Prvi zapovjednik bio je Ivan Korade.
23.12.1992. U vojarni “Ivan V. Draškovič” u Varaždinu ustrojena je 7. gardijska brigada “Puma”. Osnovni dio
te nove gardijske brigade činili su dotadašnji pripadnici 5. bojne 1. “A” brigade ZNG-a. Prvi zapovjednik bio je Ivan Korade, koji je ostao na dužnosti sve do 11. ožujka 1996., kada ga je zamijenio Željko Dvekar. Za “Oluje”, 5. kolovoza 1995. “Pume” su oko 10 sati ušle u do tada okupirani Knin kao prva brigada Hrvatske vojske te su se na kninsku tvrđavu popeli pripadnici: Elvis Mihić, Eduard Baltić, Mario Bilač, Ivica Novoselec, Miljenko Hajsok i Jasmin Hadžić. Nakon skidanja neprijateljske zastave s oštećenog jarbola, izvijesili su dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu preko zidina kninske tvrđave. 7. gardijska brigada “Puma” je tjekom Domovinskog rata imala 97 poginulih boraca i oko pet stotina ranjenih. Osim oslobađanja Knina, 7. gardijska brigada “Puma” zaslužna je i za oslobađanje Bosanskog Grahova, Drvara, Jajca i Mrkonjić Grada te su Pume došle na 7 kilometara od Banja Luke, što je rezultiralo potpisivanjem Daytonskog sporazuma i početkom mira. Sudjelovanjem u operacijama “Skok 1”, “Skok 2”, “Ljeto 95”, “Oluja”, “Maestral”, “Južni potez”, Pume su oslobodile 748 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija.
23.12.1989. U gledalištu Narodnog kazališta “August Cesarec” održana je premijerna izvedba dječjeg
mjuzikla “Ribar Palunko i njegova žena”, rađenog prema bajci Ivane Brlić – Mažuranić. Redateljica predstave bila je Zvjezdana Ladika, a skladatelj glazbe Ladislav Tulač. U dječjem mjuziklu osim glumaca varaždinskog kazališta sudjelovale su i učenice SC Gabrijel Santo i Tekstilnog školskog centra.
PROSINAC 1994. Prijatelji prirode IV. osnovne škole Varaždin pred Božić su u lonce posadili i okitili 23
smreke. Nakon Božića te su smreke posadili u svom prostranom školskom dvorištu. Šumari, vrtlari i trgovci reklamirali su sadnju smreka i jela sloganom “Okitite pa poslije posadite.”.
~~~
Sve do pojave zidnih kalendara – sredinom 20. stoljeća – u svim varaždinskim građanskim, ali i seoskim kuhinjama na zidu iznad peći, stola ili pokraj polica, visjele su kuhinjske krpe – «zidnjaci» – svih veličina na kojima su bili crteži i ispisani savjeti i poslovice. U tekstovima je prevladavao blagi humor najčešće povezan s ljubavlju i pripremom hrane. Tako su na tim «zidnjacima» ispisani i sljedeći, danas zaboravljeni, savjeti : «Ako hoćeš kuhat znati, uči prije suđe prati», «Od ljubavi nismo siti, treba dobro jesti piti», «Gdje se dobro jelo sprema, tu bolesti mjesta nema», «Kuharice manje zbori, da ti jelo ne zagori», «Još sam kuharica mlada, zato ne znam što ću kuhat sada».
