'Čudni su nogometni putevi. Prošle sezone sam se kao trener Šibenika do zadnjeg kola borio protiv Varaždina za ulazak u Prvu ligu. Nisam uspio, a onda su me Varaždinci pozvali da im budem trener. Zvali su me i prije, ali tada nisam bio slobodan', kaže Perković.
Borimir Perković vraća se kao trener u Prvu HNL
nakon šest godina. Posljednji put vodio je neku momčad u Prvoj
HNL u sezoni 2012./2013. kada je sa zaprešićkim Interom osvojio
deseto mjesto u konkurenciji 12 momčadi. Iza Diva iz predgrađa
ostali su Cibalia i Zagreb.
– Čudni su nogometni putevi. Prošle sezone sam se kao trener
Šibenika do zadnjeg kola borio protiv Varaždina
za ulazak u Prvu ligu. Nisam uspio, a onda su me Varaždinci
pozvali da im budem trener. Zvali su me i prije, ali tada nisam
bio slobodan – kaže Perković.
Živjet ću sam
I kakvi su vam prvi dojmovi?
– U klubu sam desetak dana. Trenutačno smo na pripremama na
Kupresu. Igrali smo već dvije pripremne utakmice, sa sarajevskim
Željezničarom u Livnu te s Veležom u Travniku. Momčad koja je
osvojila prvo mjesto u Drugoj ligi ostala je ista, ali trebat će
nam barem nekoliko dobrih pojačanja. Želimo ostati u Prvoj ligi
dulje vrijeme – ističe Perković.
U Varaždinu našao je stan, živjet će sam…
– Nema potrebe seliti obitelj iz Zaprešića. Djeca tamo idu u
školu, supruga ima posao. A Varaždin mi je na sat vremena.
Vjerojatno ću na neke treninge ići iz Zaprešića.
U Zaprešić ćete sigurno u trećem kolu kada gostujete kod
Intera, kluba u kojem ste proveli jako puno vremena i koji vam je
sigurno prirastao srcu.
– Igrao sam dvije ratne sezone za Inter, od 1992. do 1994.
godine. Potom sam dvaput bio ondje trener, od 2008. do 2010., te
u sezoni 2012./2013. Klub iz Zaprešića bio mi je prvi trenerski
angažman u karijeri.
Izbornik je ostao isti
Rođen je u Livnu, u istom gradu kao izbornik Zlatko
Dalić. Nije ni čudo što su njih dvojica radili zajedno u
Emiratima.
– Na Dalićev poziv otišao sam iz Intera 2010. godine i prihvatio
da mu budem pomoćni trener u Al-Faisalyju. Ondje smo bili do
2012. godine kad se opet vraćam u Zaprešić. Nakon jedne sezone,
Dalić me ponovo zvao da mu budem pomoćnik, ali u saudijskom
Al-Ainu, s kojim smo 2014. osvojili Predsjednikov kup, a 2015.
osvojili smo i prvenstvo Saudijske Arabije i Superkup te izborili
finale azijske Lige prvaka, koji smo, nažalost, izgubili – priča
Perković.
O azijskom iskustvu kaže:
– Bio sam u najboljem klubu Emirata pa čak i tog dijela Azije.
Uvjeti su, dakle, bili i više nego dobri. Financijski je to na
potpuno drugoj razini nego u većini hrvatskih klubova, no njihovi
igrači imaju katastrofalne radne navike. Nisu netalentirani, ali
su loše tehnički i taktički obučeni. U Saudijskoj Arabiji je bilo
baš teško. Bili smo u srcu pustinje, udaljeni oko 120 kilometara
od Rijada pa smo ondje često odlazili. Tamo je drukčije jer je to
ipak velegrad i ima trgovačke centre, restorane i slično. Tamo
gdje smo mi bili nema gotovo ničega. Živjeli smo u hotelu i život
nam se svodio na taj hotel i nogometni kamp. Veselili smo se kada
smo išli igrati negdje u neki veći grad. U Emiratima je to
potpuno druga priča. Tamo je puno ljepše i kvalitetnije se živi.
Ondje gdje smo bili sve je europski. Oko 70 posto ljudi su
Europljani i Amerikanci, a samo 30 posto domaći ljudi – rekao je
Perković.
Kako to da vas Dalić nije pozvao u stručni stožer
hrvatske reprezentacije?
– Da sam u tom trenutku bio slobodan, vjerojatno bih danas bio s
njim u stožeru. No, nije to važno, bit će možda još prilika da s
njim surađujem. Ostali smo dobri, nije se ni najmanje promijenio.
Čujemo se često jer ga zanima što se događa u Varaždinu –
zaključio je Borimir Perković.