Web je prepun jeftinih rabljenih vozila, sve se rjeđe kupuje na licu mjesta, kod prodavača rabljenih. Provjerili smo kako to izgleda kada mi iz Hrvatske lovimo neki dobar strani oglas na internetu. Na internetskim burzama poput mobile.de ili autoscout24.de nove vlasnike čeka oko 1,5 milijuna vozila. Zainteresirani pretražuju ponudu udobno, iz vlastita doma.
Problem: kad se pronađe željeno vozilo, ono se često nalazi negdje daleko. Rizik uzaludnog prevaljivanja stotine kilometara je velik. Prodavači često obećavaju brda i doline, a vozilo je stara krama.
Domišljate tvrtke prepoznale su tu tržišnu nišu i nude provjeru rabljenog na licu mjesta, a možete je naručiti internetom. Odlučili smo zajedno s njemačkim kolegama to testirati!
U suradnji s DEKROM pripremili smo nekoliko najomiljenijih rabljenih automobila u Njemačkoj. Uz klasične nedostatke poput istrošenih kočnica i osrednje naknadno lakiranog oštećenja na stražnjem kraju, ispitivač bi trebao provjeriti jesu li podaci navedeni u oglasu točni. Razlog: u internetskim ponudama rado se navode neistine, svejedno da li namjerno ili slučajno, piše portal Dnevnik.hr.
Naše testno vozilo ima, primjerice, samo običan lak, a u oglasu se reklamira kao ‘crna metalik’. Umjesto elegantnih 17-inčnih kao na slici, stoji na običnim 16-inčnim zimskim gumama. Ni navedena pomoć za parkiranje sprijeda ne postoji.
Naše vozilo prvi pregledava stručnjak iz tvrtke diepruefer.de. Rutinirano rješava svoj popis, točku po točku. Tu ništa ne može krenuti krivo, zar ne?
Nažalost, može. Poklopac je otvorio samo da snimi motor. Bez provjere će utvrditi da su razine svih tekućina u redu. Za kontrolu ovjesa i zglobova dovoljan mu je kratak pogled, a probnu vožnju posve izostavlja. Nečuveno! Kako je na taj način moguće ocijeniti da li važni dijelovi poput automatskog mjenjača uopće rade?
Naposljetku, naš je testni auto, prevalio gotovo 200.000 kilometara! Bez probne vožnje provjera ne vrijedi ništa, a kamoli traženog novca ljudi zaduženih za nju.
Bagatele ne ostaju dugo na internetu, pa je važna svaka minuta. Istovremeno dobivamo poziv druge grupe zadužene za provjeru i on glasi da će unutar 24 sata provjeriti novi automobil. Zbog toga je još tužnije što je ispitivač stigao tek nakon osam dana. Jednako smireno pristupio je pregledu, odvojio za njega 80 minuta, a nije preskočio ni probnu vožnju. Sve to za poštenih 750 kuna. Šteta što ga nisu zanimali navodi iz oglasa. Pravu je boju prepoznao samo zato jer dobiva podatke preko broja šasije, ali to nije spomenuo potencijalnom kupcu.
Kao alternativa velikim ponuđačima na mreži u svakom gradu postoje neovisni stručnjaci koji također nude provjere. Proveli smo mali test i našoj ‘trojki’ pronašli još jednog stručnjaka iz Bremena. Simpatičan znalac bio je brz, već je sljedećeg jutra stajao uz automobil. Nažalost, i završio nakon samo 15 minuta. Gotovo svi nedostaci ostali su neotkriveni. Za gotovo iste novce kao što je tražila prethodna grupa – pravi bezobrazluk.
Naš testni primjerak je iz 2009. godine, a prevalio je 192.000 kilometara. Još uvijek izgleda u osnovi dobro, ali bi se njegove pogreške i nedostaci morali prepoznati: fleksibilna cijev ispuha je pukla, na stražnjem dijelu je prethodno oštećenje, na lijevoj je strani ogreban, u vratima suvozača uleknuće, amortizeri stražnjeg poklopca su istrošeni, a kočnice na granici istrošenosti. Usto nedostaju ljetne gume i, za razliku od opisanog na internetu, nema metalik lak ni prednje parkirne senzore. To ljuti jer navedena dodatna oprema utječe na prodajnu cijenu.
Na kraju ovog nereprezentativnog testa zaključujemo: neovisna provjera rabljenih je dobra ideja, ali nažalost loše provedena.