Pred nama je sve popularnija Noć vještica, Halloween, kada mnogi režu bundeve, maskiraju se te pritom dobro zabavljaju. Od kuda uopće taj fenomen i zašto je baš tikva simbol te noći, upitali smo Varaždinca Kristijana Petrovića – Kikija, koji navedenu tematiku proučava godinama.
> HALLOWEEN U KINU Predavanje Kristijana Petrovića i čak tri horora u Kinu Gaj!
Za sve su krivi Kelti
– Za početak se moramo vratiti u vrijeme poganskih običaja Kelta, koji su imali simptomatičan način računanja vremena. Naime, krajem listopada završavao je svijetli dio godine i počinjao tamni. To znači da su prestali svi poljoprivredni radovi, priroda je ‘umirala’. Kelti su slavili početak tog tamnog razdoblja, ali i smrt koja je nezaobilazna. Tih su se dana prisjećali na sve svoje preminule – započeo je Kristijan.
– Ime Halloween je u stvari skraćeni oblik od Allhalloween, noć je uoči Svih svetih kada se pale svijeće i stavljaju na prozore, kako bi se pokojnicima osvjetlio povratak kući. U nekim se obiteljima i danas, prilikom večere, postavljaju tanjuri na stol za one koji su preminuli. To je noć kada su vrata između svijeta živih i mrtvih otvorena – rekao je Kiki te dodao kako je bit maskiranja imati što ružniju masku kako bi se otjeralo svo zlo.
– Irci su bili ti koji su, po pitanu mitologije, najraznovrsniji te su iseljavanjem u Ameriku sa sobom donijeli Halloween i način maskiranja, što su tamošnji stanovnici vrlo brzo prihvatili, naročito djeca, kojima je to poput našeg Fašnika. Amerikanci su od toga napravili unosan posao, ‘iskomercijalizirali’ su taj datum.
Kod nas se, prema riječima sugovornika, Noć vještica pojavljuje krajem devedesetih.
– Vrlo brzo smo prihvatili takav vid zabave, što su naročito iskoristili ugostitelji koji priređuju razne događaje i fešte te noći.
Legenda o Jacku O’Lanternu
Što se pak bundeve kao simbola Halloweena tiče, postoji irska legenda koja datira još od 1200 godine.
– Ljudi su otprije stavljali svijeće, najprije u repu, a kasnije u bundevu. Izdubljena bundeva kakvu poznajemo danas vezana je uz legendu o čovjeku koji se zvao Jack O’Lantern. On je živio neurednim životom, bio je sklon alkoholu i kocki te nikako nije zaslužio ući u raj, što je pobudilo interes kod vraga te su se susreli. Tada se Jack kladio s njim – vrag se trebao popesti na drvo i ubrati plod, ali Jack je tvrdio da neće moći više sići dolje. Vrag se popeo na drvo, ali je Jack u tom trenutku oko njega po tlu postavio mnogo raspela, tako da ovaj nije mogao sići. U zamjenu da se spusti dolje, Jack je tražio da njegova duša, nakon što umre, ne može i ne smije u pakao, na što je vrag pristao. Jacku su nakon smrti vrata raja bila zatvorena, nije ušao ni u pakao. Dobio je bundevu u kojoj je svijeća i još danas luta jer ne može naći mjesto za sebe. Jack je postao simbol duše koja je prokleta i luta između svjetova.
Noć u kojoj magija dolazi do izražaja
Osim Jacka, potrebno je spomenuti i vještice.
– U Varaždinu su također kroz povijest postojale vještice, a posljednje su spaljene oko 1750. godine, u vrijeme kad je Marija Terezija donijela dekret da se svaka optužena žena mora o trošku tužitelja dovesti k njoj na pregled u Beč. U to je vrijeme negdje prestao intenzivniji progon vještica, iako one postoje i danas, što ne mora značiti da uvijek šire zlo.
Među vješticama se ta noć čeka jer je u vještičjem kolu godine i najbitniji je ‘blagdan’, s obzirom da sve čini, magija, čarolija, uroci i kletve djeluju u potpunosti.
> Varaždinske coprnice i za ovu Noć vještica pripremaju noćne šetnje gradom
