Varaždinski prvoligaš je debitantsku sezonu u elitnom rangu hrvatskog nogometa uspješno priveo kraju. Igrači su na terenu napravili svoje, ali toga ne bi bilo da nije bilo Samira Toplaka i stručnog mu stožera koji su tu 'simpatičnu skupinu igrača' povezali u veoma neugodnu momčad.
Simpatizeri Varaždina nakon ovakve debitantske
sezone mogu biti i više nego sretni jer su prošli sve – od
poraza i katastrofalne igre na ulazu u sezonu pa sve do odličnih
partija u post korona sezoni. Postoje li slučajnosti? Dala bi se
o ovome otvoriti i filozofska rasprava, ali kroz vrijeme praćenja
HNL-a, jedan me čovjek uvjerio u suprotno.
Varaždinec, si videl kak se tvoj Toplak opet
zvlekel? Pa kol’ko sreće može imat? – bilo mi je često
postavljano pitanje kad sam ulazio u zagrebačku redakciju.
Mlađi od svih kolega, samo sam šutio i smješkao se jer očito oni
znaju nešto više. No, njegov je Inter imao
konstantu ostajanja u prvoj ligi te je, koliko god glupo zvučalo,
bio uvijek neugodna momčad. Nešto kako bi opisali Slaven
Belupo na Ivanu Kušeku – Apašu, uvijek neugodni.
Varaždinska igra nikako se nije mogla ‘zagrijati’
Za to se vrijeme Varaždin probijao do 1. HNL i na kraju stigao, a
u premijernu sezonu je na klupi Varaždinaca krenuo
Borimir Perković koji je nakon 11 kola odstupio
s jednom pobjedom i to protiv Dinama (1:0), ruku
na srce, uz puno sreće. Gojak i
Gavranović su tu večer promašili sve i svašta, a
Jessie je imao Messi
trenutak.
Varaždinska publika može vas uzdići u nebesa i zakucati u zemlju
u tih 90 minuta. A Borimir Perković je ubrzo je izgubio njihovu
podršku jer je dobio težak zadatak, koji jednostavno nije mogao
izdržati. Stari lisac Luka Bonačić preuzeo je
klupu varaždinskog prvoligaša i nekako pobijedio Istru na startu,
ali ubrzo je krenulo sve po starom.
Ne mogu se riješiti dojma da se s tim igračima moglo puno više.
Vitali Lisakovič je po povratku u domovinu
postao jedan od traženijih igrača jer je u dresu
Soligorska naprosto odličan. Zabio je 11 golova,
dobio je i mjesečnu nagradu za najboljeg igrača lige, a u
Varaždinu nije smio – igrati.
Šjor Luka je bio stara škola, radi one nevjerojatne asistencije
Benku protiv Istre (1:0) je
Vitali dobio nagradu, klupu za rezervne igrače. Na pitanje o tome
zašto Danijel Štefulj više ne igra kad je jedan
od boljih pojedinaca u dresu Varaždina, dobio sam odgovor da sam
vrlo mlad i baš ne razumijem nogomet te da Štefulj nije igrač za
tu poziciju. Poziciju na kojoj je postao stožerni igrač u Rijeci
i na kojoj je nakon povratka iz Varaždina bio jedan od glavnih
igrača u riječkom rušenju Dinama.
Izdržao je Luka od Istre do Istre, ali ono što je radio s
Varteksom devedesetih nije mogao pretočiti na
igru novog varaždinskog prvoligaša jer su se vremena očito
promijenila. I s njim je prekinuta suradnja, a krenuli su u
potragu za rješenje. A ‘srećković’ je baš ostao bez kluba i iako
se prvotno nije vjerovalo, Samir Toplak je postao novi trener
Varaždina.
Kneginečki stručnjak je obuzdao taj ‘dizel motor’
I bilo je to ono najljepše otvaranje, odmah je pobijedio ‘svoj’
Inter (1:2) i pomak se u igri polako počeo uočavati, ali znao je
Mirza da će to biti teško. Došla je korona pauza, a to je bilo
ono što mu je najviše trebalo.
– Da se ne lažemo, bez te pauze to ne bi bilo to. Sve bi se
rješavalo u hodu, to bi za nas bilo pogubno. Svi koji su na
posudbi nisu bili spremni, a sad smo dobili spremnog Obregona,
spremnog Teklića i dobili smo kemiju u ekipi. Našao sam formulu
pravih fajtera, a i dečki su se povezali. Pa nama jedan Leon
Benko koji je kapetan sad sjedi na klupi i bez pogovora ulazi u
devedesetoj minuti kao da je počeo od prve minute i grize, jedni
su drugima najveća podrška – i sam je priznao Samir.
A nakon te pauze Varaždinci su izgubili od Dinama, ali bila je to
momčad koja je obećavala. Momčad koja je igrala uzdignute glave,
a Samir je energično kraj crte svakome neumorno ponavljao što
očekuje od njega. I crtao, gestikulirao, ako je u pitanju bio
Obregon.
A to se vidjelo i na terenu. Prije bi na neku loše dodanu loptu
stariji igrači kudili mlađe pa bi dolazilo i do veće nervoze, a i
svađe među svim igračima na terenu te kolektivnog raspada
sistema. Letjele bi psovke, a mladost bi se izgubila u ritmu
utakmice.
A na utakmici protiv Istre koju je Varaždin dobio s 3-0,
Rodin u jednom trenutku u potpunosti promašio
Tonija Teklića koji mu je isfrustrirano opsovao
sve po spisku, ali se za sekundu vratio na tvorničke
postavke te ohrabrio Rodina i ispričao mu se, a dečke na terenu
pozvao na daljnju borbu. Toplak-efekt je napravio svoje.
I mnogo je puta izgledalo još u vrijeme Intera kako je slučajno
da se Toplakovim igračima lopta odbija u noge, a oni ju
pospremaju u gol kao što je to napravio Obregon
protiv Istre. No, dok se to dogodi više nekoliko puta, to više
nije slučajnost.
– Ništa nije slučajno. Puno radimo na automatizaciji u fazi
napada jer prije nije bilo teorije da probijemo bok, a danas
pokazujemo da možemo igrati uz bok svima – jasan je Toplak.
I uvjerio sam se u to da s Toplakom slučajnosti i ne postoje. Od
simpatične ekipe s dna tablice postali su momčad protiv koje
nikome nije svejedno igrati. Pali su ove godine Dinamo i
Osijek (1:0), a ono što je napravio protiv
Hajduka na Poljudu (2:3) je priča za sebe.
I ono što ga krasi jest da je i dalje ostao Samir kakvog su svi
znali, koji će uvijek naći vremena za riječ dvije sa svima, pred
kamerama reći točno ono što misli i neće se skrivati iza nikoga.
Svoj je posao napravio kao što je i obećao te je našao kemiju
među igračima. Ali i vratio sreću publici.
Što se tiče igračkog kadra, zasigurno će se naći neka pojačanja
za novu sezonu, ali pravo bi pojačanje bilo da uz njih na klupi
ostane kneginečki stručnjak. Da, Toplak je u najljepšim godinama
da napravi neki trenerski iskorak i nitko mu ne bi mogao
zamjeriti da klupu Varaždina zamijeni klubom s kojim bi mogao
ganjati i nešto više.
Preko Varaždina do … ?
Euforija je lagano krenula na varaždinskim tribinama, spominje se
lov na Europu, ali tu stvari nisu tako jednostavne kakvim se
čine. Naravno, ništa nije nemoguće, ali treba biti realan i reći
da će bez nekih investicija klub jako teško napraviti iskorak.
No, o tim stvarima drugom prilikom.
Do početka nove sezone još su tri tjedna, a nema mnogo vremena za
neke veće manevre. Zaslužio je Samir Toplak da mu se stisne ruka
i samo zahvali jer je vratio igrače u život. Naravno, bez
stručnog stožera i onih koji su to odradili na terenu Varaždin bi
se sad vjerojatno borio u kvalifikacijama za 1. HNL.
No, gospodin HNL još je jednom pokazao svoje čari. Hoće li
pokušati napraviti pa i taj iskorak poput Jurgena
Kloppa koji je nakon godina na klupi
Mainza dobio priliku u Borussiji
Dortmund te Thomas Tuchel nakon njega,
vidjet ćemo. Priliku svakako zaslužuje, ali možda i Varaždin
zaslužuje da još godinu dana gleda što Mirza može s novim ljudima
u novoj sezoni.