Među vozačima danas kola znatno manje poluprovjerenih informacija i urbanih legendi o vožnji na plin nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina, no mnoge takve priče su i danas aktualne
1. Ugradnja plinske instalacije je neisplativa
Ne, osim ako vozač godišnje prevaljuje iznimno malo kilometara.
Dobro je što se isplativost ovog ulaganja danas može jednostavno
izračunati na brojnim internetskim kalkulatorima. Pritom treba
znati da ugradnja u prosjeku stoji oko 6000 kn, atest naknadno
ugrađene plinske instalacije 1000 kn, a prilikom svakog
produljenja registracije plaća se i dodatnih 550 kn na račun
naknade za ceste (nije uračunata u cijenu autoplina). Također,
pri izračunu isplativosti ulaganja treba voditi računa da je
potrošnja autoplina otprilike 10 do 15 posto veća od potrošnje
benzina, zbog njegove manje energetske vrijednosti. Prednost
tvornički ugrađene plinske instalacije jest što nema troška
atesta, a ponekad niti troška same instalacije. Primjerice,
osnovna Dacia Duster s plinskom instalacijom stoji jednako kao i
benzinska – 99.900 kuna.
2. Može doći do nestašice autoplina
Teško. Ukapljeni naftni plin mješavina je ukapljenih
ugljikovodika nastalih preradom nafte koji su u normalnom stanju
plinovi, a pri povećanju tlaka prelaze u tekuće stanje. Oko 40
posto autoplina dobiva se rafiniranjem sirove nafte, a ostatak
izdvajanjem propana i butana iz zemnog plina. Ovi proizvodni
procesi odvijaju se i u Hrvatskoj, autoplin za domaće tržište
proizvode u Rijeci i Ivanić-Gradu i dobava niti u jednom trenutku
nije upitna.
3. Plinska instalacija otežava dalju prodaju
automobila
Ne, upravo suprotno. Osim pri samom korištenju kad vlasniku
donosi značajne uštede zbog znatno niže cijene u odnosu na
benzin, plinska instalacija u automobila predstavlja veliku
vrijednost i pri daljoj prodaji. Posebno ako je uredno održavana
i to se može potkrijepiti računima sa servisa. Pažene aute s
plinskom instalacijom lako je prodati, a prilika za jeftinu
vožnju jak je adut i pri određivanju cijene rabljenog.
4. Plinska instalacija šteti motoru vašeg
automobila
Autoplin na račun više oktanske vrijednosti pridonosi mirnijem
radu motora, izgara bez dima, čađe i mirisa te ne ostavljaju
naslage na klipu i ventilima, udvostručuje trajnost katalizatora
i lambda sonde, a kako ulazi u motor u plinovitom stanju ne
razgrađuju ulje za podmazivanje. Sve skupa prilično pridonosi
trajnosti motora, ali i ispušnog sustava. Problem je jedino što
autoplin lošije hladi ispušne ventile od benzina, pa im se tako
povećava istezanje i rizik od pregaranja. Upravo zato Dacia na
svojim modelima s tvorničkom plinskom instalacijom nudi ojačane
ventile i sjedišta.
5. Punjenje plinskog spremnika dugo je i zamorno
Ne baš. Spremnik je moguće lako i brzo napuniti, a čitava akcija
traje svega nekoliko minuta. Jedino što pritom sami morate
učiniti jest postaviti nastavak za punjenje (ako je potreban),
dok će samo punjenje odraditi djelatnik punionice pa nema stresa
niti u tom dijelu. Niti potraga za najbližom punionicom ne traje
predugo. U Hrvatskoj ih ima više od 200 i u pravilu se nalaze na
svakoj trećoj benzinskoj postaji. Mreža punionica dobro je
razgranata i diljem Europe te ne treba strahovati od nestašice
autoplina na dužim putovanjima.
6. Ugradnjom spremnika za plin gubi se
prtljažnik
Ne nužno. Postoje dvije vrste plinskih spremnika – klasični
cilindrični i toroidalni, koji se ugrađuju u prostor rezervnog
kotača. Što se tiče veličine spremnika, ona varira od 45 do 120
litara za cilindrične te od 22 do 70 litara za toroidalne
spremnike. Toroidalni spremnici tako ne zauzimaju prtljažni
prostor, neprimjetni su, no manjeg su kapaciteta, uglavnom nešto
skuplji za ugradnju, a ostaje i problem smještanja rezervnog
kotača. No i za to postoji rješenje u obliku sprejeva za krpanje
guma. Kod nekih automobila, primjerice Lade Nive, postoji i
mogućnost smještaja spremnika ispod vozila, dok se kod kamioneta
mogu postaviti i u otvoreni teretni dio.
7. Autoplin nije ekološko gorivo
Itekako jest. Istraživanja pokazuju da se vožnjom na autoplin u
okoliš ispušta 75 posto manje ugljičnog monoksida, 85 posto manje
čestica čađe, 40 posto manje dušikovih oksida te 10 posto manje
ugljičnog dioksida nego pri vožnji na benzin. U odnosu na
dizelsko gorivo razlike su još izraženije, osim kad je riječ o
CO2. Također, autoplin u odnosu na benzin smanjuje emisije
toksina i kancerogenih tvari poput benzena i toluena do 96 posto,
pa bi država učinila dobro djelo za okoliš kad bi dijelila
poticaje i za ugradnju plinske instalacije, odnosno, za kupnju
novih modela s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom.
8. S ugradnjom instalacije gubim tvorničko
jamstvo
Ne uvijek. Dio proizvođača ne gleda blagonaklono na potrebne
zahvate kako bi se vozilo na autoplin (Mercedes, BMW, Toyota…),
dok drugi toleriraju naknadnu ugradnju kad je odrađena u
ovlaštenom servisu (Mitsubishi, Opel…). S obzirom na to da neki
tvrde kako će bez obzira na jamstvene odredbe pokriti trošak, ali
samo ‘u slučajevima kada se djelovanje ili ugradnja plinske
instalacije ne može povezati s kvarom’, najsigurnije je izabrati
model s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom.
9. Plinska instalacija može eksplodirati
Nemoguće, posebno kad se bira model s tvornički ugrađenom
plinskom instalacijom ili se naknadna ugradnja vrši kod
ovlaštenih servisera. Spremnici za autoplin imaju čeličnu
stijenku debljine 2 do 4 mm i ispitani su u skladu s najstrožim
standardima za zaštitu protiv udaraca, eksplozija i požara, te
imaju veću otpornost na mehaničke udarce od klasičnih spremnika
za benzin. Uz nekoliko sigurnosnih ventila razina sigurnosti je
iznimna, pa ne čudi što se današnji automobili s plinskom
instalacijom bez problema parkiraju i u garažama, što je prije
dvadesetak godina bilo nezamislivo. Iako niti tada plinske
instalacije nisu bile nesigurne. Tome možda najbolje svjedoči već
pomalo zaboravljen teroristički napad iz 1995., kada se
automobil pun eksploziva zabio u policijsku postaju usred Rijeke.
Iako je u eksploziji gotovo potpuno uništen automobil s plinskom
instalacijom, spremnik mu je ostao netaknut.
10. Održavanje auta s plinskom instalacijom je
skupo
Baš i nije. Pokazuje to i servisni plan Dacije, koji kod modela s
tvorničkom plinskom instalacijom u odnosu na benzinsku izvedbu
predviđa tek dodatnu izmjenu filtra plinske (40.000 km) i tekuće
faze (80.000 km). U slučaju Dustera to cijenu održavanja povećava
za tek 480 kuna. Nakon prelaska 100.000 km serviseri preporučuju
i čišćenje brizgaljki, obzirom da se zbog nečistoća u plinu ondje
taloži katran i parafin. Cijena tog zahvata se razlikuje od
servisa do servisa, no dostupan je od 125 kn. Nakon dugih 10
godina potrebno je ponoviti atest spremnika plina koji se plaća
600 kn i potom vrijedi pet godina. Ako se vozač odluči za
ugradnju novog spremnika (1200 kn), atest vrijedi novih 10
godina… Uz opipljive uštede koje donosi vožnja na plin sve skupa
i ne zvuči prestrašno, zar ne?
Ukratko
– Spremnici plina izrađeni su od visokočvrstog čelika i kudikamo
su otporniji na mehaničke udarce, požare i eksplozije od
benzinskih, najčešće izrađenih od plastike
– Autoplin pridonosi mirnijem radu motora, izgara bez dima,
čađe i mirisa, ne ostavlja naslage na klipu i ventilima te
udvostručuje trajnost katalizatora i lambda sonde
– Punjenje plinskog spremnika traje svega dvije minute, a
veliki broj punionica jamči i njihovu laku dostupnost po cijeloj
Europi, pa tako i u Hrvatskoj
– Naknadno ugrađena plinska instalacije u pravilu se
servisira svakih 20.000 km ili jednom godišnje, no pritom u
pravilu nema intervencija skupljih od nekoliko stotina kuna
– Istraživanja pokazuju da se vožnjom na autoplin u okoliš
ispušta osjetno manje štetnih plinova nego kad je riječ o vožnji
na benzin ili dizel
– Neki proizvođači dopuštaju naknadnu ugradnju bez gubitka
jamstva, no rizik se smanjuje izborom tvornički ugrađene plinske
instalacije
– Pažene aute s održavanom plinskom instalacijom lako je
prodati, a prilika za jeftinu vožnju na plin jak je adut i pri
određivanju cijene rabljenog
– Autoplin za domaće tržište proizvodi se u Hrvatskoj, pa
stoga niti u jednom trenutku ne može doći do nestašice
– Isplativost naknadne ugradnje plinske instalacije može
biti upitna isključivo ako vozač radi izuzetno malo kilometara, a
kod tvorničke često čak niti tada
Izvor: jutarnji.hr/autoklub