‘Facebook je internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim počecima Facebook je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu, koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas ova web stranica ima više od 1.230.000.000 aktivnih korisnika. Facebook je ujedno najpopularnije mjesto za objavljivanja fotografija, s više od 14 milijuna novih dodanih fotografija dnevno.’ – izvor: wikipedia.org
Imaš Fejs? Haj, ja sam online!
Prilikom registracije Facebook ima postavljenu dobnu granicu pri davanju podataka – moraš imati minimalno 13 godina kako bi otvorio profil na toj društvenoj mreži, ali što FB zna lažeš li kad ukucaš godinu rođenja pa tako tek propupali djevojčurci od deset godina mirno slažu da imaju 15, 16, 17…
Možeš se na Fejsu i zvati kako hoćeš – Fejs ni o tome pojma nema. Dakle, hladno upišeš da se zoveš ime: Bubamara, prezime: Mala, da imaš 18 godina i ta–daaaa, imaš Fejs. Na profil okineš neku fotku s napućenim usnicama k’o da si malo prije došao iz inspekcije pčelinjaka i možeš skupljati frendove k’o Mala Bubamara.
U velikom broju slučajeva glavno je pitanje prilikom upoznavanja, pod odmorom, ali i pod dosadnim satom u razredu (ponekad već u četvrtom, ali i ranije) ‘Imaš Fejs?’ (to je i naslov lektirnog romana autorice Jasminke Tihi Stepanić, a o Fejsu je pisala i Melita Rundek u svojem romanu Haj, ja sam online – topla preporuka za pročitati).
Cajkuša fejsakuša
Do pojave Fejsa djevojčice od deset, jedanaest godina (a i malo starije) su još bile ‘normalne’. Pod normalne ubrajam da su se družile u realnom, a ne samo viritualnom svijetu, igrale još s lutkicama, izrađivale nakit, pogledavale ispod oka dečke i smijuljile se kad bi im ovi uzvratiti pogled.
Prije Fejsa djevojčice od deset, jedanaest godina nisu objavljivale javno svoje fotke napućenih usnica k’o Mr. Bean kad je u ustima čuvao zlatnu ribicu, nisu namještale pogled ribe koja se čudi tratinčici i nisu pred lice slagale raširene kažiprst i srednjak vodoravno (što li to zapravo treba značiti?) i nisu objavljivale status ‘u vezi’ (U vezi? S kim? S čim?). Sad su se pojedini djevojčurci od jadnih desetak godinica pretvorili u cajkuše fejsakuše.
Cajkuše fejsakuše slušaju, naravno, cajke (cajka bi bila ona ultra turbo folk pjevaljka, najčešće odjevena u šljokice k’o disco kugla, vrlo minimalistički i krajnje neukusno; cajka je također drugi naziv za neke zvukove koji sami sebe nazivaju glazbom). To je ona strahota od pjesama koje smo nekad zvali ‘kuruza’, samo puno gore. To je ‘in’. Statusi djevojčuraka su ponekad, potaknuti teškim ljubavnim patnjama, stihovi iz onih najgorih mogućih cajka pjesama: ‘Ja te volim, ja te obožavam, ja bih s tobom da se razmnožavam.’, ‘otiš’o si, e pa nek’ si, nisi bio bogzna kako sexy’, ‘Hoću da budem luda bar pet minuta’…
Cajke su kod današnjih djevojčica jednostavno ‘must have’. U trans me baca status petašice koja nabaci ‘stihove’ Severinine ‘pjesme’ koji glase: ‘Koliko pijem, nije humano / subota je dan za alkohol / uno momento, uspori tempo / možda sutra se vidimo.’ Molim? Je li došlo do sumraka civilizacija ili što? Iste te cajkuše fejsakuše pate kad trebaju pročitati za lektiru Junake Pavlove ulice ili Kako je tata upoznao mamu. Ali znaju sve riječi pjesmama tipa ‘subota je dan za alkohol’ i ‘ja sam ti bila privjesak… žena, majka, kraljica’ tralala.
Bez dobre šminke nema kul klinke
Profil naravno, oni ne baš oprezni djevojčurci, imaju pod punim imenom i prezimenom. Napišu i u koju školu idu. Uopće ne zaštite profil, sve objavljuju javno. Svaki malo vještiji pedofil dođe do curice u tri klika mišem. Na Fejsu djevojčice tako postavljaju fotke na kojima su uredno našminkane. Eto ti klinke od desetak godina sa savršeno povučenom crtom tušem po očnom kapku. Ni na likovnom ne može povući takvu preciznu crtu. Napuči usnice ko uvrijeđena patka, nabaci tupavi pogled koji bi trebao značiti čuđenje, nevinost, što li, i okine selfi iliti samoslik pred ogledalom u kupaonici. Okrenuta polubočno, naravno – da se vidi da je u pubertetu i da su joj atributi u razvoju. Da vic bude bolji: mama joj lajka fotku! Zato što su mama i kćer ‘frendice’ na Fejsu i mama ‘sve zna i prati’. Ma nemoj. Gledam i ne vjerujem.
Halo! A poduka o sigurnosti?
U školi djecu učimo kako se zaštiti na društvenim mrežama. Ponegdje ih tome učimo već od prvog razreda osnovne škole. Školska mreža je Facebook free, odnosno, na školskim računalima je blokiran pristup FB i sadržajima koji nisu primjereni djeci. Na internetu postoji stranica koja poučava djecu, ali i roditelje, kako se zaštititi i pravilno koristiti internetom. U stranicu petzanet.hr uloženo je puno truda, redovno objavljuje nove materijale i svaki bi je odgovoran roditelj trebao proučiti prije nego svojem djetetu dozvoli ulazak u svijet interneta.
Svaki bi roditelj također trebao znati lozinke koje njegovo dijete koristi, dužnost mu je imati pod kontrolom sve aktivnosti njegovog djeteta; od e–maila preko društvenih mreža. I to sve do djetetovih navršenih 18 godina života. Međutim, nerijetke su situacije da se roditelji žale kako djeca na internetu i računalu znaju više od njih. O tome koliko su klinci lukavi govori priča o trojici mojih učenika koji su prije desetak godina završili školu.
Naime, oni su igrali neke igrice na računalima u kojima je bila hrpa nasilja, krv je prštala po cijelom monitoru, letjele su ruke, noge i glave… Majka jednog od njih je našla te igrice i uništila CD–ove. Fakini su ponovno snimili igrice i uredno na CD–ove napisali: Pepeljuga, Snjeguljica i 101 dalmatinac. Svoj podvig su mi priznali na kraju četvrtog razreda, kad više nije bilo opasnosti da ih cinkam roditeljima.
Nije sve crno, ni bijelo, ali ni sivo
Facebook nije baš samo zlo. On je djeci zabavan način komuniciranja s prijateljima i vršnjacima, na FB ima hrpa simpatičnih igrica, dakle stvar je samo u pravilnoj uporabi istog. I štednjak je opasan ako nepravilno rukujemo njime. Nužno je da se roditelji malodobne djece upoznaju s osnovama korištenja Facebooka. Ipak, od društvenih mreža za djecu ipak preporučujem Edmodo. No o tom – potom. Ni tema Facebook nije još završena. Za sad.
