Iako se pridjevom povijesni vrlo rado volimo razbacivati, posebice u medijima, a naročito je to tipično za sportske novinare, neke od utakmica uistinu su povijesne.
Kada je u pitanju varaždinski nogomet i NK
Varteks, povijesne utakmice su sigurno polufinale kupa
’61, pobjeda nad Hajdukom te finale protiv
Vardara.
U klupskoj povijesti nove Hrvatske povijesne su zasigurno one
europske s Aston Villom, Heerenvenom, Mallorcom,
Brondbyjem.
Od prvenstvenih rekordne pobjede protiv nedodirljivih
Dinama i Hajduka, 0:4, odnosno
1:5 na gostovanjima u Maksimiru i Poljudu.
Od susreta na Varteksovom stadionu mogu se izdvojiti dvije 4:0
pobjede nad Dinamom i Hajdukom, pa utakmice finala kupa, no
sezona 1995./96. je ipak bila nešto posebno.
Varteks je ‘tukao’ modre usred Maksimira 4:3, u utakmici koja se
igrala do 98. minute, s Franjom Tuđmanom u loži
i kada je Marijan Mrmić obranio penal.
Varteks je tadašnju Croatiju pobijedio i na domaćem terenu,
golovima Posavca i Brlenića.
Potom i Hajduk, pred vjerojatno najvećim brojem gledatelja ikad u
povijesti kluba, na Starom Istoku, gdje su novinari ustvrdili da
je bilo čak 15 tisuća gledatelja. Brojka je vjerojatno ipak
prenapuhana, a miljenik tribina Zoran Brlenić bio je i tada
strijelac.
Uspjeh Varteksa nije bio slučajan
Sve to, pa i pobjeda nad Osijekom golom Saše
Paske u sudačkoj nadoknadi, otvorilo je u
playoffu put do naslova prvaka, na utakmici na Poljudu. A
‘povijesna’ utakmica odigrana je na današnji dan, prije točno 23
godina.
Varteks je bio tema dana, mjeseca, godine. Uzdrmao je temelje
domaćeg nogometa, koje su, čvrsto polarizirali u dva centra moći,
tada svemoćnoj Tuđmanovoj Croatiji te centru Dalmacije, Hajduku.
‘Mali’ Varteks tada nije bio nimalo mali, već organizacijski
najposloženiji klub u državi, s jasnom klupskom vizijom,
strategijom, stručnim stožerom. Sve to je predvodio i posložio
klub karizmatični Anđelko Herjavec.
Uspjeh ‘malog diva’ iz Varaždina nije bio slučajan, a u sezoni
1995./96. se sve poklopilo. Sjajan trener Luka
Bonačić, koji je igrao izuzetno organiziran nogomet, s
fantastičnom trkom i borbenošću.
Bila je to sjajna ekipa, mlada zvijezda Davor
Vugrinec, zatim također mladići Mumlek, Balajić,
Posavec, najbolje igračke godine za Beseka,
Dalića, Brlenića, Gregorića, Toplaka, nekoliko sjajnih
‘došljaka’, Mesud Duraković, Grgica Kovač, Ivica
Bančić, maestralni Marijan Mrmić na
golu.
Cijela Dalmacija navijala je za Varteks
– Varteks je tada bio lider u Hrvatskoj. Najorganiziraniji klub u
državi, posložen u svim segmentima, i zato smo mogli i parirati
čak i velikom Dinamu – kazao je Dražen
Besek, kapetan Varteksa tada.
– Emocije su i dalje jake, što je i normalno jer smo došli do
utakmice u kojoj možeš osvojiti naslov prvaka. Trebao nam je samo
jedan korak – ističe Besek.
Hajduk nije mogao do naslova, a Varteksu je samo trebala pobjeda.
Cijela Dalmacija navijala je za Varteks, jer bi time uzeli naslov
‘mrskoj’ Croatiji. Pričalo se i govorilo samo o ‘krojačima’,
odnosno ‘bumbarima’, kako ih je Đelac nazvao.
I cijeli Varaždin preselio se u Split, organizirano je išlo čak
15 autobusa, a brojni su išli i vlastitim prijevozom. Ulice
Varaždina te su nedjelje bile puste.
– Svi smo vjerovali da možemo biti prvaci. Čak je i mene Đelac
uspio uvjeriti svojim ludim optimizmom. Bilo je fantastično tih
dana, svi su navijali za Varteks, skandidalo se Varteks, Varteks
i na splitskoj Rivi. Euforija je bila nenormalna – prisjeća se
Rikardo Kahlina, vođa White
Stonesa, no euforija je brzo splasnula.
– Već nakon 20-ak minuta, iako je cijeli stadion navijao za nas,
bilo je jasno da ne smijemo dobiti tu utakmici – tvrdi Kahlina.
U prvom poluvremenu Davor Vugrinec je čak dvaput
rušen u kaznenom prostoru Splićana, no sudac nije pokazao na
bijelu točku. Kriterij prekršaja, kriterij dosuđivanja zaleđa,
sve je išlo na mlin Splićana.
Na kraju je strijelac pobjedonosnog gola za Hajduk bio
Mario Meštrović, pred kraj susreta, a nije znao
da li bi se veselio ili ne.
– Najteži je bio put doma, u autobusu grobna tišina. Kad splasne
euforija, nakon toga je malo teško – sjeća se dobro Kahlina.
U kontakt emisiji nakon utakmice, u studiju u Splitu bili su
Herjavec, Bonačić i Besek, a u zagrebačkom studiju su bili trener
Kranjčar i Božo Sušec.
Karizmatični Đelac je počeo u svojem stilu.
– Čestitam Croatiji na tituli, u prvom redu predsjedniku
Mahmetu, potom sportskom direktoru
Zajecu, a na kraju i treneru Zlatku Kranjčaru –
bio je izuzetno sarkastičan Đelac nakon utakmice, aludirajući na
‘krađu’, a u zagrebačkom studiju je publika zapljeskala,
nesvjesna sarkazma.
– Bilo bi najbolje da Dinamo i Hajduk igraju ligu za sebe, a mi
svi ostali posebnu ligu, jer očito nitko ne smije biti na prva
dva mjesta – kazao je Đelac.
Fantastičan doček moralnih pobjednika na Korzu
Nadovezao se na njega i temperamentni Bonačić.
– Mi danas nismo smjeli pobijediti, ne znam što reći svojim
momcima i kako im izaći pred oči. Dali su sve od sebe, ali nismo
smjeli. Pa samo pomoćni sudac je bio kao Kip slobode, ruka mu je
stalno bila u zraku – kazao je Bonačić.
Vidno emotivan bio je i Dražen Besek, koji je ustvrdio kako je
Varteks gospodski klub, a Varaždin gospodski grad. Novine su
brujale o ‘krađi’, o moralnim pobjednicima, a Đelac se čak
revoltiran registrirao za igranje u finalu kupa, koje je tek
trebalo uslijediti.
Ipak, da je Varaždin gospodski grad, potvrdilo se 13. svibnja,
dan nakon splitske utakmice. Donio je jednu fantastičnu sliku,
doček na varaždinskom Korzu bio je nešto neponovljivo.
– I danas se naježim kad se toga sjetim. To su stvarno lijepa
sjećanja, nadam se da ću tako nešto ponovno doživjeti u Varaždinu
– kazao je tadašnji kapetan Dražen Besek.
– Bili smo moralni pobjednici tad, cijela Hrvatska je bila uz
nas, a doček je bio super, fantastičan. Tih dana puno ljudi nije
ni radilo u Varaždinu, sve je disalo uz Varteks – zaključio je
Rikardo Kahlina.
Što se dogodilo kasnije? U uzvratu kupa Varteks je poražen i na
Maksimiru, a Anđelko Herjavec ipak nije igrao. Figurirao je tada
u Tuđmanom očima kao potencijalni budući premijer, pa je pritisak
bio prevelik. Kandidirao se i za predsjenika Saveza, a svega
jedan glas mu je nedostajao da to i postane.
Luka Bonačić bio je trener samo jednu sezonu, a raspala se i
‘zlatna ekipa’, Balajić je otišao u Portugal,
Dalić u Hajduk, Besek u
Salzburg, otišli su i Kovač, Bančić, Duraković.
Igrao je iduće sezone Varteks i svoje prve europske utakmice.
Klub više nikada nije došao tako blizu osvajanja trofeja, ali
Varteks se tih godina izgradio u velikana hrvatskog nogometa.
Nepravda iz Splita, ali i osjećaj ponosa, dugo su nadahnjivali
Varaždince i sve navijače Varteksa.
