I dok nas je većina čula za heklanje, štrikanje i slične aktivnosti, Nenu Mezgu, rodom iz Orehovice koja se preselila u Varaždin, zainteresiralo je filcanje vune do te mjere da je u kratkom roku hobi pretvorila u registriranu prodaju.
– Vidjela sam jako lijepi šal i pročitala sam kako je riječ o vunenom, ali sam vidla da nije štrikan. I onda sam se upitala kako je to moguće, pa sam saznala kako je filcani te sam krenula u proučavanje te tehnike. Nisam imala mira dok to nisam isprobala – počela je priču Nena te dodala kako se ranije nije previše bavila kreativnim radom, ali ju je sada filcanje ‘uzelo’, u tome se baš pronašla.
Prije godinu dana saznala je za filcanje, a sad je već šest mjeseci prošlo kako se time intenzivno bavi.
– Filcanje je ručna tehnika, a razlikuje se mokro, koje se radi s toplom vodom i sapunom te suho koje se izvodi s iglama, a spomenuti se načini mogu kombinirati.
Ipak, kaže, kako je najprije počela izrađivati jednostavne modele.
– Za početak sam naručila vunu te počela izrađivati nakit, narukvice i kako je to ‘teška zaraza’, nastavila sam se usavršavati u tome. Tako sad već izrađujem papuče, šalove, nakit, torbice, ali odjeću još nisam započela, moram priznati – rekla je te otkrila nešto o vuni što mnogi ne znaju.
– Filcam češljanu, obojenu i neprerađenu vunu, a to je materijal koji sam po sebi ne veže bakterije i gljivice, lako se održava i što je najvažnije, ne izaziva alergije tako da je pogodno za alergičare. Mnogi ne znaju kako je to materijal koji se prilagodi vremenskim uvjetima, tako da zimi grije, a ljeti hladi.
Svaki komad koji Nena napravi je unikatan jer, prema njezinim riječima, i da hoće napraviti dva ista modela to nije moguće, uvijek drugačije ispadne.
– Ljudima je to što radim jako lijepo i neobično te vidim kako je na na našem području filcanje uistinu nepoznanica. S početka sam dijelila kolegicama radove pa je svima bilo super i sad već kupuju moje proizvode.
Iako vrijeme izrade ovisi o zahtjevnosti modela, za jedan je šal potrebno nekoliko sati.
– Lagano je održavati takve proizvode, jednom kad se zafilca, to je to! – otkrila je Nena te otkrila odkud ideja za ime obrta.
– Kolegica mi je, sasvim spontano, dala ideju za ime obrta. S obzirom da se zovem Nena, a radim s vunom sjetila se imena VUnena.
Sve više ljudi se upoznaje s njezinim radovima, ali je oprezna s planovima za budućnost.
– Zasad ćemo vidjeti kako će ići prodaja s cipelama i šalovima, s odjećom još planiram pričekati jer su to velike plohe za obrađivati. Ipak, sretna sam i zadovoljna kad dobijem pohvale za svoj rad.