Apsolutno prva stvar koju morate poduzeti prilikom vožnje po kiši, odnosno u lošim uvjetima vidljivosti jest upravo – vidljivost. Pobrinite se da su svi prozori na autu čisti i nezamagljeni, jer ćete tako, osim što ćete bolje vidjeti prema vani, biti manja opasnost za druge sudionike u prometu.
Druga najčešća stvar koja se događa čim se vremenski uvjeti pogoršaju jesu gužve. Stvaraju se zbog nesigurnosti i manjka samopouzdanja većine vozača, koji čim vide kišu, automatski počinju ‘puzati’ autom. Spora vožnja jeste sigurna vožnja, ali ipak ni u presporoj, vožnji, kao ni u jurnjavi, ne treba pretjerivati. Zaustavni put s 50 km/h dovoljno je kratak za većinu neugodnih situacija, pa ne treba voziti brzinom 30 km/h, što se upravo u takvim uvjetima često događa. Ako ste baš toliko nesigurni u sebe, bolja je opcija krenuti javnim prijevozom.
Što se nenadanih situacija tiče, zanošenje auta događa se ponekad, no poprilično je učestačije s pojavom kiše i skliskih kolnika. Započnimo definitivno najčešćom situacijom. Ona se u svijetu zove ‘understeer’, a u nas je popularan naziv ‘proklizavanje auta preko nosa’. To se može dogoditi zbog brojnih faktora.
U njih se ubrajaju loše gume, loši vremenski uvjeti ili pak stanje kolnika, no najčešće se događa zbog prevelike brzine za ulaska u zavoj. Automobil počinje klizati prema naprijed, a vozača uhvati panika. Najvažnije je ostati potpuno smiren i u djeliću sekunde pokušati pravilno reagirati kako bi se izbjegla gotovo sigurna prometna nesreća, savjetuje portal Autostart.hr.
Najgora i najčešća pogreška upravo je kada vozač ‘nagazi’ na kočnicu i okrene upravljač u smjeru zavoja. U tome slučaju automobil postaje potpuno neupravljivi i u 100 posto slučajeva nastavlja ‘klizat’ ravno. Najbolji lijek je lagano popuštanje gasa te izbjegavanje kočenja, a također treba poravnati upravljač kako bi prednje gume povratile prianjanje. Nakon toga može se početi lagano kočiti i skretati u smjeru zavoja, spašavajući i sebe i automobil.
Zna se dogoditi da, također zbog prevelike brzine, loših guma ili loših uvjeta na cesti, stražnji kotači počnu proklizavati u smjeru suprotnom od skretanja, odnosno da ‘zadnji kraj počne bježati’. Rješenje za ovu nenadanu i potencijalno opasnu situaciju zvanu ‘oversteer’ je okrenuti upravljač u smjeru ‘klizanja’ auta, odnosno u smjeru suprotnom od smjera zavoja. To zvuči vrlo komplicirano, a u praksi je donekle jednostavno.
U narodu se češće koristi izraz ‘dati kontru’. Također, krucijalno je ne skretati u smjeru zavoja, jer će to u baš svakome slučaju rezultirati nekontroliranim klizanjem i vrtnjom automobila.
Nadalje, dolazimo do treće stavke ovoga popisa, a to je ‘aquaplaning’. U našemu jeziku nazvan vodeni klin, ovaj efekt jedan je od najstrašnijih i najnenadanijih, jer se u pravilu može dogoditi uvijek, neovisno o tome što vozač radi. Dakle, njemu nije uzrok direktna vozačeva pogreška, nego niz drugih faktora. Brzina, dubina vode i stanje gume tri su krucijalne značajke koje utječu na pojavu ove ‘škakljive’ situacije. Primjerice, vozite se autocestom brzinom 130 km/h i odjednom nailazite na veliku lokvu. Za prelaska preko nje, ako je dubina vode dovoljno velika, gume će potpuno izgubiti kontakt s asfaltom te učiniti da vaš automobil nenadano počne ‘klizati’.
Najčešća pogreška vozača je što nagaze papučicu kočnice, a to uzrokuje potpuni gubitak kontrole i vrlo vjerojatno – nesreću. Zato je najbolji lijek ostati smiren, polagano otpustiti gas i pričekati da automobil ‘nađe vlastiti put’. Ovo obično traje vrlo kratko i, ako se odradi pravilno, ostaje ‘bezbolno’.
Tek kada primijetite povratak prianjanja guma valja polako kočiti i početi skretati u željenome smjeru. Ovo se najčešće događa na autocesti, na kojoj ima relativno puno mjesta manevriranje. Za smanjenje rizika od vodenoga klina, u vožnji po kiši preporučuje se smanjiti brzinu, izbjegavati velike lokve i isključiti tempomat.
