Jedan je profesor, drugi ravnatelj dječjeg vrtića, a prije nešto više od tjedan dana završili jednu od najtežih utrka na svijetu! Ovo je priča o pravim herojima, a dolaze iz Ludbrega!
Petero članova varaždinskog trkačkog kluba SRD 315
Sjeverozapad proteklog su vikenda završili jednu od
najtežih ultra maraton utrka, Ultra trail du Mont
Blanc, utrku dugu 170 kilometara s 10.000 metara uspona.
Utrku koja prolazi kroz Francusku, Italiju i Švicarsku Zenil
Vugrinec iz Ludbrega završio je za 41:27 sata, Igor Varga,
također iz Ludbrega, za 43:28 sata, Mario Erdec iz Đurđevca i
Jelena Sekelj iz Varaždina za 45:18 sata te Ranko Orehovec
iz Čakovca za 45:34 sata.
Rariteta sa strane ovog kluba nije nedostajalo. Jedan od njih je
taj da je su svi oni koji su se našli u klupskom kombiju za Ultra
trail du Mont Blanc završili utrku, a to se ne događa često.
A da utrku završe dvojice iz iste ulice, to se ne događa nikad.
Nešto poput Čilića i Dodiga u Međugorju. Navedeni dvojac
vjerojatno bi mogao nekako odigrati tenis meč, ali pitajte
tenisače da li bi oni mogli izdržati ovaj napor.
Riječ je o Ludbrežanima Igoru Vargi, ravnatelju
Dječjeg vrtića ‘Iskrica-Bernarda Varga’ te profesoru
Kineziologije Zenilu Vugrinecu, obojica žive u
Radićevoj ulici.
Ultra-maraton kao relaksacija
Kad su i kako krenuli u te atletske avanture, rekao nam je onaj
koji je prvi krenuo u ultra-maratonske vode – Igor Varga (čovjek
kod kojeg je za vrijeme Domovinskog rata stanovao Mirko
‘Cro cop’ Filipović).
– Počeo sam onako bezveze, prije šest godina, nikad se prije
nisam ozbiljno bavio sportom. Zna se kako sam izgledao, a sad se
oni koji su me poznavali itekako čude. Vidio sam Zenila u ulici i
predložio da mi se pridruži. Prvu smo utrku imali na Cresu, tamo
je uz trčanje bilo i malo plivanja, a Zenil je čak i jednog
trkača uspio spasiti od utapanja. Stigli smo 13. od 200
natjecatelja i to nam je dalo dodatni elan – rekao je Varga.
Profesor Vugrinec cijeli je život uz sport, bavio se i odbojkom,
atletikom, planinarenjem, biciklizmom.
– Trebao mi je novi izazov i našao sam ga u ultra-maratonu.
Otrčao sam ih podosta po Hrvatskoj i okolnim državama. Dobro mi
to dođe, nakon one buke u dvorani na poslu, ovo mi je odlična
relaksacija – dodao je Vugrinec.
Odsad samo normalne utrke – do 100 kilometara
No ovo baš i nije bila relaksacija, trka je prolazila kroz
Francusku, Italiju, Švicarsku i završila u Francuskoj. Trčalo se
više od 40 sati, pobjednik je u cilj ušao nakon 20 sati trčanja.
Naravno, većina bez spavanja .
Vugrinec nije imao ‘fatamorgane’ uslijed napora.
– Nisam imao prevelikih kriza. Nastojao sam razmišljati pozitivno
i uvažavao sam teren. Imali smo desetak stanica s okrijepom i
često su mi bile u mislima. Tu se iskazala i velika uloga naše
pratnje, Marijana Lonjaka i Ivana Štefičara. Bilo je to sjajno
iskustvo, još kad finiširaš trčeći u cilj onda znaš da si sve
svoje snove ispunio – rekao je Vugrinec.
A kako se Zenilov prijatelj nosio s trkom.
– Imao sam nekoliko trikova. Nisam, iako sam veliki ljubitelj
kave, trošio kofein. Orijentirao sam se na izotoničke napitke.
Bio sam blijed jedno vrijeme, predlagali su mi spavanje, no ne
znaju oni što je podravska krv! Uspio sam doći do kraja i mogu
samo poručiti ‘Nikad više!’. Naravno, ne pomišljajte na
odustajanje od trka, trčat ću ove normalne do 100 kilometara.
Samo pazite da supruga ne pročita (o.a. neće, neće) – dodao je
Varga.
A Zenil?
– I ja sam dosegao vrhunac u ovom sportu. Tražim sad neki novi
izazov. No nikad ne reci nikad – zaključio je Vugrinec.
