U slučaju neplaćanja, prekršitelj se ne oslobađa plaćanja kazne. Podatak o prekršaju, vozilu i o prekršitelju ostaju zabilježeni u sustavu
Što ako vas kazne u inozemstvu, u Austriji, Njemačkoj,
Sloveniji…? Obavijest o počinjenju prometnog prekršaja valjana
je jedino u slučaju kad se šalje i na jeziku ‘dokumenta
registracije vozila’. Osim toga, ona mora sadržavati i
mjesto, datum, vrijeme počinjenja prekršaja, naziv prekršaja,
naziv prekršenih propisa nacionalnog prava i sankciju, te
prema potrebi, podatke o uređaju kojim je utvrđen prekršaj.
Nakon donošenja Direktive (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i
vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične
razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv
sigurnosti prometa na cestama u Hrvatsku su počele pristizati
kazne za prekršaje počinjene u inozemstvu. Obavijesti o
počinjenom prekršaju uglavnom se ne uručuju preporučeno i nisu na
hrvatskom jeziku jer je naplativost mala i postupanje
neisplativo, a i upravni postupci se razlikuju od zemlje do
zemlje.
EUCARIS je jedinstven sustav koji državama omogućava razmjenu
njihovih podataka o vozilima i vozačkim dozvolama i/ili drugim
podacima vezanim za promet i Hrvatska je uključena u
imenovani sustav. Svaka država članica Europske unije dužna je
izvršiti pravomoćnu sudsku odluku (naplatu novčane kazne) druge
države članice EU i u tom slučaju naplaćeni novčani iznosi
(novčane kazne u iznosu iznad 70 eura) pripadaju državi koja je
provela izvršenje. Iz navedenog proizlazi da država
članica Europske unije, ako ne uspije naplatiti novčanu
kaznu od počinitelja prekršaja s prebivalištem u Republici
Hrvatskoj, može izvršenje ustupiti Republici Hrvatskoj.
Ako se pravomoćna presuda pošalje na izvršenje u Republiku
Hrvatsku, isto provodi Ministarstvo pravosuđa odnosno nadležni
sud, te se utvrđuje jesu li poštivana prava okrivljenika,
odnosno hoće li se provesti ovrha. Čak i kada je procedura
propisno izvršena, problem je u neprilagođenosti zakonodavstva
članica EU, a upravni su postupci različiti od države do države.
Tako se mogu dogoditi paradoksalne situacije da hrvatski sud na
temelju pravomoćne presude druge države odbije izvršiti ovrhu nad
našim vozačem zbog toga što druga država nije u postupku
poštovala prava okrivljenika (npr. prekršitelju nije na hrvatskom
jeziku dostavila prekršajni nalog ili taj nalog nije
imao uputu o pravnom lijeku).
Naplata prometnih prekršaja za prekoračenje brzine za strane
države kod većine stoga ide ovako: Država u kojoj je počinjen
prekršaj i koja tereti za isti šalje na kućnu adresu vlasniku
vozila obavijest o kazni, s nadom da će tu kaznu
sam platiti, u pravilu zbog toga što bi za to bilo preskupo
voditi sudski progon.
U slučaju neplaćanja, prekršitelj se ne oslobađa plaćanja kazne.
Podatak o prekršaju, vozilu i o prekršitelju ostaju zabilježeni u
sustavu te država koja tereti za prekršaj te ona može protiv
prekršitelja na svom tlu provesti sve raspoložive mjere ako za
taj prekršaj nije nastupila zastara.
Primjerice, mogu na licu mjesta, za vrijeme kada zastara još
nije stupila na snagu, u prometu ili na graničnom prijelazu
(aerodrom), naplatiti kaznu i tada prekršajni nalog ne mora biti
na hrvatskom jeziku. Zastarni rok u prekršajnom postupku u
većini zemalja EU je četiri godine.
Ima li se smisla žaliti? Ne mnogo! Naime, žalbu biste trebali
pisati na jeziku države u kojoj ste počinili prekršaj s dobrim
poznavanjem funkcioniranja lokalnog pravosuđa, a tu vam mogu
pomoći samo usluge odvjetnika. U tom slučaju trokovi bi mogli
biti i veći od same kazne – s neizvjesnim ishodom same žalbe,
savjetuje portal revijahak.hr.