Mnoge stanovnike toga kraja brine kojim će se gospodarskim aktivnostima moći (nastaviti) baviti.
Gotovo je pet godina prošlo otkako je Damir Habijan – tada saborski zastupnik, a danas ministar u Vladi RH – inicirao da se gorski dio sjeverozapadne Hrvatske proglasi parkom prirode. Bilo je to vrijeme kada je takav status zaštite dobivala Dinara, a planine našega kraja tek su se za tako nešto trebale izboriti.
Habijan je na sebe preuzeo zadatak da ideju i namjeru pretoči u službeni dokument. Za inicijativu je tražio podršku raznih predstavnika lokalne i regionalne samouprave ovoga kraja, pa su se tako svojim potpisima inicijativi pridružilo sedam saborskih zastupnika, (tadašnji) župani Radimir Čačić i Željko Kolar te gradonačelnica Zlatara Jasenka Auguštan Pentek i gradonačelnik Ivanca Milorad Batinić. Habijanova je namjera bila da to bude nadstranačka priča.
Zakon u prvom čitanju
Proteklih je dana u Hrvatskom saboru održano prvo čitanje prijedloga Zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore”, na kojem su sve političke opcije podržale donošenje toga zakona. Oko nekih detalja, naravno, bilo je rasprave, ali temeljna namjera nije dovedena u pitanje.
No što je to uopće park prirode? Koje su odlike tog područja da ga je potrebno zaštititi? Što će se promijeniti kada se to područje proglasi parkom prirode? Što će biti sa žiteljima toga kraja – hoće li se moći baviti gospodarstvom? Tko će upravljati tim područjem?
To su samo neka od pitanja o kojima je bilo riječi prilikom prijedloga zakona, a proizlaze iz onoga što stanovnike sjevera Hrvatske najviše zanima – a neke i brine.
Bioraznolikost i georaznolikost
Prvotna je inicijativa obuhvaćala područje Ivanščice, Strahinjčice, Ravne gore i Maceljskog gorja, no u međuvremenu je u park prirode uklopljen i Bednjanski kraj. Tako bi Park prirode „Zagorske gore” zauzimao područje od nešto više od 30 tisuća hektara. Nešto više od polovice površine, 52 posto, nalazi se na području Krapinsko-zagorske županije, a 48 posto u Varaždinskoj županiji.
U Park prirode ulaze područja triju gradova i triju općina u Varaždinskoj županiji: Ivanec, Novi Marof, Lepoglava, Bednja, Klenovnik, Donja Voća.
Iz Krapinsko-zagorskoj županije ulaze područja dvaju gradova i sedam općina: Zlatar, Krapina, Lobor, Konjščina, Budinščina, Đurmanec, Gornje Jesenje, Radoboj, Novi Golubovec.
Kako je navedeno u stručnoj podlozi izrađenoj za potrebe donošenja ovoga zakona, gotovo 78 posto površine otpada na šumsko područje.
Očuvana šumska staništa značajna su za očuvanje mnogih vrsta rijetkih gljiva, kornjaša, ptica i šišmiša. Vrijedi istaknuti da broj vrsta šišmiša na ovom području čini oko 60 % ukupno zabilježenog broja vrsta u cijeloj Hrvatskoj!
Čak petina hrvatske flore
S više od 1200 zabilježenih biljnih svojti, što čini čak petinu hrvatske flore, područje predloženog parka prirode po svojoj je botaničkoj vrijednosti jedno od najznačajnijih u Hrvatskoj.
Travnjačka su staništa izdvojena kao područja ekološke mreže Natura 2000 upravo s ciljem očuvanja ciljnih vrsta leptira koji su od značaja ne samo za RH nego i za EU.
Od važnih životinja u vodotocima struka ističe strogo zaštićenu vidru, ali i žutog mukača – jednu vrstu vodozemca.
Špilja Vindija i Mačkova špilja
Na ovom je području zabilježeno čak 114 speleoloških objekata, uz koje je vezana većinom endemična špiljska flora i fauna. Jedan od najuže rasprostranjenih endema je vrsta rakušca Niphargus cerjanensis iz Cerjanske špilje kod Klenovnika.
Jedna od osobitosti područja predloženog za zaštitu su bogata paleontološka i arheološka nalazišta. Špilja Vindija je, uz Hušnjakovo, jedino nalazište fosilnih ostataka neandertalaca u Hrvatskoj te jedno od najznačajnijih paleolitičkih nalazišta u ovom dijelu Europe. Uz Vindiju potrebno je spomenuti i Mačkovu špilju s fosilnim ostacima špiljskog medvjeda.
Što će biti s gospodarstvom?
Stanovnike ovoga kraja – a u sklopu budućeg parka prirode živi ih oko 70.000 – najviše je zanimalo hoće li se i dalje moći baviti svojim gospodarskim aktivnostima. Prema rečenom u saborskoj raspravi – odgovor je potvrdan.
Državna tajnica Anja Bagarić istaknula je da u suštini sve ostaje kako je bilo dosad. Pritom, naravno, treba imati na umu da se park prirode proglašava kako bi se spriječili rizici od nepovratnog gubitka prirodnih vrijednosti toga prostora. To podrazumijeva kontrolirano i održivo korištenje prirodnih dobara.
– U parku prirode dozvoljeno je obavljanje gospodarskih aktivnosti. Stanovnici će i dalje moći živjeti, raditi i djelovati. Zakonom se osigurava da se gospodarsko korištenje prostora nastavi, ali na način koji ne ugrožava prirodna obilježja – napomenula je Bagarić.
Što (ne) piše u zakonu
Što se tiče šumarstva, u dokumentima stoji da se ne očekuju dodatna ograničenja. Ni za poljoprivredu se ne iznose posebnosti. No državna tajnica napominje da se dozvoljene i nedozvoljene gospodarske aktivnosti u praksi nikad ne određuju na razini zakona o proglašenju nekog parka prirode. Jednako je tako i kod nacionalnih parkova.
Sva se ta pitanja rješavaju, rekla je, drugim sektorskim zakonima. Osim toga, kako je navedeno, za ovo područje bit će potrebno donijeti i novi, poseban prostorni plan.
Najviše je pitanja bilo vezano uz najavu otvaranja novog kamenoloma na Siljevcu. Državna je tajnica rekla da će dva postojeća kamenoloma u sklopu parka prirode nastaviti s radom, dok otvaranje novih neće biti moguće.
Dodatna zaštita – plus ili minus kod prijave projekata?
Zaštićena područja imaju veće mogućnosti za financiranje iz EU-sredstava, navodi se u dokumentaciji.
No Zoran Gregurović (HDZ), gradonačelnik Krapine, upozorio je da bi obveza izrade dodatnih studija utjecaja na okoliš mogla dovesti do toga da prijavitelji projekata koji se nalaze na prostoru parka prirode budu u lošijoj poziciji u odnosu na druge, kao i u odnosu na zadane rokove.
S tim se složila i Ljubica Jembrih (HDZ), načelnica Općine Lobor. Upozorila je da već sada postoje „problemi” te vrste zbog toga što se taj prostor nalazi unutar ekološke mreže Natura 2000.
Dodatne mogućnosti – “zelena ulaganja”
Kad se sve zbroji i oduzme, čini se da i u ovome slučaju ima pluseva i minusa. Kad se neko područje stavlja pod zaštitu, jasno je da se pozitivni učinci ostvaruju na polju očuvanja prirode. A s obzirom na to da očuvanje prirode iziskuje višu razinu kontrole i nadzora, to predstavlja dodatne obveze za gospodarske subjekte. Jedno bez drugoga ne ide.
Istodobno, takav pristup – smatra zakonodavac – otvara dodatne mogućnosti. Naime, etiketa parka prirode trebala bi donijeti najviše gospodarske koristi upravo na polju „zelenih ulaganja”, primjerice u ekološku poljoprivredu, održivi turizam i slične grane – one koje donose novac upravo zbog očuvanog okoliša.
Problemi s quadovima
Kao jedan od problema koji godinama postoji u praksi, a ovime dobiva dodatnu vidljivost, ističu se tzv. „quadovi” te „crosseri” – vozila na četiri ili dva kotača koja su vrlo popularna, ali mnogi ljubitelji prirode negoduju zbog njih jer stvaraju veliku buku, uništavaju šumsko tlo i slično.
U Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije slažu se da to pitanje treba riješiti. Državna je tajnica najavila da je za tako nešto nužna suradnja s MUP-om. Spomenuta je i mogućnost osiguravanja dijela parka prirode na kojem vožnja takvim vozilima ne bi bila zabranjena, što bi opet moglo otvoriti i gospodarske potencijale. No sve je to zasad prilično neodređeno.
Tko će brinuti o tom području?
Naposljetku, tko će o cijelom tom području brinuti? Park prirode imat će poseban status na području dviju županija, pa će biti osnovana nova javna ustanova.
To bi se trebalo dogoditi u roku od godinu dana. Nažalost, slučaj Dinare pokazuje da to može potrajati i znatno dulje. Kako god bilo, to iziskuje i potrebu da se odredi sjedište te ustanove. Hoće li to biti Ivanec, Zlatar ili neko treće mjesto – tek će se vidjeti. Saborski zastupnici zasad nisu željeli previše politizirati tu temu.
Ta će ustanova potom donijeti prostorni plan Parka prirode „Zagorske gore”. Zaposlit će i „rendžere”, odnosno čuvare prirode, koji će brinuti o tom području.
No to je tek drugi korak. Za sada je u proračunu osigurano 300 tisuća eura, što bi trebalo biti dovoljno za materijalne troškove i zapošljavanje (najmanje) dvaju djelatnika. Ministarstvo planira da će javna ustanova sredstva za daljnja zapošljavanja morati osigurati – kako stoji u dokumentu – „kroz vlastite prihode”.
// Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. //
