‘Lijekovi, kažete. Hm, nisam znao da se i to može testirati…’ Tako je, znakovito, započeo naš posjet policijskoj postaji u Lučkom, gdje smo došli fotografirati postupak testiranja vozača na drogu i lijekove. Prema procjenama liječnika, svaki četvrti vozač na domaćim cestama je pod utjecajem neke vrste droge ili lijekova, pa smo željeli vidjeti kako se policija nosi s tim problemom. Odnosno, imaju li ostali vozači, ali i biciklisti i pješaci odgovarajuću zaštitu od tabletiranih i nafiksanih vozača. I ostali smo neugodno iznenađeni…
Problemi, saznali smo istraživajući, nastaju već u traljavim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer stvari koje u praksi ne funkcioniraju uzimaju zdravo za gotovo. Zakon tako u članku 199. jasno govori da vozači ne smiju upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova. Logično. No, sve pada u vodu kad se u članku 282. počne objašnjavati kako bi se trebalo utvrditi ima li vozač u tijelu droga ili lijekova.
Predviđeno je, naime, da policajac kako bi utvrdio prisustvo droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i sposobnost upravljanja vozilom podvrgne vozača ispitivanju pomoću ‘odgovarajućih sredstava i uređaja’.
Zvuči dobro, ali sve pada u vodu ako nema spomenutih odgovarajućih sredstava i uređaja. Ima li ih? Nažalost, ne… Kako smo se uvjerili na zdrave oči, policijske ophodnje opremljene su testerima Multignost, koji su sve samo ne odgovarajući. Za početak, uzorak se uzima iz sline. Što je, reći će stručnjaci, dva puta skuplje od urinskih testere i kudikamo nepouzdanije.
Osim toga, problematično je i što ljudi na drogama ili lijekovima najčešće uopće nemaju sline. Nadalje, u uputama za uporabu testera Multignost, koji nije baždaren i samim time ne predstavlja dokaz na sudu, stoji da je pri uzorkovanju potrebno samo malo vaticom proći po ustima kako bi se skupila slina.
Na zdrave oči svjedočimo da to nije istina. Dok naš fotograf Željko Puhovski slini po vatici, policajac ga potiče da nastavi dalje jer, tvrdi, tester neće pokazati ništa ako ne skupi ozbiljniju količinu sline i pljune na vatu. Doslovno. Nastavak isto nije obećavajući.
Kad se uzorak zamiješa s otopinom i kapne na tester nikome od prisutnih nije jasan rezultat. Pokazuje se slovo C, mi već slavimo da nam je fotograf pozitivan na kokain što bi bio dobar materijal za podbadanje, no policajac potom dolazi s pričom da C ipak znači Clear. Odnosno, da je Željko Puhovski čist. Šteta.
Makar to, zapravo, nitko ne može sa sigurnošću potvrditi, jer i policajci ne vjeruju Multignostu. U razgovoru saznajemo da je bilo pogrešnih nalaza, pa su ljudi koji su uzimali antibiotik Klavocin bili pozitivni na kokain, a oni koji su popili obični Neofen na THC, aktivni sastojak marihuane.
Policajci nam u povjerenju govore da zbog nepouzdanosti uopće ne koriste tester Multignost, što nam nije teško povjerovati… Prije nego smo otišli u postaju Lučko, iz Ravnateljstva policije dostavljene su nam brojke koje jasno otkrivaju da sustav nadzora drogiranih i tabletiranih vozača ne funkcionira. Barem ne u praksi… Od 43.000 kazni za vožnju pod utjecajem alkohola, droga i lijekova, njih tek 213 ili slovima dvjesto trinaest vozača napisano je zbog droge i lijekova. Tragedija.
I za kraj, veliko finale. Zakon o sigurnosti prometa na cestama dopušta testiranje na drogu i lijekove isključivo na licu mjesta. Samim time, samo iz sline. Prema Zakonu, policajac vozača može odvesti na liječnički pregled i uzimanje krvi i urina samo ako bude pozitivan na Multignostu (što se već može spriječiti nedostatkom sline, bez koje je nemoguće provesti test) ili ako odbije ispitivanje (što upoznat s manjkavostima testiranja sigurno neće).
Jedine iznimke su prometne nesreće sa smtno stradalima, kad policajci imaju obavezu odvesti vozača na vađenje krvi i urina. U svim ostalim slučajevima najizglednije je da će se drogirani i tabletirani vozači izvući bez ikakve kazne, piše portal Autoklub.hr.
I što onda, zapravo, znači odredba po kojoj se ne smije voziti pod utjecajem droge i lijekova? Apsolutno ništa…
Tabletiranima kazna do 15.000 kn prijeti samo na papiru
Zakon o sigurnosti prometa na cestama u članku 199. jasno govori da vozači ne smiju upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova. Pritom predviđa i sasvim pristojne kazne. Drogiranim i tabletiranim vozačima prijeti novčana kazna od 5000 do 15.000 kuna ili kazna zatvora od 60 dana.
No, problem je što ne postoji učinkoviti način kontrole na licu mjesta, obzirom da se koriste prilično neprecizni testeri na slinu. Koji nisu baždareni, ne predstavljaju dokaz na sudu i služe tek kao indikacija temeljem koje se ide na liječnički pregled i vađenje urina i krvi. Problem je što policajci, osim u slučajevima kad se dogode nesreće sa smrtno stradalima, ne mogu odvesti vozača na liječnički, barem ako ovaj ne odbije neprecizno testiranje na licu mjesta ili ne bude pozitivan pri takvom testiranju.
Vozači ne smiju biti na lijekovima, ali ne zna se na kakvim
Kažnjavanje tabletiranih vozača sprječava i izostanak službenog popisa lijekova koji se ne smiju koristiti. U Ravnateljstvu policije tvrde da problematične lijekove nije niti moguće taksativno navesti, ‘jer različiti lijekovi, u različitim dozama, kroz različita razdoblja uzimanja nejednako djeluju na pojedine vozače’. Malo zbunjuje što je takav popis postojao, i to još 1978., kad je Stručna komisija za lijekove Saveznog komiteta za rad, zdravstvo i socijalnu zaštitu donijela popis lijekova čije uzimanje dovodi do apsolutne zabrane upravljanja motornim strojevima i vozilima. Tu su bili hipnotici, antidepresivi, anksiotici, analgetici… Znači, i danas popularni xanaxi, lexaurini, normabeli, metadoni…
