Nagli prekid blagdanske euforije, povratak uobičajenoj rutini i sivilo siječnja kod mnogih izazivaju osjećaj praznine, tuge i iscrpljenosti.
Dok se lampice polako gase, a božićna drvca pronalaze svoje mjesto uz kontejnere, mnogi se pitaju je li s blagdanom Sveta tri kralja doista došao kraj najradosnijem dijelu godine. Iako trgovački centri već najavljuju i Valentinovo, sutra počinje nastava nakon tri tjedna praznika, a zvukovi božićnih pjesama jenjavaju, liturgijski kalendar Katoličke Crkve priča jednu drugačiju, dužu priču, piše Net.hr.
Službeni završetak božićnog razdoblja označava se blagdanom Krštenja Gospodinova, koji se slavi u prvu nedjelju nakon Bogojavljenja, odnosno Sveta tri kralja. Ovaj blagdan, koji zatvara božićni krug, ujedno otvara novo poglavlje, Isusov javni život i djelovanje.
Događaj na rijeci Jordanu, gdje je Ivan Krstitelj krstio Isusa, nije bio tek običan obred. Bio je to trenutak božanske objave, Teofanije, u kojoj se Bog očitovao u trima osobama: Otac čiji se glas čuo s neba, Sin koji je stajao u vodi i Duh Sveti koji je u obliku golubice sišao nad njega.
Pitanje trajanja Božića nema samo jedan odgovor, ovisno o tome promatramo li ga kroz kulturnu, povijesnu ili liturgijsku prizmu. Najkraći odgovor bio bi da je Božić samo jedan dan, 25. prosinca. Međutim, Crkva ga slavi kao osmodnevnu svetkovinu, takozvanu božićnu osminu ili oktavu, koja traje od Božića do svetkovine Marije Bogorodice 1. siječnja. Tijekom tih osam dana, liturgija je prožeta radošću Kristova rođenja.
Popularna engleska pjesma “Dvanaest dana Božića” također ima svoje liturgijsko utemeljenje. Tih dvanaest dana obuhvaća razdoblje od Božića do Bogojavljenja, 6. siječnja, dana kada se Crkva spominje pohoda Sveta tri kralja. No, prema važećem kalendaru Katoličke Crkve, liturgijsko božićno vrijeme se proteže sve do blagdana Krštenja Gospodinova. Nakon mise toga dana, svećenik skida bijelo liturgijsko ruho, simbol radosti i slavlja, i odijeva zeleno, boju koja označava nadu i rast u “vremenu kroz godinu”.
Kroz povijest, postojala je i tradicija proslave Božića sve do 2. veljače, do blagdana Prikazanja Gospodinova u Hramu, poznatijeg kao Svijećnica. Taj dan, četrdeset dana nakon Božića, smatrao se konačnim završetkom božićnih svečanosti, što objašnjava zašto neki i danas drže svoje božićne ukrase neuobičajeno dugo.
Nagli prekid blagdanske euforije, povratak uobičajenoj rutini i sivilo siječnja kod mnogih izazivaju osjećaj praznine, tuge i iscrpljenosti, popularno nazvan “postblagdanska depresija” ili “siječanjska tuga”.
Stručnjaci za mentalno zdravlje objašnjavaju da je ovaj fenomen stvaran i očekivan. Intenzivne pripreme, druženja i visoka očekivanja koja prate blagdane podižu razinu adrenalina i hormona stresa. Kada sve naglo završi, dolazi do biokemijskog pada koji može rezultirati lošim raspoloženjem.
Tome pridonosi i takozvani “efekt kontrasta”. Naš mozak uspoređuje intenzivno, radosno i ispunjeno razdoblje s povratkom u svakodnevicu, koja se nakon toga može činiti ispraznom i dosadnom. Financijski pritisak, iscrpljenost od obaveza i često nerealna slika savršenih blagdana koju nameću društvene mreže, dodatno pojačavaju osjećaj razočaranja.
Važno je razlikovati prolaznu tugu od ozbiljnijih stanja poput sezonskog afektivnog poremećaja (SAP), koji je povezan s nedostatkom sunčeve svjetlosti i traje tijekom cijele zime. Dok postblagdanska tuga obično nestaje unutar nekoliko tjedana, simptomi SAP-a su dugotrajniji i ozbiljniji. Za prevladavanje ovog emocionalnog pada, stručnjaci savjetuju postupan povratak u rutinu, s posebnim naglaskom na brizi o sebi. Uravnotežena prehrana i kvalitetan san, narušeni tijekom blagdana, ključni su za oporavak. Pomažu i boravak na svježem zraku i umjerena tjelesna aktivnost, planiranje novih, manjih ciljeva i druženje s dragim ljudima kako bi se izbjegao osjećaj izolacije, piše Net.hr.