima
ili izvan prostora i zgrade Hrvatskog Sabora, npr. s gospodinom
Pupovcem, gospodinom Zekanovićem, gospođom Peović,
gospodinom Deurom”, otkriva.
O premijeru
Upitali smo Sačića i kako
ocjenjuje Plenkovićeve nastupe u Saboru, a on nam kaže
kako primjećuje da premijer u posljednje vrijeme u Sabor dolazi
“bez grča u želucu”. Ocjenjuje da je to zato jer ima stabilnu
koalicijsku većinu u Saboru, ali i “dvoje, troje prikrivenih tzv.
oporbenjaka” na koje može računati. Smatra, ipak, da to nije
dovoljno za upravljanje državom, a posebno ga smeta što premijer
odbija svaki prijedlog koji dolazi od oporbe i time, kako kaže,
izaziva podjele u društvu.
“Demonstrirana “superiornost” gospodina Plenkovića nad saborskom
oporbom zapravo najviše govori o nefunkcionalnosti naše izvršne
vlasti, koja nedovoljno ili nikako ne uvažava konstruktivne i
dobre, korisne prijedloge oporbe za bolji zivot svih hrvatskih
ljudi”, smatra Sačić.
Premijeru savjetuje “veću tolerantnost i uvažavanje svih
pametnih, korisnih prijedloga, a ne samo onih koji dolaze iz
njegovih političkih krugova”.
“Mučno je i frustrirajuće gledati kada premijer Plenković ne
odgovara na pitanja oporbenih saborskih zastupnica i zastupnika,
kada ih ismijava, ignorira ili postavlja “protupitanja”, kaže
Sačić. Napominje da je hrvatski narod svoju slobodu, demokraciju
i državu izborio uz ogromne žrtve te da političari sada, u miru,
moraju raditi na tome da svi građani imaju bolji život. Tome,
dodaje, mogu doprinijeti svi i ne treba isključivati i
omalovažavati političke neistomišljenike…
“…a oslanjati se isključivo i samo na svoje vanjske prijatelje i
strane “soroš” “centre moći”…u Bruxellesu, Parizu…i drugdje.
Hrvatski narod može i zaslužuje bolje”, zaključuje Sačić za
Net.hr.