- Već sad nam se događaju nevjerojatne stvari, nismo očekivali toliki pozitivan odjek ove sezone. I upravo zato znamo da smo na pravom putu. Vjerujem i garantiram da će Varteks biti tamo gdje mu je mjesto, a to je u društvu najboljih hrvatskih klubova - tvrdi Dražen Vučković.
Iz NK Varteksa izvijestili su da je njihov predsjednik Dražen
Vučković podnio neopozivu ostavku na svoju dužnost. Bio je to
povod da razgovaramo sa sad već bivšim predsjednikom jedinog
kluba na području Varaždinske županije koji je ustrojen na
takozvanom ‘socios’ modelu, u kojem glavnu riječ vode navijači,
odnosno članovi kluba.
‘Socios’ model upravljanja nogometne klubove stavio je doslovno u
ruke navijača. Primjena tog modela varira od slučaja do slučaja,
ali na tom modelu upravljanja počivaju i neki od najvećih
svjetskih nogometnih klubova, poput Reala iz
Madrida, Barcelone, Benfice, Bayerna iz Münchena
i Borussije iz Dortmunda. U svim tim klubovima
naime rukovodstvo klubova odabiru navijači na demokratskim
izborima.
Obično na najviše funkcije u tim klubovima navijači odabiru
uspješne poslovne ljude, legende svog kluba i slično, a Vučković
je rijedak slučaj u kojem su navijači jednog kluba na čelo svog
kluba postavili jednog svog kolegu navijača.
Vučković ima višedesetljetni staž u navijačkoj skupini White
Stones i po tome je najprepoznatljiviji. Ima međutim i poslovno
iskustvo u nekoliko hrvatskih tvrtki, gdje je bio zaposlen na
nižim razinama menadžmenta, ali i radno iskustvo u inozemstvu.
Upravo se u inozemstvu, konkretno u Njemačkoj, upoznao s načinom
funkcioniranja jednog nogometnog kluba, u klubu SV
Waldhof Manheim 07.
Zahvaljujući političarima isjerani smo sa stadiona i iz našeg
grada
Dužnost predsjednika obnašali ste samo godinu dana. Klub
ste preuzeli u prošloj polusezoni, na dnu ljestvice Treće lige, a
odlazite kao pobjednik, budući da je klub aktualni jesenski prvak
u Međužupanijskoj ligi Varaždin – Čakovec i kao takav na pragu
povratka u Treću ligu. Iz kluba su kratko izvijestili da ste
ostavku podnijeli iz privatnih razloga, možete li Vi biti
konkretniji?
Glavni razlog su privatne obaveze zbog kojih se u ovom
osjetljivom trenutku ne mogu u potpunosti posvetiti klubu. A
osjetljiv je trenutak jer se politika umiješala u naš klub.
Doduše na neizravan način, ali se umiješala. Zahvaljujući
političarima izbačeni smo ne samo s gradskog stadiona, na koji
imamo pravo, nego i iz vlastitog grada. To smatram svojim osobnim
porazom. Prema našoj djeci, klincima u našoj nogometnoj školi,
ponašaju se kao da su manje vrijedni. Prema klubu koji počiva na
entuzijazmu i radu građana Varaždina, ponašaju se kao da je manje
vrijedan. Svim svojim postupcima to dokazuju i pokazuju. Ja sam
čovjek koji ne zna raditi kompromise i čovjek sam koji uvijek
reagira na nepravdu.
Ova situacija je za mene zato neizdrživa. Zato se moram maknuti i
dati ostavku na mjesto predsjednika kluba i nastaviti svoju borbu
kao obični, ali ponosni član NK Varteksa i
građanin Varaždina. Znači, ne odustajem, samo se odričem
funkcije. Ne predajem se. Uvijek postoji i uzvratni susret.
Članovi kluba će izabrati novog predsjednika koji mora imati više
strpljenja i biti bolji diplomat od mene. A ja nastavljam svoju
borbu na drugi način. Varteks će živjeti zanavek, jer ga ne damo.
Varteks je ustrojen na takozvanom ‘socios’ modelu
upravljanja, pri čemu se podrazumijeva da klubom po načelu ‘jedan
član – jedan glas’ upravljaju njegovi navijači, simpatizeri,
prijatelji. Zašto mislite da je taj model upravljanja jednim
nogometnim klubom dobar?
To je jedini model koji daje utjecaj u kreiranju politike kluba
onima zbog kojih se nogomet igra, dakle navijačima, gledateljima,
prijateljima kluba. Zadnjih desetljeća uglavnom se izgubila
povezanost između klubova i pravih istinskih navijača, jer
nogomet je postao biznis. Igrači su roba, a gledatelji kupci u
‘trgovinama snova’ u vlasništvu megakompanija ili bogataša. Danas
si u zapadnim ligama navijač niže, čak i srednje platežne moći
teško može priuštiti godišnju ulaznicu, a kontakt sa svojim
junacima na terenu ne može nikako ostvariti.
Nema emocija, sve je podređeno zaradi i bogaćenju vlasnika, dok
djeca i obitelji mogu pratiti svoj klub uglavnom preko
televizijskih ekrana plaćajući preskupu pretplatu. Mislimo da
moramo vratiti nogomet temeljnim idejama i idealima, navijači
moraju osjećati pripadnost klubu i igračima.
‘Socios’ model ne znači da ‘ulica’ vodi klub – to su zamjene
teza
Ne daje li se na taj način previše prava ‘ulici’, a
smanjuju se prava stručnjacima i nogometnim djelatnicima koji
imaju, ili bi barem trebali imati, više iskustva, znanja i
vještina potrebnih za vođenje jednog nogometnog kluba?
Ne vidim razlog da se vodstva klubova koji funkcioniraju po
‘socios’ modelu nazivaju ‘ulicom’ ili sličnim pogrdnim imenima.
Upravo su klubovi ustrojeni na ‘socios’ modelu primjer stručnosti
budući da takve klubove u pravilu vode vrhunski menadžeri i
stručnjaci. Jasno je da navijači, koji biraju rukovodstvo kluba,
shvaćaju i sami da klub može biti uspješan samo ako na te
pozicije izaberu ljude koji imaju dovoljno poslovnog i životnog
iskustva da upravljaju njihovim klubom. A navijači su onda tu
korektiv koji uz puno emocija i s velikom željom za uspjehom mogu
zasigurno procijeniti zadovoljava li uprava kluba nekakve njihove
standarde.
Na žalost, danas svakakvi ljudi sami sebe nazivaju nogometnim
djelatnicima. Imamo primjere i iz najvišeg ranga našeg klupskog
nogometa, nogometne djelatnike koji svojim ponašanjem i
djelovanjem nadaleko nadmašuju negativan kontekst ‘uličnog’
ponašanja. Ljudi su to koji pred očima javnosti psuju kao
kočijaši, vrijeđaju i prijete, ljudi koji su osumnjičeni i
nepravomoćno osuđeni za kaznena djela. I onda takvi nazivaju
navijače ‘ulicom’. Što je to drugo nego zamjena teza?
Nije li bolje da nogometnim klubovima vladaju biznismeni
i investitori koji mogu osigurati novac za funkcioniranje kluba
iz vlastitog džepa?
Dapače, u nogometnim klubovima ustrojenim na ‘socios’ modelu
upravljanja itekako su poželjni i zastupljeni ljudi koji imaju i
bogato poslovno iskustvo i dovoljno vlastitog novca da mogu
samostalno financirati svoje projekte. Ono što ih odvaja od
klasičnih biznismena je činjenica da moraju biti osjetljiviji na
potrebe navijačkog puka i da ne smiju vlastito bogaćenje i zaradu
stavljati u prvi plan. Moraju shvatiti da su nogometni klubovi,
zbog svojeg utjecaja i popularnosti, na neki način javno dobro
koje pripada zajednici, a ne vlasništvo pojedinaca. Ima puno
biznismena koji to shvaćaju i koji ulaze u nogometne klubove kako
bi na neki način vratili dug zajednici iz koje potječu ili
zajednici koja je svojim radom pomogla da stvore sve što su
stvorili u poslovnom svijetu.
Odličan primjer za to su njemački klubovi, koji su ustrojeni na
inačici ‘socios’ modela, jer je zakonski propisano da više od 50
posto vlasništva nad jednim nogometnim klubom mora biti u
vlasništvu navijača ili lokalne zajednice, tako da pojedinačni
investitori i biznismeni ne mogu ni zakonski preuzeti potpuno
vlasništvo nad klubom. Da, većinski vlasnici velikih i uspješnih
njemačkih klubova poput Bayerna ili Borussije su upravo navijači.
Sve svoje troškove u 3. HNL smo platili sami, bez gradskih i
općinskim budžeta
Iako je NK Varteks uspio doći do trećeg ranga hrvatskog
nogometa, pokazalo se da bez značajnih ulaganja nije mogao
opstati u tom rangu i napredovati. Nije li to dokaz da je
‘socios’ model neuspješan osim ako se ne radi o klubu koji ima
veliko nacionalno ili čak globalno značenje?
Varteksov nastup u trećem rangu pokazao je upravo suprotno. Sve
troškove, koji su u tom rangu natjecanja za hrvatske sportske
prilike ogromni, potpuno smo pokrili iz donacija navijača i
prijatelja kluba, što je dokaz da se taj rang natjecanja može
financirati iz vanjskih izvora, a ne iz proračuna gradova ili
općina, što je gotovo pa postalo pravilo u funkcioniranju
nogometnih klubova. Naši navijači klub su pratili na svim
gostovanjima, prevaljujući svaki drugi tjedan i po nekoliko
stotina kilometara da bi mogli vidjeti svoj Varteks, i svugdje su
dočekivani kao senzacija.
Na puno gostovanja naši navijači nisu morali plaćati ulaznice, a
domaćini su ih častili pićem i hranom, a sve zato jer su svojim
prisustvom i navijanjem stvarali nogometnu atmosferu. To dovoljno
govori o tome koliko se nogomet, ne samo hrvatski, nego globalno,
odmaknuo od naroda. Nogomet je postala igra koja se u većini
slučajeva igra pred praznim tribinama i u kazališnoj atmosferi.
Negativna strana našeg nastupa u trećoj ligi bila je činjenica da
se pokazalo da klub nema utjecaj i nije poželjan na ‘izvršnim’
razinama pa smo kao takvi bili predodređeni da izgubimo puno
bodova na najgori mogući način. Da tih ‘igara’ nije bilo, klub bi
sigurno ostao u trećoj ligi. No i tu se opet pokazalo da je
‘socios’ model najbolji model upravljanja jer te ‘igre’ nisu
nimalo utjecale ni na upravljanje klubom ni na posjećenost. I,
eto, odmah nakon što smo ispali iz treće lige, postali smo
jesenski prvaci u četvrtoj ligi i na pragu smo da se ponovno
kvalificiramo u treću ligu. To samo govori da kad pravi navijači
vode klub, mjesta za uzmak nema i uvijek ima dovoljno motiva za
novi početak.
Mislite li da nogometni klubovi u Hrvatskoj mogu biti
uspješni bez utjecaja nacionalne i lokalne politike i jakih
investitora?
Nadam se da mogu. Prije svega, nadam se da mogu bez utjecaja
politike. Jer sport ne smije biti igračka u rukama političara. To
je bio slučaj devedesetih i svi znamo kako je to izgledalo.
Političari u sportu su najveći problem sporta. Sjetite se samo
primjera NK Varteksa, kojeg su godinama nakon smrti Anđelka
Herjavca vodili političari kao predsjednici, potpredsjednici i
članovi izvršnog odbora. Klub je imao i jaku, stvarno jaku
financijsku podršku iz gradskog proračuna i proračuna Zajednice
sportskih udruga. I kako je sve završilo? Jedan od najznačajnijih
klubova u hrvatskim okvirima završio je u stečaju sa više od 30
milijuna kuna dugova. I još su građani morali otplatiti kredit u
iznosu od 8 milijuna kuna.
Nije li Hajduk primjer toga da ne može?
Hajduk je upravo dokaz da može jer bez ‘socios’ modela Hajduka
više ne bi bilo. Hajduk su upravo političari i raznorazni moćnici
iz svojih vlastitih političkih, poslovnih i drugih interesa
doveli na prosjački štap i na rub bankrota. Koja to tvrtka koju
je zadesio stečaj zbog dubioza od nekoliko stotina milijuna kuna
može preko noći okrenuti financijske i poslovne rezultate? Hajduk
su upravo navijači spasili od potpune propasti i dali mu drugi
život. Samo im treba još vremena da sve poslože kako bi trebalo
biti, a to ne ide preko noći. Da, ima tu i pogrešaka, ali, za
razliku od prije, to su iskrene pogreške koje su nastale u
najboljoj namjeri, a ne zbog sitnih interesa raznoraznih
pojedinaca. Hajduk je, eto, opet nemirno more malo poljuljalo,
ali uvjeren sam da će njihovi navijači izborom nove uprave
pokazati da su sposobni svom klubu osigurati uspjeh. Ono zbog
čega se sasulo drvlje i kamenje po navijačkom puku Hajduka jest
činjenica da navijači ne dopuštaju da na klub utječu razni
politički moćnici, menadžeri željni brze zarade i drugi slični
likovi. Upravo zato dolazi do prepucavanja između navijača
Hajduka i tih vanjskih čimbenika.
Uplitanje Županije u ‘jedan’ klub je nepravedno i loše, žalosno
je da to ne vide
Zašto NK Varteks nije prihvatljiv politici i nogometnom
savezu?
Mi smo ljudi koji misle svojom glavom i upozoravamo na sve
negativnosti u nogometu i sportu općenito, pa upravo zato nismo
svima prihvatljivi. Sport i nogomet će krenuti naprijed tek onda
kad se klubovi i njihovo vodstvo neće prodavati ‘za dvije lopte i
domjenak’, nego kad će kritički promišljati svaki potez saveza i
lokalne politike prema sportu. Jedino to će omogućiti da u
sportske klubove uđu pozitivni sportski djelatnici, u vidu
poslovnih ljudi, ulagača, malih obrtnika, navijača. Jer, klub
čine ljudi, a ne stolice i betonska zdanja. Imamo sad primjer
izravnog uplitanja u sport u jedan nogometni klub od strane naše
Županije. Na taj način politika stavlja sve ostale nogometne
klubove u podređeni položaj u odnosu na jedan klub, koji već ima
najbolje uvjete u Županiji. Politika bi trebala osigurati da se
sva djeca na području Varaždina i Varaždinske županije mogu
baviti sportom i pomoći onima koji djeci ne osiguravaju najbolje
uvjete za bavljenje sportom.
Djeca diljem županije igraju nogomet po grabama, a županija je
odlučila uzeti lokalnim zajednicama da bi dala još bolje uvjete
djeci koja već imaju najbolje uvjete. A da ne pričam o tome da
postoje puno važniji problemi s kojima bi se politika trebala
baviti, poput ‘piramida’ u Brezju. Umjesto da sav novac i resurse
usmjere da riješe problem koji opasno narušava zdravlje građana,
oni novac i resurse koriste da bi pomogli bogatašima da postanu
još bogatiji. Upravo je to primjer kako uplitanje politike u
sport može biti nepravedno i opasno i loše za cijelu zajednicu.
Mislim da će dugoročno taj županijski projekt imati loše
posljedice na stanje nogometa i sporta. Žalosno je da u Županiji
to ne vide ili ne žele vidjeti.
Pripremili smo višemilijunski projekt za novi sportski
centar, želimo biti primjer za zajednicu
Koje probleme u funkcioniranju NK Varteks ima i kako ih
popraviti?
Najveći problem su infrastrukturni uvjeti. Proširili smo
kapacitete naše škole nogometa, ali uvjeti rada koje imamo su
ispod svake razine. Upravo zato pokrenuli smo inicijativu da
preuzmemo sportski kompleks u Hrašćici, gdje planiramo uložiti u
obnovu postojećih i izgradnju novih nogometnih igrališta i
proširenja kapaciteta svlačionica. Želja nam je uz pomoć
vlastitih sredstava i europskih fondova izgraditi i vlastiti
stadion, koji će za početak imati licencu za treći rang hrvatskog
nogometa.
Radi se o višemilijunskom ulaganju, ali smatramo da to možemo
financirati iz vlastitih sredstava, kredita i donacija navijača i
prijatelja kluba. Za razliku od drugih, mi shvaćamo da moramo
učiniti nešto za naš grad i našu zajednicu, a ne da samo
isisavamo sredstva iz proračuna. Upravo ovim projektom to činimo.
Želimo biti primjer. Mi se ne slikamo pored političara, ne
lobiramo u stranačkim strukturama i ne sjedimo ispred Gradske
vijećnice ili Županijske palače skrušeno moleći za milodar. Mi
smatramo da sportaši i sportski djelatnici moraju stvarati nove
vrijednosti, moraju biti kreatori novih načina financiranja i
temeljiti svoj razvoj na interesu poslovnih sustava, malih tvrtki
i navijača, a nikako ne na trenutnoj političkoj situaciji i
milostinji političara. Mi znamo da naš uspjeh dolazi ulaganjem u
obrazovanje, u našu školu nogometa, i u djecu treniraju i u
njihove trenere i infrastrukturu. Svoju budućnost temeljimo na
našim igračima, na igračima koje ćemo odgojiti kroz naš sustav.
Ne želimo dovoditi skupa pojačanja, želimo da nas naši klinci
vode do sportskog uspjeha. Vjerujemo da ćemo se uspjeti plasirati
u treću ligu i zatim i stabilizirati u tom rangu, a kad se to
dogodi, vjerujemo da će nas prepoznati i lokalna zajednica, ali i
ulagači. Već sad nam se događaju nevjerojatne stvari, nismo
očekivali toliki pozitivan odjek među prijateljima nogometa kao
ovaj koji se događa ove sezone. I upravo zato znamo da smo na
pravom putu. Još smo uvijek dovoljno mladi i entuzijastični.
Vjerujem i garantiram da će Varteks biti tamo gdje mu je mjesto,
a to je u društvu najboljih hrvatskih klubova.
