Voditelj glazbenog programa bio je profesor Marijan Zuber, a govornog dijela Antun Golob.
18.11.1951. Varaždin je radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine, ali je ona prestala raditi godinu dana kasnije. Rad radiostanice iznova je pokrenut 18. studenog 1951. godine, prostorije su dobivene na Franjevačkom trgu, a antena je postavljena između tornjeva župne i franjevačke crkve. Voditelj glazbenog programa bio je profesor Marijan Zuber, a govornog dijela Antun Golob. Spikeri su bili Nevenka Georgijevski i Josip Lukač. Za signal odabrana je melodija „Ja sem Varaždinec“. Nažalost, zbog novčanih problema, radiostanica je djelovala do 1952. godine kada je prestao njen rad i tek desetak godina kasnije Varaždin dobiva svoj Radio u sklopu službe informiranja Varteksa.
18.11.1859. U Varaždinu je 18.studenoga 1859.godine rođen Bruno Dirigl, pravnik, javni bilježnik.Gimnaziju je maturirao u rodnom gradu, pravo je studirao, diplomirao i doktorirao u Beču. Radio je kao odvjetnik a zatim javni bilježnik u Varaždinu a od 1895.do smrti 1903.godine djeluje u Karlovcu.Autor je priručnika za autorsko i patentno pravo te pravnih članaka i studija u «Varaždinskom vjesniku» i zagrebačkom «Agramer Cajtungu». Doktor prava Bruno Dirigl bio je među utemeljiteljima «Varaždinske industrijalne zadruge» i jedan od glavnih dioničara dioničkog društva za uvođenje električne rasvjete u Varaždinu 1895.godine.
18.11.1991. U dubokoj starosti od 92 godine umro je doktor Adalbert Georgijević. Medicinu je diplomirao u Krakovu, radio je kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Ivancu. Jedan je od utemeljitelja „Ivanečkog športskog kluba“ 1920. godine. Obnovio je rad planinarskog društva u Ivancu, pokrenuo je akciju za gradnju planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice. Objavljivao je popularne članke o planinarstvu u ovom dijelu Hrvatske.
~~~
Kada je 1886.godine okončana gradnja Zagorske željeznice od Varaždina do Zagreba, dovršena je i zgrada varaždinskog kolodvora koja se ubrzo pokazala premalom za promet od oko 300 putnika dnevno. Zgrada je imala četiri sobice u prizemlju i dvije na prvom katu, čekaonice su bile male, u prostoriji od 25 četvornih metara kupovale vozne karte i predavala prtljaga. Stoga su Varaždinci već 1890.godine od Ministarstva za javne radove tražili da podigne novu kolodvorsku zgradu. Do gradnje nove zgrade nije došlo nego se prišlo proširenju postojeće. Radovi su izvođeni prema nacrtima varaždinskog arhitekte i graditelja Valenta Morandinija i dovršeni 1908.godine. Kolodvor je proširenjem dobio sa svake strane jednokatne zgrade, natkriti peron i udobne čekaonice. Izgled od prije stotinu godina sačuvan je do danas.
