„Klijentice se osjećaju sigurnije kada je taksist – žena“, navodi Đurđa Novak.
Suvremeni svijet pun je opasnosti, posebno ako ste – žena. Iako je borba za ženska prava napredovala, iako se položaj žena u društvu poboljšao, žene još uvijek dolaze u neposredni kontakt sa svim vrstama nasilja, piše eMedjimurje.
Stoga inovativni ljudi, kako bi olakšali život ženama, neprestano dolaze do novih ideja i rješenja kako zaštititi “nježniji” spol od svih mogućih opasnosti koje vrebaju na ovom svijetu.
Jedno takvo rješenje, zapravo ideja, dolazi iz Amerike – taksiji za žene kojima upravljaju vozačice.
Taksiji za žene
U SAD-u su taksiji za žene sasvim normalna stvar jer se one osjećaju sigurnije ako ih druga žena vozi, primjerice, kući u kasne noćne sate. Tako ne moraju brinuti hoće li ih vozač taksija pratiti u stan ili kuću, hoće li u jednom trenu postati nasilan te hoće li doći žive na odredište. No to je samo jedan drastični primjer.
Verbalna dobacivanja na račun izgleda također nisu ugodna ako si u automobilu iz kojeg ne možeš tako lako izaći.
Neki bi rekli – žene paničare ili preuveličavaju, no porast nasilja na ženama nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nisu svi taksisti takvi, niti su svi muškarci takvi. No, da nije loših iskustava, ne bi bilo ni ženskih taksija.
I u Hrvatsku je stigla takva opcija. Prilikom naručivanja taksija na nekim aplikacijama možete birati hoće li vas pokupiti taksist ili taksistica. Popularni “ženski taksiji” sve više dobivaju na važnosti.
Sigurnost i udobnost s gospođom Novak
Jednu takvu taksisticu upoznali smo nedavno u Čakovcu. Gospođa Đurđa Novak već šest godina vozi taksi, a radi za tvrtku koja ponosno ističe da njihov automobil vozi žena.
“U šest godina radila sam za više taksi firmi i u svakoj sam čula jedne te iste pritužbe klijentica – pojedini su se taksisti ponašali neprimjereno prema njima.
Tvrtka za koju sada radim aktivno ističe da je kod njih žena za volanom. Žene se, ipak, osjećaju sigurnije i ugodnije u taksiju kada ih vozi druga žena.
Kada sam na stajalištu, većina žena bira mene ili kolegice iz drugih tvrtki”, ističe gospođa Novak, inače Varaždinka, no radi isključivo na području Međimurja.
Gore-dolje po Međimurju
Štoviše, kada je gužva na poslu, dnevno odradi i 300 kilometara po malom Međimurju. Kaže da Međimurje pozna bolje od nekih Međimuraca. “Tu mi je ljepše raditi, rijetko ima koji brijeg ili ulica u kojoj nisam bila.”
Na naše pitanje zašto se odlučila za ovaj posao, odgovorila nam je da je ona zapravo penzionerka, no željela je dalje raditi jer – mirovine su male.
Prije odlaska u mirovinu bila je službenik i radila je knjigovodstvo sportskih udruga. A kao vozačica se odmah snašla jer joj je to u krvi.
“Moj otac je bio taksist i još uvijek čuvam fotografiju staru 50 godina na kojoj sam ja u njegovom taksiju. Uz to sam zanimanje odrasla”, otkrila nam je gospođa Đurđa i istaknula za kraj razgovora kako i muškarci biraju vožnju kod nje, piše eMedjimurje.
