Sudska odluka

Nakon prometnog prekršaja ne smijete uskratiti podatke tko je vozio automobil

Nagledali smo se svi mi u filmovima i serijama raznim scena u kojima se majke i očevi pozivaju na blagodat nesvjedočenja. Jasno i glasno odbijaju svjedočiti protiv svoje djece i svojih bližnjih

Krv nije voda. Nije to sporno. Izdajnike je Dante smjestio u
deveti krug pakla. Zna se po tome kakav tretman zaslužuju
izdajnici. To je dno dna! Što je s onima koji izdaju,
‘otkucaju’ ‘organima gonjenja’ rod rođeni?

Traži se ne samo da uprete prstom već da izrijekom imenom i
prezimenom, osobnim podatkom identificirate onoga kome ste svoje
vozilo dali na upravljanje i tko je prema poimanju i zapažanju
policije nakon toga njime počinio neki prekršaj u prometu, piše
portal revijahak.hr.

Zamislite samo, pored tog vam još i zaprijete novčanom kaznom ako
im u propisanom roku od 15 dana ne dadete vjerodostojan dokaz o
osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
Zar ti kreatori zakona nemaju savjest niti mare za ljudsku
bliskost?

S druge strane znate kakvi su naši ljudi. Svega će se
domisliti. Skupljat će znanje i iskustvo iz različitih izvora.
Neće se libiti koristiti to znanje! Nagledali smo se svi mi u
filmovima i serijama raznim scena u kojima se majke i očevi
pozivaju na blagodat nesvjedočenja. Jasno i glasno odbijaju
svjedočiti protiv svoje djece i svojih bližnjih. Jedino što vam
to nikako baš ne prolazi kad je u igri Zakon o sigurnosti prometa
na cestama i davanje podataka o osobi kojoj ste dali vozilo na
upravljanje. Ne prolazi!

Ukoliko zašutite i ne oglasite se, kaznit će vas! Pa kako to?
Kažu da vi tu niste nikakav svjedok već obvještajac, tj.
dostavljač podataka  i izvolite ‘otkucati’ kome ste
dali automobil. U protivnom ako budete dosljedni u šutnji,
platite zapriječenu kaznu! Ma je li tome baš tako? Misli li i sud
tako? Žao nam je, misli!

Što u pogledu te problematike kaže Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske, nije teško ustanoviti. Rečeno je u odluci tog
suda Pž-1002/11 od 28. studenog 2012. kako ‘upućivanje zahtjeva
vlasniku motornog vozila kojim je počinjen prekršaj da dostavi
vjerodostojan dokaz o tome tko je u vrijeme počinjenja prekršaja
upravljao predmetnim motornim vozilom nije ispitivanje vlasnika
motornog vozila kao svjedoka.

Obvezivanjem vlasnika motornog vozila propisivanjem kazne za
nedavanje podataka ne prisiljava se građane da iskazuju i
prijavljuju članove svoje obitelji, jer se u slučaju davanja
podataka ovlaštenim tijelima vlasnik vozila ne ispituje kao
svjedok, već samo daje podatke o identitetu vozača kojem je
povjerio vozilo na upravljanje. Pri tom treba napomenuti da
odredba čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na
poštivanje pravnog poretka, a to uključuje i davanje podataka
službenim tijelima o određenim činjenicama bitnim za održavanje
javnog reda, a u konkretnom slučaju i o tome tko je u određenom
trenutku upravljao vozilom’.

Sud ističe nadalje kako je ‘pogrešno stajalište žaliteljice da je
ona u procesnom položaju svjedoka u situaciji kada upravno tijelo
traži da, kao vlasnica motornog vozila kojim je počinjen prekršaj
dostavi vjerodostojan dokaz o tome tko je u vrijeme počinjenja
prekršaja upravljao predmetnim motornim vozilom.

Naime, upućivanje zahtjeva upravnog tijela vlasniku motornog
vozila kojim je počinjen prekršaj zapravo se postupanje ovlaštene
službene osobe tijela državne uprave u okviru izvida prekršaja i
ne radi se ni o kakvom ispitivanju vlasnika motornog vozila kao
svjedoka, kako to pogrešno smatra okrivljenica’.

Sud je konstatirao: ‘slijedom navedenog promašeni su i neosnovani
žalbeni navodi kojima se tvrdi da okrivljenica kao svjedok nije
bila dužna dati tražene podatke jer bi time bliskog srodnika
izložila prekršajnom progonu’.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije