Trening mora biti težak da bi nošenje badića bilo lako!

Ako nisi dobar prema sebi, to ti se vrati. Nekad ti se vrati malo, a nekad ti se vrati jako. Meni se vratilo u obliku malo neugodnijih boljki koje su potrajale, ali nedam se ja. Jedino čemu sam popustila je da budem ipak malo više pazila na sebe ubuduće.

Ajmo mi na bitno. Konačno sam odradila jedan tjedan insanitija u TTS-u kod Dinke. Tibokca! Bilo je baš ludo, u najmanju ruku. Ali fora. Otišla sam na trening u utorak i četvrtak. Teško se sjetiti, jer je sad hladno i bljakavo, ali u utorak je bilo sunčeko i toplasto pa smo trening odradili na krovu. Najbolje ikad!

Idealno mjesto za vježbanje

Malo se osjećaš k’o neka zvijezda koja snima editorijal za (no, za nekaj snima, ne znam za kaj) jer puše vjetrić, dole je puna Sloboda nogometaša i trkača (koji te ne vide jer si pod krivim kutem, bar se tak ja tješim da ne vide kad hmiram k’o da mi je zadnje), sunčeko te grije, a s druge strane imaš pogled na cijeli Varaždin!

No zbilja, ajde mi sad recite di postoji bolje mjesto za vježbati? Vjerujte mi, sve kafane, ovaj, teretane obišla sam i bolje našla nisam od tog krova. E da, i onda nakon kaj dođete na krov i složite si prostirke, pored vas montiraju velike zvučnike tak da je scena doslovno ovakva: spreman si za vježbanje, na krovu si, toplo ti je, ali te vjetrić malo ohladi da ti nije vruće, pogledneš si nogometaše (ili ako to nije tvoj đir onda si pogledneš malo koji sused ima kakav krov) i onda Dinka pusti muziku koja je najbolja moguća za tu scenu (eh sad.. o ukusima ne bi, ali meni je skroz supač vježbati uz ACDC, Gunse, SOAD i ekipicu) i onda kreće trening.

Težak trening za sve

Ovo sad već postaje malo manje filmski jer se ušvicaš ko mali pajcek, al’ kaj bumo sad, kaj se mora nije teško, ne? (Ako postoji nekaj kaj fakat ne volim onda je to ta izreka. Full me zanima kaj je bilo u glavi osobi koja je to prva izrekla i zakaj je to i’ko ponovil za njom, zakaj to nisu ugušili u startu?)

Trening nije nimalo lagan. Ima puno cupkanja, sklekanja, pumpanja trbušnjaka. Ima svega, ali to ti je jasno u startu kad se na tak nekaj prijavljuješ. Teško je, intenzivno je, ali je i zabavno. Ono kaj mene uvijek potakne je da vidim da nije samo meni teško. Svima je teško i to je normalno i očekivano. Ako ti nije teško, onda si traži drugi trening jer s ovim ništ’ ne postižeš.

Trening mora biti težak da bi nošenje badića bilo lako (eto, ko da reklame pišem. Reklamne agencije, uzmite me!). Izmjenjuju se vježbe za sve dijelove tijela, stalno si u pokretu, ali budući da ti je fakat lepo (pročitaj gore onaj dio di možeš škicnuti nogometaše), vrijeme ti projde tak brzo da jedino po čemu stvarno vjeruješ da si odradil sat vremena je po količini znoja na majici.

Ljeto nam se vratilo

Pitale su me cure dal je teži insanity ili crossfit. Moram priznati da mi je insanity malo teži, ali samo zato jer je kompletno drukčiji. Teško ih je uspoređivati, a i uvjerena sam da bude odgovor drugih cura drukčiji (za dečke ne garantiram). Radi se o tome da je moja kondicija užasna i onda naravno da mi je teže sat vremena cupkati nego cupkati 15 minut zagrijavanja i onda 45 minut raditi vježbe snage.

Iskreno rečeno, već sam to naglasila i prije, ali budem još jemput. Nakon i za vrijeme crossfit treninga osjećaš se baš, ali ono stvarno, jako moćno čisto zato jer imaš metalnu šipku, utege, pumpaš mišiće, dižeš, bacaš, guraš, ono, baš pravi sirovi trening za muže (morala sam), a insanity je ipak više cupkanja i koordiniranog vježbanja. Svakome po volji iako priznajem da su mi za sad oba treninga po volji. Možda da stavimo crossfit na krov? U tom slučaju bi imal veliku prednost.

Sunčeko nam je došlo kaj znači haljinice, kratki rukavi, a uskoro i badići. Htjela sam reći ‘Primite se posla’, ali sam ja prva koja se treba primiti posla tak da… Primimo se posla! Uououo ljeto nam se vratilooo.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije