Mihael Bađun i Denis Vedak predstavljaju svoj strip-album 'Abadon', mračni triler o psihopatu koji se vraća i ponovno ubija...
U veljači 2022. godine mladi varaždinski likovni umjetnik Mihael Bađun u Galeriji Zlati ajngel postavio je svoju samostalnu izložbu nazvanu ‘Abadon’. Tada su na zidovima ove galerije u Gajevoj ulici izloženi bili Bađunovi radovi nastali u procesu izrade strip-albuma istoga naziva. Sada – nešto više od dvije godine kasnije – taj posao je dovršen. ‘Abadon – knjiga prva’ tiskana je kao izdanje nakladnika pod nazivom Hrvatski autorski strip, već su održane dvije promocije u Zagrebu, u lipnju slijedi promocija u Rijeci, no autor najviše očekuje upravo od promocije u rodnome gradu. Ona je najavljena za ovaj četvrtak, 23. svibnja, u Gradskoj knjižnici i čitaonici ‘Metel Ožegović’, s početkom u 19 sati.
Na promociji će, uz Mihaela Bađuna, govoriti Denis Vedak, koji je idejni začetnik priče o Abadonu i koscenarist, dok će događaj moderirati Irena Jukić Pranjić, poznata strip-autorica, animatorica i ilustratorica, ali i predavačica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Strip-autor nove generacije
Uoči ovoga događanja popričali smo s Mihaelom Bađunom. Javnost ga je dosad percipirala najviše kao istaknutog strip-autora nove generacije, no Bađun je iznimno aktivan na širem polju slikarstva. Završio je nastavnički smjer na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, danas predaje likovnu kulturu na Osnovnoj školi u Petrijancu. No za njegovo opredjeljenje za grafiku, kaže, bila je zaslužna mentorica Ines Krasić.
– Ona je na Akademiji pokrenula predmete Strip 1 i Strip 2, tako sam se i ja našao u tome. Kod nje su ljudi također diplomirali pjesmom, umjetničkom knjigom, slikom, grafikom, stripom… Tako da se može reći da daje otvorene ruke studentima, gleda prvenstveno želje i ambicije osobe kojoj je mentorica. No isto tako je i bez dlake jezike. Kad ne valja, ne valja. Sve se to tako poklopilo i ona je bila savršena osoba da ja uzmem grafiku.
Što ti je bila tema diplomskog rada?
– Diplomski rad bio mi je prvo poglavlje ovoga strip-albuma. Mi smo, uz to, također pisali i metodički diplomski, za rad u školi. A onda sam ja nakon toga napravio još tri poglavlja, još godinu i nešto po završetku fakulteta radio na njemu.
Denis Vedak je idejni začetnik priče
Uz tvoje ime, na naslovnici ‘Abadona’ pojavljuje se i ime Denisa Vedaka…
Tako je, obojica smo koscenaristi ovoga albuma. On je idejni začetnik, njegov je kostur priče. Na toj priči počeli smo raditi još na fakultetu, dvije godine pisali smo zajedno scenarij. To je krenulo kao zezancija, odlučili smo se okušati u pisanju filmskog scenarija. Pratili smo upute dramske akademije, koje su bile jasno istaknute na netu. Imali smo oko 160 stranica. Stranica teksta je minuta filma, tako da smo stvarno napravili scenarij za dugometražni film. Čak smo to slali na neke natječaje u Hrvatskoj, ali bez uspjeha.
Kako danas gledaš na taj scenarij?
Nekako mi je i logično da nismo prošli. Treba reći da mi nismo uopće iz tog filmaškog miljea, na neki amaterski način počeli smo pisati, probali smo. U to vrijeme, bila je to 2017. godina, imali smo 19, 20 godina. Scenarij, gledano danas, sigurno ima neke mladenačke boljke. Riječ je o trileru koji unutar žanrovskih okvira nudi vlastita promišljanja na temu detektivske potrage za ubojicom.
Priča vrijedna pričanja
Što je onda bio problem? Jeste li se prekruto držali pravila žanra?
Čak i ne. Inspiracija je, jasno, bila filmska, pa su onda tu bili i nekakvi poznati obrasci o dva detektiva, obrat, ovo ono… Da, držali smo se toga. Ali, svejedno, i danas, s odmakom, mislim da je to dovoljno dobar scenarij, da priča drži vodu te da je svakako vrijedna za ispričati.
Taj je scenarij, dakle, podloga za ovaj strip, u kojem postotku je mijenjan?
Mijenjan je u nekom dijelu, rekao bih da je 75 posto toga ostalo. Promjene su rađene i zbog različitog medija. Neke stvari se ne mogu ispričati u stripu na način na koji se mogu u filmu.
Preskakao Zagora, zavolio Kena Parkera
Bavljenje stripom nije baš lukrativno zanimanje. Neki kažu da je to najneisplativiji oblik umjetničkog izražavanja. Iz tvrtke Marvel, primjerice, kažu da su na stripovima svih godina svoga postojanja zaradili zanemarivo malo u odnosu na prihode koje su im donijele sve one filmske franšize. Kako se razvila tvoja ljubav prema stripu? Kada te strip kupio kao čitatelja, a kada si odlučio da želiš crtati i raditi stripove?
Odmah kad sam dobio prvi strip, kad ga je tata stavio pred mene. Prva ljubav bio je Alan Ford, a onda i junaci talijanskog izdavača Bonellija . S time da sam preskakao Zagora, Texa, meni se jako dopao Ken Parker.
Dobitnik nagrade Mladi Lav
Nije li to pomalo neobično za učenika osnovne škole, budući da pristup tome stripu, i narativno i crtački, ipak podosta odudara od drugih naslove iz te edicije? Čini se kao da nije za mlađu publiku.
Točno, ali zaista ne znam koji je bio razlog zašto mi se baš Ken Parker dopao. Mislim da je to dijelom zbog toga što se dopalo tati pa je onda to utjecalo na mene. Nekako sam se zaista zagrijao za to i pratio tog lika i to mi je i dan danas najdraža kolekcija od Fibre. Čak imam i sve primjerke izašle u ediciji Lunov Magnus Strip. To je zapravo prvi puta kad ja krećem precrtavati svoje omiljene crtače. Crtao sam likove po uzoru na Magnusa, na Milazza… To su bili nekakvi kratki stripovi ili ilustracije. I onda 2010. godine osvajam nagradu Mladi Lav na događanju Crtani romani šou u Zagrebu. Nakon toga dolazi razdoblje stagnacije. Čitam, skupljam, ali ne crtam stripove, tek ilustracije inspirirane filmovima. Onda se odlučujem za Likovnu akademiju, ali i dalje ne radim strip, jer mi se čini kao da je riječ o nekakvoj jeftinoj stvari. U tom miljeu nisam vidio da se gleda blagonaklono na to. Tako da sam radio neke velike slike i grandiozne stvari.
Strip kao ‘drugotna’ umjetnost
Znači, ti si isto imao takav stav prema stripu kakav je često prisutan u umjetničkim krugovima?
Ja jesam bio ljubitelj stripa, ali na Akademiji nije bila baš previše poticajna sredina za bavljenje njime. Sve dok nisam upisao te izborne predmete Strip 1 i Strip 2. Tamo se, osim učenja o povijesti stripa, rade praktični zadaci i tad se opet počinjem baviti stripom, sviđa mi se, shvaćam da u strip mogu ukomponirati slikarstvo i razne druge stvari za koje mi se činilo da nisu dio toga izričaja, jer se u stripu u pravilu koriste crtačke tehnike. I tako, ja se tada igram, zabavno mi je, objavljujem kratke stripove u nekim lokalnim fanzinima, časopisima, i onda dolazi do toga da se ja na diplomskom odlučujem adaptirati taj scenarij u strip-album.
Abadan kao Anđeo bezdana
Dobro, premotajmo sad brzo na svibanj 2024. godine. Što znači Abadon?
Abadon je Anđeo bezdana iz Knjige otkrivenja. Mi se u ovome stripu bavimo potragom za serijskim ubojicom. Htjeli smo ga smjestiti u milje religijskog fanatizma i onda sam se sjetio kako smo jednom prilikom gledali jedan romanički portal koji je apsolutno bizaran, a temeljen je na Knjizi otkrivenja odnosno apokalipsi. Sjećam se tih ludih slika i činilo mi se da bi to mogao biti dobar tekst na kojem možda možemo pronaći inspiraciju. I tu se pojavilo to ime Abadon. Nije baš da je ekskluziva, ima naslova koji ga koriste, ima čak i jedan strip koji ima Abadon u naslovu. Ali, bez obzira na to, sve je dobro sjelo. Odgovaralo nam je da taj neki psihopat gleda iz tog kuta. Pa Abadon kao Anđeo bezdana, kao Upropastitelj, odlično sjeda… Sviđalo nam se na prvu.
Možeš li nam u grubim crtama predstaviti osnovu radnje?
Dvojica detektiva, Marin i Dejan, u lovu su na serijskog ubojicu Abadona, koji je djelovao u prošlosti, nestao na deset godina i vraća se novim ubojstvom. Marin odmah prepoznaje da bi mogla biti riječ o istoj osobi i oni kreću zaustaviti njegov novi ubilački pohod. Prvo poglavlje je zaokružena cjelina, ali završava s cliffhangerom, tako da potiče na daljnje čitanje. Najkraće rečeno, ja to nazivam pričom o mržnji u osam poglavlja. S ova četiri poglavlja, u prvoj knjizi koju sada predstavljamo, smo na pola priče.
Vizure Varaždina vidljive u stripu
Je li poznat lokalitet u koji je radnja smještena?
Nije definiran, ali je riječ o lokalnom miljeu odnosno o ovom našem području, ali nigdje eksplicitno ne piše da je to Varaždin.
Vide li se u stripu neke vedute, prizori, fasade, zgrade koje možemo prepoznati?
Da, to se jako vidi. Recimo, Vama je postala policijska postaja. Vide se tornjevi crkava, ima i drugih prepoznatljivih lokacija. U drugom dijelu ćemo se tematski baviti odnosom većeg i manjeg grada i tu nam je inspiracija bila ta relacija Zagreb – Varaždin. Varaždin se vidi i vizualno, ali i nekako duhom.
Novost je i da si dobio mjesto u Godišnjaku hrvatskog stripa, koji uređuje Darko Macan. Tvoj odabrani strip zove se ‘Bakina priča’. Kako se ulazi u godišnjak?
Natječajem. S time da Macan navodi da je on iznimno pristran, da može odbiti bez razloga, kako god se njemu sviđa, jer je on urednik.
Koje rečenice je napisao o tebi uz objavu tvojeg stripa?
Autori šalju neke informacije o sebi, ali, da, to je njegov uvodni tekst. Napisao je da se javljam na sve žive i nežive natječaje, što je istina, jer mi je to jako zabavno. Napisao je da iščekujem izdanje ‘Abadona’, jer tada još nije bio gotov, i da sam urednik časopisa ‘Hodači na duge staze’, koji izdaje Akademija likovnih umjetnosti. Tamo se objavljuju stripovi bivših studenata. Izlazi jednom godišnje, do primjerka se može doći jedino na promocijama. Glavna urednica je Irena Jukić Pranjić. Fanzin se zove ‘Škola hodanja’ prema animiranom filmu Borivoja Dovnikovića, a podlist je taj ‘Hodač na duge staze’, koji se bavi bivšim studentima i tu sam ja urednik.
Nagrada za ‘Bakinu priču’
‘Bakina priča’ dobila je i nagradu…
Taj rad je izlagan na bijenalu slikarstva, koji su mi dvije najveće skupne izložbe koje sam imao do sada. Osim toga, Grand Prix za ‘Bakinu priču’ na Erste fragmentima mi je omogućio samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar, koja dolazi u lipnju, gdje zapravo radim velike slikarske formate 120 puta 120 centimetara i to je nastavak cijele ove ‘Bakine priče’. Predstavljam više priča koje su vezane za lokalnu mitologiju i folklor, a temeljene su na onome što mi je baka pričala kao klincu. Te su mi priče ostale u glavi, pune su coprnica, patuljaka, aveti i takvih bića. Dakle, opet lokalno, malo mračno, no ovdje totalno suprotno od stripa, koji je malog formata A3. Ovo su veliki radovi u boji i evociraju tu prošlost.
Dakle, malo si u slikarstvu, malo u stripu. No, na kraju krajeva, ovaj strip-album ‘Abadon’ prožet je slikarskim pristupom…
Da, strip se uglavnom radi crtačkim tehnikama, koriste se tuš, markeri, danas se čak mnogo radi digitalno. A ovo je slikarski pristup stripu, zato i tako dugo traje izrada.
Za jednu tablu – dva dana
Koliko dugo nastaje ovakav strip, koji ima 150 stranica? Ili koliko dugo nastaje jedna tabla?
Najteži dio je priprema, zamisliti sliku u glavi, pronaći neke reference. Jer ne slikam sve iz glave. Zapravo si uvijek nađem prizor, fotkam, zauzimam pozu, molim brata da me fotka… Oko dva dana mi treba za jednu tablu, nakon rada u školi dođem doma i nastavim raditi na stripu. To je i dosta monoton proces, svaki dan isti. Zato tražim različita grafička rješenja, svaka stranica ima neki mali pomak ili detalj koji je primarno meni bio zabavan da uopće izdržim taj proces, da ne odustanem na pola puta jer mi se ne da više. Uz taj slikarski pristup trudim se ostati svjež i te dvije godine uživao sam u procesu, što je jako bitno, jer projekt je opsežan i lako je odustati.
Hrvatska stripovska scena – potentna
Kakva je trenutno hrvatska strip-scena?
Dosta je dobro, potentna je. Fibra radi odličan posao s tim strip-albumima koji se mogu naći i u knjižnicama.
No ‘Abadona’ nije izdala Fibra.
Nakladnik ove knjige je Hrvatski autorski strip. Uz Fibru, koja je zaista postavila standard koji sada svi drugi prate, imamo Hrvatski autorski strip, koji je moj izdavač. Osoba iza toga je Saša Papić iz Osijeka i on se bavi isključivo domaćom produkcijom, domaćim autorima. Svake godine objavljuje sve više albuma. To je prepoznalo i Ministarstvo kulture, koje je financiralo tisak svih dvanaest albuma ove godine. HAS funkcionira kao jedna velika obitelj, uskačemo jedni drugima, nosimo stripove, vozimo do knjižnica, štogod treba. Bilo je i super što sam bio aktivno uključen u cjelokupan proces nastanka ‘Abadona’, odlazio do tiskara, nadgledao uvez, dizajn… Sve se pitalo mene i kod oblikovanja završnog proizvoda bilo je bitno da sam ja zadovoljan. Prema nekim iskustvima, nije tako kod svih izdavača.
Dobivaš li od nakladnika podršku u daljnjoj promociji?
Da, definitivno. Irena Jukić Pranjić, koja je moderatorica, također je uključena u rad HAS-a. A Saša sve prati, na svakoj je promociji, dostavlja stripove, organizira otkup za knjižnice… On je uključen kao izdavač i cilj je rasprodati izdanje.
Na promociji bit će – iznenađenja
Dakle, ovoga četvrtka u 19 sati čeka nas promocija strip-albuma ‘Abadon’ Mihaela Bađuna i koscenarista Denisa Vedaka – knjiga prva. To znači da slijedi i druga. Kada?
Nisam još počeo s crtanjem jer pripremam izložbu, ali čim to završi, krećem natrag na strip. Trebat će mi dvije godine da to završim.
Što očekuješ od promocije?
Predstavljamo se domaćoj publici pa smo uvjereni da će to biti najveće predstavljanje do sad. Posebnost je da se uz potpis autora može dobiti i neki kraći crtež, kojeg ću probati što prije završiti na licu mjesta. Imam jednu ideju koja će to dosta olakšati. Riječ je o malom varanju, ali nema veze. Osim toga, dijelimo torbe s prigodnim tiskom Abadon. To se dijeli nasumično, s poklon karticama koje će biti umetnute unutar stripa pa kome dopadne… Veselimo se promociji. Dobivamo zasad povratne reakcije koje su većinski pozitivne i napokon je došlo do toga da mogu dobiti reakciju varaždinske publike. Nakon što dvije godine buljim u te stranice, sad napokon mogu čuti tuđe mišljenje, što je fenomenalan osjećaj!
