Sara se u Budimpešti nije plasirala u finale Svjetskog prvenstva...
Nakon razdoblja duljeg od desetljeća, ove
godine hrvatska atletika ostala je bez seniorske
medalje na velikim natjecanjima. Najbolji plasman na Svjetskom
prvenstvu u Budimpešti bilo je peto mjesto Sandre Perković u
bacanju diska. Prvi put od 2007. ostali smo bez medalje na
svjetskim prvenstvima.
– Iza hrvatske atletike ipak je dobra atletska godina. Naši
atletičari ruše državne rekorde, u mlađim uzrastima osvajamo
medalje, sudjelujemo u finalima u mlađim dobnim kategorijama više
nego proteklih godina, na EYOF-u smo najuspješniji sport,
infrastruktura nam je svaki dan sve snažnija, broj registriranih
atletičara i klubova raste, a interes za atletiku sve je veći.
Hrvatska atletika je na ovom SP-u ostala bez medalje, ali je u
ovom sustavu natjecanja naša atletika najuspješnija od 1983. do
danas ako se uzmu u obzir zemlje bivše države, a među
najuspješnijima kad se uzmu u obzir sve zemlje slične veličine i
ekonomske snage. Zahvaljujući kontinuitetu uspješnosti na velikim
natjecanjima (EP, SP i OI) prepoznali su nas čelni ljudi HOO-a te
pomogli da danas naša atletika funkcionira u bitno komfornijim
uvjetima nego prije na čemu smo vrlo zahvalni. Želim reći da
medalja s velikog natjecanja, pogotovo ne svake godine, nije
jedini kriterij za vrednovanje sporta. Najavljujem da ćemo se već
dogodine vratiti u dosadašnji kontinuitet uspješnosti na velikim
seniorskim natjecanjima. Griješe svi oni koji procjenjuju da
ćemo, poput nekih drugih sportova, utonuti u dugogodišnju krizu –
uvjeren je Mladen Katalinić, izbornik hrvatske atletske
reprezentacije.
Osvrnuo se na nastup Sare Kolak.
– Nažalost, ona trenutačno baca slabije nego prije šest-sedam
godina kada je bila olimpijska pobjednica. No u odličnim je
godinama i svakako se može vratiti na pobjedničke staze. Da bi to
uspjela, neophodno je da se suoči s realnošću sadašnje situacije
te da uz našu pomoć nađe pravi put za povratak. Treba spomenuti
da je Sara senzacionalna olimpijska pobjednica iz Rija, da je
imala dvije teške operacije ramena i lakta te da je stalno bila u
stresnim situacijama zbog ozljeda, operacija, rehabilitacija pa i
u situaciji da je trener nije želio pratiti na Igrama u Tokiju.
Imala je stresova za tri karijere, a za jednu puno i previše.
Zato treba imati razumijevanja za nju i nakon detaljne analize
potražiti rješenje za budućnost. Od nje u tome očekujem
suradljivost.