Tko je kriv? Pitanje je to koje se mnogo vrtjelo nakon ispadanja Varaždina u drugu ligu, ali 'general poslije bitke' naklapanja sad i nemaju nekog smisla. Cijela je sezona bila i pomalo čudna, a epilog je takav kakav je. Prava borba tek slijedi...
Prvoligaški nogomet svojevremeno se na velika se vrata vratio
u Varaždin. Bilo je to prije dvije godine
kad je pred oko 8000 gledatelja na stadionu Varteksa
momčad Branka Karačića pobijedila Šibenik (3:1)
i osigurala ulazak u elitni rang hrvatskog nogometa.
– To je klub grada, županije i regije. Očekujem da s nužnim
unapređenjem kvalitete razine ekipe što će tražiti određeni novac
će Varaždin postati stabilan, ozbiljan prvoligaš koji će se kroz
godinu, dvije boriti za utakmice u Europi – bile su tad riječi župana, ali dvije godine nakon
ulaska u prvu ligu – Varaždin je ispao u drugu ligu, a neke
prevelike pomoći kakva se zazivala i nije bilo.
Cijele su se sezone varaždinski nogometaši održavali iznad
posljednjeg mjesta koje je vodilo u rang niže. Na 10. su poziciji
bili samo od 10. do 12. kola te kad je bilo najbitnije, u 35. i
kobnom 36. kolu. Dok se sezonu prije borba sa zadnjeg mjesta
odvijala gotovo cijelu sezonu, ali odličnom završnicom pod
vodstvom Samira Toplaka uspjeli su ostati u
ligi.
Izgledalo je sve kao da bi se Varaždin mogao otisnuti sa začelja
na respektabilnu osmu ili sedmu poziciju jer su, osim poraza
od Gorice na startu (1:5), varaždinski
nogometaši izgledali dobro, ali su nakon 10 kola bili na začelju
koje su ubrzo izbjegli.
Ali nisu izbjegli prosipanje bodova u posljednjim minutama koje
je, nažalost, postalo karakteristično. Svaki bod protiv momčadi
iz prve četvorke je, realno, lutrija, a ovo su utakmice u kojima
je varaždinski prvoligaš ostao bez bodova ili prosuo sve u
posljednjim minutama.
20. studenoga 2020. Lokomotiva – Varaždin (2-2) 89′
Papadopoulos
28. studenoga 2020. Varaždin – Istra 1961 (1-1) 90’+7′
Gržan
16. prosinca 2020. Varaždin – Rijeka (1-2) 90’+2′ Menalo
26. veljače 2021. Varaždin – Osijek (2-3) tri gola u drugom
poluvremenu
2. travnja 2021. Varaždin – Slaven Belupo (1-1) 90’+1′ Delić
Situacije u kojima su uspjeli preokrenuti utakmicu ili pobijediti
u zadnjim minutama bile su ove sezone samo – dvije.
3. veljače 2021. Varaždin – Gorica (2-1) 76′ Obregon, 90′
Boban
20. veljače 2021. Istra – Varaždin (0-1) 88′ Senić
Deset je bodova izmaklo iz ruku, a četiri su stigla u posljednjim
trenucima – šest vrijednih bodova ostalo je u ‘brisanom prostoru’
zbog – gluposti. No, ‘da je baba muško’ i takve stvari su
trenutno nepotrebne jer je očito da je Varaždin imao samo bod
više na kraju sezone, ostao bi u ligi.
Pojačanja koja to nisu bila
Što se tiče pojačanja, i nije bilo mnogo vremena za reakciju, u
klub su stigli na posudbu Ivan Delić i
Dino Skorup iz Hajduka,
Stefan Milić,
Damjan Daničić,
Dinko Horkaš i netragom nestali
Tin Hrvoj iz Dinama, jedan od
ponajboljih igrača 2. HNL
Mijo Šabić iz Croatije Zmijavci,
Matija Kovačić iz Aluminija, kao
slobodni igrači stigli su Agon Elezi,
Jorgo Pëllumbi,
Borna Petrović,
Itsuki Urata i
Demir Peco, a u zimskom prijelaznom roku
potpisali su još i Igor Postonjski, Maks
Juraj Čelić, Andris Herrera,
Jurica Grgec,
Gabrijel Boban.
Dosta igrača, a od svih su se u potpunosti ‘isplativim’ dokazali
Grgec, Urata do ozljede i koliko-toliko Herrera. Jedino
je Igor Postonjski bio pravo pojačanje i onaj igrač
koji je uz nezamjenjivog kapetana Đuraseka nosio momčad svaku
utakmicu.
Klub je potpisao ugovore do 2023. godine s
Jorgeom Obregonom,
Vinkom Petkovićem,
Ivanom Posavcem,
Markom Stolnikom i
Oliverom Zelenikom, a pitanje je kakve su
klauzule sa svim igračima što se tiče ispadanja u drugu ligu i
tko će ostati u kadru.
Ali i pitanje je, zašto su se dali dvo i pol godišnji ugovori
Petkoviću, Stolniku i Zeleniki, a na kraju su ti isti igrači
drugu polusezonu uglavnom gledali s klupe. Dakako, puno je tu
pitanja, a samo uprava zna odgovore. Naučili su puno, ali imaju
barem još toliko za naučiti žele li kad – tad postati stabilni
prvoligaš.
Ukupno su na plaće potrošili oko 423 tisuće eura
prošle godine, dok jedan
Samuel Eduok iz Hajduka ima plaću
700 tisuća eura po sezoni, a najmanje plaćeni
igrač Dinama 80 tisuća eura po sezoni. To je strašna razlika i
stvar je jednostavna, bez novca ili nekog tko bdije poput
Alavesa nad Istrom – teško je
ostati u prvoj ligi.
Na sve još ide raskid ugovora sa spomenutim Toplakom kojeg su
morali isplatiti i zapravo je ovaj ‘kajak na divljim’ vodama da
NK Varaždin završi sezonu bez dugovanja, i pravi mali podvig.
‘Nije u šoldima sve’ kaže poznata pjesma, ali ima mnogo toga,
pogotovo u najvišem nogometnom rangu.
Neobjašnjive greške uz nedovoljne bljeskove
No, pustimo sad pogreške izvan terena, loše odluke kojih je bilo
mnogo i ono što se događa ‘iza kulisa’. Ono što vide gledatelji
je stanje na terenu, a kad si 14 utakmica bez pobjede, ono ne
može biti dobro.
Konstantne ozljede, problemi, nemogućnost uspostavljanja nekakvog
‘kostura’ ekipe i lutanja, neobjašnjivi padovi u igri, crne rupe
– sve već viđeno. Nadao sam se da se spomenuti igrači s određenom
težinom na papiru daju dobro posložiti, ali to nije išlo.
Šabić nije ni dobio priliku, Hrvoj je nestao, posuđene bolje ne
spominjati, a malo bi nezahvalno bilo govoriti o svakom ponaosob
jer si toliko pravo ne mogu dati. No, svi mi imamo pravo reći
svoj osvrt, a rekli su to mnogi i na društvenim mrežama gdje je u
najviše slučajeva stradao
trener Zoran Kastel.
Sportski uzor i odlična osoba, legenda bivšeg Varteksa i jedan od
heroja mog djetinjstva, te čovjek kojem sam zapljeskao na
utakmici u kojoj je završio svoju igračku karijeru te s kojim sam
imao čast dijeliti svlačionicu. S 48 godina na leđima bila mu je
ovo prilika za dokazivanje, ali možda i ‘borba s vjetrenjačama’
jer su problemi očito bili preveliki.
Da se ne lažemo, pogrešnih odluka je bilo. Kas nije trener
‘galamdžija’ koji će izvoditi sve i svašta kraj crte, pokušao se
izboriti za najbolje s onim što je mogao, ali, ponavljam, bio je
to prevelik zalogaj i nezahvalna pozicija u koju je stavljen
nakon što je 73 utakmice bio pomoćni trener, a samo šest utakmica
trener u 2. HNL nakon čega je na klupu
stigao Mario Kovačević koji usput
budi rečeno, na klupi Mladosti iz
Ždralova kuca na vrata druge lige.
No, cijelo je vrijeme bio tu negdje te jedini logični odabir ako
se već morao dati otkaz Samiru Toplaku. Odlično
je krenulo pobjedom protiv Hajduka (4:2), na
proljeće se nastavilo s 10 bodova u šest utakmica, ali onda je
sve stalo nakon što su kod kuće prosuli dva gola prednosti protiv
Osijeka.
Kao da je sve stalo, bilo je teško gledati ono što se događa,
nestali su u 16 minuta, a onaj gol Ivana Delića
za remi protiv Slavena (1:1), koji je u dresu Varaždina bio samo
‘za broj’ na terenu, bio je to dodatni šok. Uslijedile su
utakmice ‘od 45 minuta’, ali Varaždin je i dalje
‘preživljavao’.
No, Samir Toplak došao je po svoje i s 4:0 ispratio bivšu momčad,
a remi protiv Istre (1:1) jednostavno nije bio dovoljan. Bodovi
protiv Dinama i Osijeka bili su plus, izgledalo je da će se
nekako preživjeti, ali ipak do toga nije došlo.
A da je za sve to kriv samo Zoran Kastel? I nije. Previše
individualnih grešaka odnijelo je mnogo bodova kao i neke čudne i
neobjašnjive odluke te način razmišljanja na
terenu. Svjesni su toga i igrači da ovo nije bio ono
što bi oni mogli odigrati, a neki su shvatili da je ovo s
razlogom prva liga, najviši rang natjecanja u državi i da će se
tome, ako se ponovno tamo nađu, morati znati prilagoditi ili
jednostavno potražiti manje zahtjevnu sredinu.
Što i kako dalje?
Novi predsjednik
kluba Dražen Vitez bio je iskren
nakon ispadanja i priznao da ‘su si sami krivi’, a sad već bivši
kapetan Neven Đurasek zaključio da su ‘ispali i
prije zadnjeg kola’.
I to je istina. Puka naklapanja o tome što bi bilo da je Toplak
ostao trener, da je VAR bio ‘pravedniji’ (samo izvadak iz mora
nejasnih komentara na stranicama kluba), da je ovo, da je ono.
Ništa od toga sada nema smisla.
U premijernoj sezoni varaždinski je klub osvojio 36 bodova, a ove
28 i taj broj bodova u 36 utakmica jednostavno nije dovoljan za
ostanak među ‘elitom’. Svjestan sam da je čelnicima kluba teško
nešto komentirati jer ispadanje povlači mnogo faktora koje treba
riješiti.
Klub će svakako trebati okrenuti novu stranicu, a možda i neki
veći zaokret, koji se uostalom i najavljuje s većim fokusom na
juniorima. To s jedne strane veseli, ali pitanje je što se s tim
može napraviti jer treba shvatiti da ti ‘domaći dečki’ koji imaju
potencijala sreću traže u nekim većim sredinama i malo je
iluzorno od njih očekivati da čekaju priliku do 18. godine u
klubu koji se bori za ostanak. Sad će pritisak biti i na upravi
da se opet ne vode iste bitke s tri igrača mlađa od 21 godine
koji moraju startati u drugoj ligi.
Tko će ostati u momčadi? Još jedan misterij. Nakon svega, teško
bi bilo očekivati da će Kastel krenuti u nove pripreme, kao i
mnogi prvotimci. Za neke je već bilo interesa, a pred mnogima je
tu izazov mogućnosti odlaska u neke druge prvoligaše ili inozemne
klubove.
Upitnici. To je ono iznad glava onih koji su se nadali novoj
prvoligaškoj sezoni u Varaždinu. Druga liga je mnogo jača nego
prije dvije godine. Cibalia, Rudeš, Opatija, Bijelo Brdo… Više
protivnika, više utakmica, više opterećenja za igrače.
Strašan je ovo izazov za novog drugoligaša, ali sami su rekli
kako imaju iskustva i želje što prije vratiti se u prvu ligu. Čak
bih se usudio reći da će ovo biti i veći izazov od borbe za
ostanak prije početka premijerne prvoligaške sezone jer će se
vjerojatno morati krenuti – od nule.
Bilo kako bilo, publika će se vratiti na tribine, ali u drugoj
ligi. Izazovno je vrijeme pred varaždinskim nogometom, a možda je
baš nešto ovako bilo potrebno da se ‘raščiste’ neke stvari i
isprave pogreške koje su se gomilale. U rješavanje problema
valjali bi krenuti što prije jer će nova sezona stići, a
zahtjevna varaždinska publika tražit će iskupljenje.