TRENutak za roditeljski KUTak: Koliko je zapostavljena komunikacija?

Što je uopće komunikacija i zbog čega je neophodna?

Komunikacija je proces prenošenja poruka na bilo koji način. Nisu riječi neophodne za odličnu komunikaciju. Novo stoljeće je više virtualno i cijela komunikacija je nekako prebačena u virtualu. Dok je u prošlim stoljećima dominirala živa riječ, bliski odnosi i druženja uživo, u ovom sadašnjem se većina komunikacije prebacila u virtualna druženja, razgovore i dogovore.

Znači li to da se manje komunicira ili se samo drugačije komunicira? I čemu uopće ova tema?

U prvi razred mi dolaze djeca koja imaju sve veću potrebu za stručnom pomoći oko izgovora glasova. U razgovoru s prijateljicom logopedom, spomenula je da ima sve više djece na tretmanima, da ima toliko posla da ne stiže i da djeca sve lošije izgovaraju glasove. Nazvala je fenomen lijenosti otvaranja usta. Izgovaraju glasove bez da se potrude otvarati usta. I onda to zvuči nerazumljivo. Ima tu još pogrešnog izgovora glasova i svašta nešto. I doista potvrđujem da iz generacije u generaciju imamo sve više djece koje šaljemo logopedu ili defektologu na govorne vježbe.

Kako vi kao roditelji možete tome doprinijeti i poraditi na tome da toga bude sve manje?

Razgovarajte s djetetom od malih nogu, što više i bez tepanja i iskrivljavanja riječi. Od malih nogu ispravite dijete kada pogrešno izgovori. Ponovite mu točno i pravilno. Djeca vole kopirati. Ako često čuju pravilne riječi, počet će ponavljati pravilno.

Greška koju roditelji učine je ponavljanje riječi za djecom koje su pogrešno izgovorili. Znam da je to slatko i simpatično, no ako je učestalo, dijete će pomisliti da je to pravilno i nastaviti izgovarati pogrešno. Tek će možda u vrtiću ili školi shvatiti da nešto nije u redu, no tada će već trebati stručnu pomoć.

Za roditelje je bolje da to rade postepeno, čim dijete progovori s dvije godine nadalje. Tako do škole imate vremena 5 godina. Tu se svašta može učiniti.

Još jedna bitna stavka koju vi kao roditelji možete odraditi je redoslijed riječi u rečenici. Dijete ga ne zna samo od sebe, no kako ćete ga vi ponoviti pravilno, tako će dijete ponavljati za vama. To je spontano učenje uz osobe koje voliš i ide puno brže nego svjesno učenje.

Znam da novije generacije djece od malih nogu pribjegavaju korištenje raznoraznih gadgeta, no virtualna komunikacija i govor se razlikuju.

Za govor trebaš imati razvijene druge predispozicije od virtualne komunikacije. Maleni su u virtuali virtuozi. Zato je na vama dragi roditelji da s njima puno pričate i tražite da vam odgovaraju potpunim rečenicama a ne kratkim riječima. Nastojte ih korigirati u hodu bez da ih uvrijedite. S lakoćom ćete dobiti dijete koje zna komunicirati.

Ako u razredu od 20-ak djece tek nekolicina ima problema, a to znači da niti pola djece nema problema, to je znak da su ostali roditelji radili sve kako treba i uspjeli su. Vi samo niste znali ili niste smatrali da je to važno. Važno je!

Sada znate da je važno. Sada znate i kako te nema opravdanja da to ne radite. Osim toga, kada su djeca manja, ona vole komunicirati s odraslima. To im imponira i čini ih važnima. Iskoristite tu činjenicu.

Kada dođete s posla i odmorite, nastojite barem 1 sat dnevno provesti s djetetom u komuniciranju ili kroz igru, šetnju, druženje. Kako god. Iskoristite svaku priliku kada ste u dućanu da ga pitate nešto vezano uz ono što voli jesti ili slično. Što vi više provocirate pitanjima, to će dijete više govoriti. Stvar je navike.

Ima djece koja po prirodi nisu pričljiva. I to je u redu. No, ako ih ni vi ne želite ispitivati ni provocirati pitanjima, oni neće imati potrebu govoriti. Stoga je, dragi roditelji sve na vama. Veliki zadatak razvoja komunikacije do 7 godine je uglavnom na vama. Naravno da će i vrtić i škola odraditi svoje. Odlično je ako imate bake čuvalice. One su ‘starog kova’ i znaju svoj posao. Stalno ispituju. I to je odlično. Bitno da se ne zanemari taj aspekt djetinjstva.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!