– Bok, Sara, mogu li dobiti tvoj autogram – priupitala je 5-godišnja djevojčica olimpijsku pobjednicu u centru Ludbrega.
– Možeš, naravno. A kako se zoveš?
– Ime mi je Sara.
– Ma, da, super ti je ime. Po kome si ga dobila?
– Pa, po tebi…
Za pet godina to bi se vrlo lako moglo dogoditi. Jer Sarino je ime hit u Ludbregu i okolici.
– Ma, Saru obožavaju u njezinu gradu. Voljeli su je i prije, no rezultat je učinio svoje. Čula sam da po njoj curice dobivaju ime – rekla je ponosna mama Aleksandra Kolak, pišu 24 sata.
Od Sarina senzacionalnog zlata u Riju prošlo je gotovo godinu dana. Danas nema nikoga u Hrvatskoj tko ne zna za nju, a postala je i uzor brojnim mladim sportašima.
– Klinci me prepoznaju na ulici, a kad ih vidim, kao da vidim sebe kad sam imala 10 godina i divila se drugim našim sportašima. Ponosna sam na to da sam nekome motiv da se počne baviti sportom – rekla je Sara, koja se ne boji svoje nove uloge.
‘Još više treniram’
– Ma, ne bojim se biti uzor, nisam problematična osoba, a uvijek ću dati savjet da budu dobri – nasmijala se zlatna olimpijka.
Kaže da se i sama promijenila. Da je u tih godinu dana od Rija puno naučila.
– Uozbiljila sam se po pitanju nekih stvari. Sad tek vidim da je Rio početak novog putovanja. Vjerojatno su neki mislili: ‘Sad je osvojila zlato i to je to’. Ma, nema šanse, više treniram, predanija sam – kaže Sara.
– Ponosna sam na to da sam nekome motiv da se počne baviti sportom i bacanjem koplja – olimpijska zlatna danas je uzor
I suparnice to vide, Sara za njih više nije tamo neka nova klinka, nego sportašica protiv koje će se morati dobro namučiti kako bi je pobijedile.
– Da, malo me drugačije gledaju, ali to više primijete drugi nego ja. Na natjecanju sam samo usredotočena na desno stopalo, na blok, tehničke stvari… Jer znate što? Ja moram u konačnici baciti to koplje, nitko to neće učiniti za mene – istaknula je Sara.
Sa zlatnom medaljom nije došlo i bogatstvo. Ipak je Sara iz Hrvatske, zlata kod nas su nešto slabijeg sjaja nego, recimo, u Americi.
‘Zdrava sam i sita’
– Uvjeti? Zadovoljna sam, zdrava jesam, imam krov nad glavom, nisam gladna. Živim i na istome mjestu, kod trenerove majke. Ništa se tu nije promijenilo – rekla je Sara dodavši kako je nakon Rija još više učvrstila vezu s trenerom Andrejem Hajnšekom.
– Zbližili smo se još više, pomogao mi je da više vjerujem u sebe. Bez tog čovjeka ne bih dogurala nigdje. Uz njega imam prijatelja, tatu broj dva i trenera – kaže Sara za 24 sata.
