Četiri i pol desetljeća proteklo je od kada je monsinjor Andrija Kišiček započeo svoju svećeničku službu. Jubilej stupanja u službu Božju mons. Kišiček proslavio je misnim slavljem u lepoglavskoj župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije podijelivši radost služenja Bogu s drugim svećenicima i vjernicima, donosi u posljednjem broju Lepoglavski gradski list.
Rođen 1946. godine u Klenovniku, mons. Kišiček već je kao mali dječak dio vremena provodio u crkvi, sudjelovao u velikim crkvenim svečanostima, ministrirao i, kao što sam kaže, radovao se svemu što se događalo unutar crkve. Povezanost s crkvom od najranijih dana može zahvaliti i tome što je njegov otac, a kasnije i njegov najstariji brat Franjo, bio zvonar u crkvi Presvetog Trojstva u Klenovniku. Ujedno, njegova je obitelj bila vjernička i u njoj se često, posebice u zimskim mjesecima, molilo i čitalo vjersko štivo.
– Često sam se susretao s ljudima koji su imali iskustvo vjere – u svom životu doživjeli susret s Bogom. Kao dječak i ja sam se oko toga trudio. Tako nešto i sam sam doživio kada sam se odlučio na svećeništvo. Do danas toga mišljenja nisam promijenio – otkrio je mons. Kišiček.
U sjemenište odlazi 1961. da bi ga, nakon završenog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, 14. srpnja 1971. godine u Zagrebačkoj katedrali zaredio nadbiskup Franjo Kuharić.
Prva služba mons. Andriji Kišičeku, još dok je bio na šestoj godini Bogoslovije, bila je kod sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu gdje je proveo godinu dana. Nakon toga tri je godine službovao kao kapelan u Župi svetoga Lovre u Petrinji. U to je vrijeme uglavnom radio kao svećenik u Župi Hrastovica koja tada nije imala svećenika. Potom se vraća u Zagreb, u Župu svetoga Petra u Vlaškoj ulici gdje ostaje deset godina.
Vršio je službu vjeroučitelja studenata i srednjoškolaca. Bio je i koordinator za srednjoškolski vjeronauk u čitavom gradu Zagrebu. Nakon Zagreba odlazi za župnika u Novu Gradišku gdje je službovao od 1984. do 1994. godine. Tu službujući provodi teške dane Domovinskog rata obilazeći hrvatske branitelje na prvim crtama bojišnice od Male Gorice pa sve do Cerničke Šagovine i Cernika, naročito o Božiću i Uskrsu pružajući im duhovnu potporu te im dajući sakrament svete ispovijedi i pričesti. Za potporu koju je pružao hrvatskim braniteljima, 121. brigada Hrvatske vojske dodijelila mu je priznanje.
Nakon službe u Novoj Gradišci mons. Kišiček pet je godina bio župnik u Brdovcu pored Zaprešića, potom četiri godine duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu da bi 2002. godine došao u Lepoglavu.
– U Lepoglavu sam došao zato što sam želio prijeći u novoosnovanu Varaždinsku biskupiju pa je pokojni biskup Marko Culej mislio da bi ja sa svojim iskustvom kao svećenik i župnik mogao učiniti nešto dobroga za Lepoglavu. Računao je i na veliki pavlinski samostan, da će se on preurediti za pastoralni centar Varaždinske biskupije – objasnio je mons. Kišiček dodajući da se u Lepoglavi trudio raditi na dvije razine – duhovnoj i materijalnoj.
– Na duhovnoj smo razini počeli s duhovnim obnovama za roditelje prvopričesnika i krizmanika. Isto tako i za obitelji. Osnovali smo ‘vikendaše’. To su obitelji koju prođu jedan bračni vikend te se kasnije sastaju jednom mjesečno da bi obnovili i utvrdili svoje bračno zajedništvo. Imali smo i nekoliko susreta poduzetnika koji su imali jedan seminar u Trakošćanu, da bi se potom povremeno okupljali u župi dalje nastavljajući razmišljati o poštenom i čestitom radu te zalaganju za svoje djelatnike i za one kojima pružaju usluge. Na materijalnom planu mogu reći da ponovno zvone naša zvona i sat na tornju pokazuje točno vrijeme. U crkvi smo postavili klupe i ispod njih grijanje. Uređujemo crkvu i njen okoliš u čemu nam pomoć pruža i Grad Lepoglava. Obnova samostana bila je lijepo krenula na početku, no sad je malo zastala što zbog nedostatka materijalni sredstava od strane Biskupije tako i države pa sad čekamo neka bolja vremena. No, za cijelo vrijeme moga boravka u Lepoglavi, u crkvi i samostanu traju konzervatorski radovi – pojasnio je mons. Kišiček.
Lepoglava kao mjesto mučeništva blaženog Alojzija Stepinca posebno čuva spomen na njega i slavi njegov nebeski rođendana. Pored crkve je u vrijeme službovanja mons. Andrije Kišičeka postavljen blaženikov kip, a napravljen je i križni put na brdu Gorica za koji je tekst napisao i dao postaviti križeve upravo mons. Kišiček.
– Puno je ljudi koji ovdje mole njegov zagovor, a ima i onih koji su ga već i osjetili te o tome u crkvi, pored oltara, kao svjedočanstvo postavili pločice, a neki o tome predali svoje pismene zapise koje čuvamo – istaknuo je mons. Kišiček dodajući da se vodi brigao domaćim i stranim hodočasnicima koji sve više dolaze u Lepoglavu, većinom upravo radi blaženog kardinala Alojzija Stepinca.
Pokrenuo Uskrsfest
Monsinjor Andrija Kišiček za svog je službovanja u Zagrebu, u vrijeme kada je bio vjeroučitelj srednjoškolaca i studenata, pokrenuo manifestaciju ‘Slavimo Isusovo uskrsnuće’.
U početku se navedena manifestacija sastojala od dva djela – u prvom su djelu srednjoškolci i studenti sudionici vjeronauka recitirali autorske pjesme koje su se odnosile na Isusovo uskrsnuće. U drugom su se djelu pak izvodile izvorne šansone. Sudjelovali su također srednjoškolci i studenti. Tri najbolje recitacije i pjesme bile su nagrađivane.
– U početku smo to radili isključivo u crkvenim prostorima jer je bilo komunističko vrijeme pa nismo mogli ići u javne dvorane. Prva održana manifestacija ‘Slavimo Isusovo uskrsnuće’ bila je održana u dvorani dječačkog sjemeništa na Šalati, a kasnije u sve većim prostorima jer se povećavao broj sudionika. Kasnije je, s dolaskom demokracije, promijenjen naziv u Uskrs fest koji se sada održava u dvorani Lisinski u Zagrebu uz sudjelovanje i pjevača i kompozitora – objasnio je mons. Kišiček.
