Na protestnom albumu nalazi se najviše pjesama iz Podravine, Međimurja i Zagorja te jedna iz Dalmacije.
Hrvatska glazbena scena bogatija je za novi projekt – DUNIJE, žensku supergrupu koju čine Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić. Njihova priča počela je spontano, a završila u obliku albuma ‘Bilo je sada’, zbirke tradicijskih pjesama koje donose emotivne i aktivističke priče žena.
– Nije slučajno da već par godina skupljam hrvatske tradicijske pjesme za ženski, pomalo protestni album – priča Dunja. Nakon susreta s Ninom i Jelenom na dodjeli Porina, trojka je brzo našla zajednički jezik.
– Od početne ideje do albuma prošlo je manje od pola godine – dodaje Nina, koja ističe kako je njihov dugogodišnji prijateljski odnos znatno pridonio lakoći suradnje. Jelena naglašava da je okupljanje možda izgledalo spontano, ali zapravo je bilo plod zajedničke ideje koja je dugo sazrijevala.
Za prvi singl s albuma odabrana je pjesma ‘Čula jesam’. Pjesma je to koja već ima mnogo interpretacija raznih glazbenika, folklornih skupina i grupa.
– Da, ta pjesma doista ima najrazličitije interpretacije i mnoge od njih su odlične. No, Nina odavno jako uspješno pjeva tu pjesmu, baš je ta pjesma jako tražena na njenim koncertima, ali je dosad nije snimila za neki album. A najvažnije, uklapa se kao dio priče na našem albumu – kaže Dunja.
– Tražile smo pjesmu koja je lako pamtljiva, pa se nekako sama nametnula baš pjesma Čula jesam, možda baš zato što je već snimljena u brojnim verzijama. I Nina i Dunja ju izvode divno i već dugo, pa je bila logičan odabir – dodaje Jelena dok Nina ističe da otkako je počela nastupati da je ta pjesma bila hit među onih par tradicijskih koje je uvrštavala u koncerte.
– Tematika pjesme je toliko snažna da nije bilo sumnje treba li ići na album s različitim ženskim pričama – ističe Nina.
Album ‘Bilo je sada’ je objavljen – u isto vrijeme imamo prošlost i sadašnjost u naslovu što daje jasnu simboliku. Glazbenice su progovorile nešto više o samom albumu.
– Sve u svemu smo album „zgotovile“ u jako kratkom vremenskom periodu zahvaljujući nizu okolnosti. Kako sam već rekla, pjesme su već ranije odabrane, samo je od tridesetak trebalo odabrati 14 za konačnu priču. Zatim je sve nekako jako prirodno bilo podijeljeno – tko će što raditi. Kad smo Nina i ja odabrale pjesme, znalo se da ćemo surađivati sa Silvijem Bočićem s kojim su Nina i Jelena snimile album „Jezero“. Plan je bio jasan – nas tri ćemo snimiti sve pjesme uz minimalne pratnje i Jelenine aranžmane koje će Silvije nakon toga nadopuniti sviranjem dodatnih instrumenata, pjevanjem i stvaranjem atmosferičnih podloga da se pojačaju „priče“ pjesama. A te „priče“ su o raznim ženskim ne baš sretnim sudbinama, s tim, da opisuju i kako se žene bore za svoja prava sa željom da svima bude bolje. Nažalost, povijest se ponavlja, pa treba o tome govoriti, a u ovom slučaju – pjevati – ističe Dunja Knebl.
– Stara je misao da je vrijeme iluzija. Ono što je bilo nekad, lako se može pretočiti u sada i to je neki lajtmotiv albuma u smislu da su sve žene slične jer dijele zajedničke sudbine, iste tuge, iste patnje i užitke, ali u različitim okolnostima. Ako usporedimo mene i moju baku, zapravo i nismo toliko različite. Osim što se baka nije morala boriti sa stresom prisutnosti na društvenim mrežama – navodi Jelena.
Radi se o albumu s aktivističkom notom, a u središtu su pak pjesme u čijem središte su žene i njihove sudbine u kojima se lako prepoznati. Koliko je bilo bitno postići takav stav?
– Zanimljivo mi je raditi albume na kojima se reinterpretiraju tradicijske pjesme. Naročito mi je zanimljivo kad su te stare pjesme takve, da bi lako mogle govoriti o današnjem vremenu i današnjim ljudima. Mnoge tradicijske zemlje diljem svijeta su baš takve – univerzalne i svevremene – objašnjava Dunja.
– Stvaranju albuma pristupile smo intuitivno, kroz vlastite emocije koje su se digle kada smo prigrlile ove pjesme. Nije teško suosjećati s našim ženama iz pjesama, jer sve te sudbine kao da su prisutne i u današnje vrijeme, na malo drugačiji način i ne dopuštaju nam da zaboravimo i odbolujemo – nastavlja Nina dok Jelena dodaje:
– Nije nam bilo bitno postignuti stav, koliko nam je bilo bitno da se on sam iščita iz svjedočanstava glavnih junakinja naših pjesama. Zaključci se nameću sami.
Osim poruka koje pjesme nose, tu se radi i o jezičnom pothvatu; radi se o podravskim, zagorskim, međimurskim tradicijskim pjesmama. Kajkavsko narječje uvijek kao da daje neki prizvuk tuge i težine života.
– Pjesme nisu odabrane prema dijalektu ili prema porijeklu već je bilo bitno o čemu su i koliko nas osobno „diraju“. Sve što čovjek stvori može se interpretirati na najrazličitije načine. Neki doživljavaju pjesme iz sjevernih krajeva Hrvatske kao najtužnije, a neki smatraju da su tamo najrasprostranjenije vesele šaljive pjesmice i napitnice – ističe Dunja.
Romić navodi da se na albumu nalazi najviše pjesama iz Podravine, Međimurja i Zagorja te jedna iz Dalmacije.
– Bilo je lijepo putovati Lijepom našom i otkrivati nešto novo kroz ove pjesme – kaže.
– Moram priznati da mi se, kao fetivoj Dalmatinki, moralo prevesti dosta riječi. To je za mene prekrasno i način širenja rječnika, te sam velika zaljubljenica u sve dijalekte s našeg govornog područja i rado ih pjevam – navela je Jelena.
Na prvom singlu čuje se gitara i tamburica, pjesma se instrumentalno razvija, ali kažete da ste išle i na minimalizam. Koje ste sve instrumente koristile i tko ih je odsvirao?
– Nina i ja sviramo na gitarama, Jelena je fantastična na mandolini, a multi-instrumentalista Silvio svira na cijelom nizu instrumenata – govori Dunja.
– Jako je bitno reći da na albumu koristimo neke instrumente, pretežito udaraljkaške koji nisu iz ovog podneblja, i da su se savršeno uklopili u zvučnu sliku albuma. Silvio je sound designom na nekim pjesmama dodao baš ono što im je trebalo da upotpuni atmosferu – nadodaje Nina.
Slušateljima je danas svakodnevno dostupan ogroman broj numera preko raznih streaming servisa, radija, TV-a – uglavnom, sa svih strana. Što biste željele da u ljudima probudi vaš album koji će recimo to tako, objediniti (mikro)kulturu različitih regija i krajeva zemlje?
– Kao i ranije tijekom mojih tridesetak godina pjevanja i snimanja, voljela bih da se više ljudi zainteresira za stotine i tisuće pjesama koje imamo u Hrvatskoj, a koje su zaboravljene ili polu-zaboravljene, te da bude još najrazličitijih interpretacija i tumačenja – poručuje Dunja dok Nina nastavlja:
– Voljela bih da albumom ukažemo na ljepotu skrivenog hrvatskog blaga u obliku pjesama koje se nalaze u pjesmaricama, a koje zahvaljujući malobrojnim dušama poput Dunje Knebl na ovaj način bivaju oživljene. Sretna sam što sam i ja mogla doprinijeti tome, i raduju me nove glazbene priče koje će proizaći iz ovog projekta. Želimo prenijeti ljepotu pjesama i ovih priča. Obratiti se ženama koje šute, jer su ove pjesme ponajviše njihove, ali i svake druge žene te svakog muškarca, ispričane kroz naše glasove i instrumente – navodi Nina.
– Voljela bih približiti tradicijsku glazbu novim generacijama koje su, trenutno, potpuno nezainteresirane za kulturnu baštinu općenito. Zato se nadam da će nekada u budućnosti posegnuti za našim zvučnim zapisom i iznova ga oživjeti – kaže Jelena.
O koncertima i budućim nastupima rekle su sljedeće.
– Svakako ćemo napraviti promociju albuma u narednom razdoblju, no nismo još odlučile gdje i kada. Veselimo se živim svirkama i svim predstojećim koncertima te se nadamo da se vidimo i u Varaždinu. Glazba je zvonka radost, kako reče jedan kultni voditelj kultne emisije, a i mi se radujemo vašem dolasku – zaključuju DUNIJE.