Je li on arhetipski 'Hrvat', pošten, skroman, radišan, tek trunčicu balkanski buntovan… Ili u njemu prepoznajemo ono što bismo htjeli vidjeti u sebi i ljudima oko nas, a rijetko viđamo?
“E, tata, znam da si stari prdonja i slušaš samo classic rock, ali ovo moraš čuti, lik se zove Baby Lasagna i nastupa na Dori. Sigurna sam da će ti se svidjeti”, rekla mi je glazbeno obrazovana kći koja se amaterski bavi pjevanjem i koja me dobro poznaje.
“Molim, kakva lazanja, što ti je, to je sigurno neki balkanski – trep – autotune – neslušljivi mišung, nema šanse da je to dobro.”
“Poslušaj.”
Da, poslušao sam i ostao zapanjen. Pjesma je toliko catchy da nakon prvog refrena pjevaš s Lazanjom (uh?!), toliko ti uđe u uho taj sample, s natruhom Orijenta, pa taj ritam, elektro break segment (za mlade!), žestoki rammsteinovski riff i pjevanje s rašpom (za nas stare!). Poslušao sam i drugi put i treći put, a od onda je prošlo par mjeseci i teško bi bilo pobrojiti koliko sam puta poslušao. Navukao sam se, kao i mnogi u Hrvatskoj, a i slušatelji širom svijeta (ovaj put to stvarno nije floskula).
Projekt ili slučajnost
Iz ove perspektive, kada već sve (navodno) znamo o Marku Purišiću, postavlja se jednostavno pitanje – koliko je sve ono što znamo stvarno on, je li to samo njegova zamisao ili nečiji “projekt”?
Mi malo stariji dobro se sjećamo Tajči, koja je bila vjerojatno prvi glazbeni “projekt” u Hrvatskoj. Nepoznata, simpatična i ljepuškasta, bez osobitih vokalnih sposobnosti, pojavila se na sceni pogonjena pop mašinerijom koja je onda još postojala. Kasnije smo saznali da je mašinerija u njenom slučaju imala i puno više od prstiju u pekmezu. Nažalost.
Nakon nje, teško je naći adekvatnu usporedbu s ovako strelovitim uzletom. Do danas.
Demonizam i vjera
Prve reakcije konzervativne populacije na Baby Lasagnu bile su od ‘neki divljak koji se dere’ pa sve do – ‘demonizam’. Par dana nakon pobjede na Dori izlazi u javnost informacija da je Marko praktični vjernik katolik. Touche.
Izlaze teorije da je pjesma plagijat, pa kupio je glavni sample. Kupio, platio i može ga eksploatirati kao da je njegov. Sve OK.
Drag i skroman
Nakon tih prvih negativnih reakcija s pogrešnom argumentacijom, krenulo je omekšavanje cijele nacije. Marko je drag, skroman, jednostavan, ima problema, ali, hej, tko ih nema.
Heavy metalac je, ali hej, pa ima heavy metal bendova koji slave Krista. Dakle – Marko je ok, Marko je naš! I više od toga.
U čemu je sve pogodio
Kada bih htio nabrojiti sve u čemu je Marko pogodio, teško da bi to imalo smisla u ovom tekstu. Pogodio je svoje umjetničko ime – pa tko ne voli lazanje, a tek baby lazanje? Pogodio je u outfitu, spojio je svoju heavy metal estetiku s čipkom (tabletićima!), zgodan je, a ti adolescentski brčići samo pojačavaju “baby” element imidža. Pogodio je s pjesmom, koja u glazbenom smislu jest mišung svega ranije spomenutog, ali odlično komunicira današnjim popularnim “izričajem”.
Pogodio je Marko sa stihovima, ispričao je dijelom osobnu priču s kojom se mnogi mogu identificirati, npr. naša dijaspora koja će za njega glasati. Pogodio je, na kraju, sa životinjama, a najviše je pogodio s – mačkama. Nisam mačkoljubac, ali poznam neke od njih i ta razina privrženosti vlasnica prema mačkama (koja gotovo nikad nije obrnuta), nevjerojatna je. Opet identifikacija, ovaj put na razini obožavanja.
Sve je Marko pogodio. Slučajno, planski, je li to stvarno on pa se svemir urotio da mu se dogodi… teško da ćemo ikad saznati, ali rezultati su ispred nas.
Heroj ovog vremena
Ili možda samo želimo biti Marko Baby Lasagna? Nedvojbeno, Marko je heroj ovog vremena, još ako pobijedi sutra, bit će mu ime zapisano zlatnim slovima u povijest hrvatske glazbe lakih nota.
No, koliko je nas u njemu? Je li on arhetipski “Hrvat”, pošten, skroman, radišan, tek trunčicu balkanski buntovan… Ili u njemu prepoznajemo ono što bismo htjeli vidjeti u sebi i ljudima oko nas, a rijetko viđamo? Mali Marko iz Male Istre, sjedi u svojoj sobici u maminoj i tatinoj kući, “igra” se sa semplovima i sanja svjetsku slavu.
Prava filmska priča
Mali Marko je underdog ili kako bismo na hrvatskom rekli – autsajder. Tko ga ne bi volio! Uz to, urotiše se protiv Marka članovi žirija i staviše ga za rezervu, tek božjom providnošću (čitaj: Zsa Zsa) Marko se dočepa finala Dore. Prava američka, pardon, hrvatska priča.
Želimo li i mi biti Marko Lazanja – iz male Hrvatske do svjetskih reflektora, uspjeha i novca, ili je ovo samo bajka rezervirana za jednog čovjeka? Projiciramo li i sada njegov uspjeh na cijelu naciju, jer, eto “Hrvatska će pobijediti!” (a ne samo Marko), baš kao što to luđački radimo kad pratimo naših 11 multimilijunaša koji udaraju loptu? I kakve ovo sve veze ima s Hrvatskom i svakim od nas osobno? Neću odgovarati na ova pitanja, neka si svatko odgovori sam.
Kako god, Markova priča je filmična i lijepa, uživajmo dok traje. Rim tim tagi dim!
