Znate ono kad imate peseka (s mačkama to ne funkcionira) i onda ga pokušavate naučiti nekaj pa se ponekad malo izderete na njega pa je sav tužan, ali za deset sekundi opet dođe do vas i spreman je za još jer vas voli najviše?
E pa takav nekakav odnos imamo treneri u CrossFit Varaždinu i ja. Ja dođem sretna, oni mi daju vježbe i onda taman kad mislim da umirem, kad već vidim svijetlo prema kojem moram ići, onda dobim dva i pol komplimenta i spremna sam za još jedan tunel.
Prošli tjedan imala sam veliki testni tjedan. Testovi svih razina. Na primjer, test moje snage, test moje kondicije, test koliko sam sklona samokontroli odnosno u kojem trenu budem sve poslala k vragu i otišla doma, test trenera i njihove mentalne snage i verbalizacije riječi MOŽEŠ na svaki moj NEBREEEM HMIRAAAM.
Mjerenja
Svakakvi testovi. Bivala sam izmjerenom u svim oblicima. Mjerili smo početne centimetre u rukama, struku, bokovima i nogama i mjerili smo na kojoj sam sad razini odnosno zapisali su me na papirić pa sad više nebrem varati.
Ja sam recimo užasno loša u fizici. Ja fiziku ne znam i ne pokušavam ju znati. Fizika i ja smo jednostavno poznanice koje kad se sretnu u gradu se onak nezgodno gledaju i čekaju koja bude pozdravila prva pa ni jedna ne pozdravi.
Unatoč tome, ja bi radije polagala sve testove fizike poznate i nepoznate ljudskom rodu nego ponovno radila test od samo tri minute u TTS-u. Kao, nije ti teško, traje samo 3 minute. Ne znam u kojem trenu bude se to počelo uvoditi u nastavno gradivo, ali znate onak kak nas uče u školi da ne smijemo vjerovati strancima kad nam nude čokolade ili imaju sportske automobile, e pa tak bi se trebalo djecu učiti da se nikad, nikad, nikad ne bi smjelo vjerovati treneru kad ti veli da nije teško i ima još malo.
Laži i obmane
Dakle, tak su oni mene sa smješcima na licima uvjerili da stvarno nije teško, traje tri minute i onda sam gotova. Nisu lagali, trajalo je tri minute, ali tri minute unutar koji sam ja već umrla i ponovno se vratila među žive. Ako se sad pitate kaj se ipak dogodilo u te tri minute, fakat ništ posebno!
Ispred mene je bila klupica od 40 centimatara visine na koju sam ja u ritmu trebala stati gore i onda dole. To je to. Tri minute samo to. Ne zvuči ko nekaj preteško jelda? Aha, nemate poima i nemojte mi se obraćati dok ne probate. Nakon toga bude mi Marko samo na brzinu izmjeril puls i onda sam gotova.
Ja sam svoje odcupkala po klupici i Marko je krenul mjeriti puls, a njegove su se oči iz sekunde u sekundu mjenjale ko u crtiću, kao, broji on te moje otkucaje i pravi se da nije ništ posebno, a iz očiju mu čitaš ‘Isuse dragi, kaj ak smo ju sad ubili i tu se zruši kam bumo z njom?!’. Uglavno, puls mi je bil fakat jako visoki. Cilj je da drugi put ne bude. I da, postojal bude drugi put.
Prava bilderica
Osim testova, učila sam i kak pravilno dizati šipku. Onak baš za ozbiljno, ko pravi bilderi. Mislim, skoro ko pravi bilderi budući da je moja šipka bila plastična i zelena. Ali osjećala sam se ko pravi bilder. Skoro. Dinka i Marko su odlučili da to moram znati budući da se opasno približava trenutak mojeg uključenja u grupu. Nisam baš sretna zbog toga, zvuči teško, ali očito sam na to pristala pa sad nek mi bude.
Ovo je možda informacija koju ljudi koji vježbaju uzimaju zdravo za gotovo, ali meni je stavno nova pa budem se pohvalila. Ovi treninzi nisu lagani, ali ja ne volim lagane treninge. Lagani treninzi su dosadni, a ovo nije dosadno. Znate kak sam spomenula da sam jako svjesna svih uvredi koje si izgovorim za vrijeme vježbanja?
E sad su te uvrede počele i izlaziti van i bivaju usmjerene prema raznoj opremi, recimo prokletoj medicinki, faking karikama ili idiotnoj spravi. To je novina, ali ono s čim sam se htela pohvaliti je da se prvi put nakon treninga osjećam stvarno dobro. Osjećam se ko da sam nekaj sa sobom napravila i uvjerena sam da se bude napredak dogodil jer se s ovim ništ drugo nebre dogoditi osim napretka.
Stvar za mene
Ne zato jer nekaj posebno jedeš ili jer te neko posebno vodi nego zato jer stvarno apsolutno skroz radiš. Možda je nakon svih isprobanih načina vježbanja, baš CrossFit za mene? Možda nije budući da ga još uvijek nisam isprobala u pravom obliku, ali možda su u šumi, ko zna. Ok, prije nego spucam sve poslovice koje znam bolje da završim.
Ovaj tjedan su na rasporedu još neke tehnike dizanja super plastične šipke (možda dignem i pravu metalnu pa se odma kandidiram za guvernera Kalifornije) i povezivanje vježbica, a nakon toga me čeka grupa. Držite fige!
