Danas je blagdan svete Lucije, zaštitnice vida, slabovidnih i slijepih osoba. Davni je običaj u kršćanskom svijetu, a posebice u našem kraju da se ‘na Lucijino’ sije ‘Božićna pšenica’, koja je potom kada nikne i prolista ukras na božićno – novogodišnjem stolu.
Pšenica je među svim žitaricama, simbol plemenitosti, novog i obnovljenog života i najvažnija krušarica. Kazalo se nekada, ako je kod kuće samo pšenica i kravica. Ne treba se gladovanja bojati. Pšenično zrnje posije se u malo zemlje,koju je potrebno navlažiti, a potom se stavi na toplije mjesto u kući gdje će prolistati i za Božić biti visine desetak centimetara.
Kada je dosta velika, može se omotati hrvatskom trobojnicom kao simbolom ponosa i kršćanstva. Ako tijekom rasta izraste previsoka, slobodno se obreže (skrati) škarama, jer ako je previsoka rano počinje venuti. Kao i grančice trešnje koje smo stavili u vazu na svetu Barbaru, i pšenica će pokazati koliko će roda dati slijedeće godine.
Kad pšenicu posijete (može se posložiti i na vatu koju treba navlažiti) odmah uzmite i papir na koji ćete bilježiti kakav je bio koji dan od Lucije do Božića. Kakav je bio koji od tih 12 dana, takav će biti svaki od 12 mjeseci iduće godine