Jesu li neka rješenja "posuđena"? Pitanje je osjetljivo, a odgovora nema.
Proglašenje najboljeg rješenja za uređenje Dravske park-šume, odabranog na javnom natječaju u sklopu projekta InterACT Green, prati neugodan nastavak priče. Dok su krajem prosinca u podrumu varaždinske Gradske vijećnice javnosti predstavljeni svi pristigli radovi, istodobno su se pojavile i ozbiljne sumnje – da su dijelovi pobjedničkog rada vizualno „posuđeni“ iz postojećih umjetničkih djela.
Riječ je o uočenim sličnostima između konkretnih suvremenih skulptura i elemenata pobjedničkog rješenja, koja otvaraju pitanje jesu li postojeća autorska djela korištena kao predlošci za prikaze generirane uz pomoć umjetne inteligencije. Pitanje je to koje nadilazi puku estetsku raspravu i zadire u samu vjerodostojnost javnog natječaja.
Europljani reagiraju, Grad šuti
Europska urbana inicijativa (EUI), program iz kojeg se financira projekt, upoznata je s iznesenim sumnjama. To nam je potvrdio Gaetano Scarallo, projektni službenik EUI-ja.
– Trenutačno smo u kontaktu s gradskom upravom, od koje smo zatražili pojašnjenja i odgovore na konkretna pitanja. Komunikacija je još u tijeku – kaže Scarallo.
Grad Varaždin, međutim, ne daje odgovore. Na izravan novinarski upit o saznanjima vezanim uz sumnje u plagiranje stiglo je tek – protupitanje. Formalno, moglo bi se zaključiti da Grad nije upoznat s problemom. Suštinski, takav odgovor teško je tumačiti drukčije nego kao izbjegavanje teme.
Tko stoji iza pobjedničkog rada?
Urbanističko-krajobrazno-arhitektonski i likovni natječaj „Uređenje dijelova Dravske park-šume“ proveli su Grad Varaždin i Društvo arhitekata Varaždin. Među deset radova najboljim je ocijenjeno rješenje zagrebačke tvrtke murmur arhitekture d.o.o. Autori su Elena Tikvić, Ivica Krešić, Julijana Bočkaj Duplić i Samuel Matijević.
Prema mišljenju ocjenjivačkog suda, to idejno rješenje „predlaže autentično uređenje koje na suvremen i održiv način povezuje prirodu, arhitekturu, umjetnost i javni prostor”. Upravo ta tvrdnja o autentičnosti nekih dijelova toga rješenja sada se dovodi u pitanje.
U žiriju predstavnici struke
U žiriju su sjedili arhitekti, predstavnici struke, ali i visoki gradski dužnosnici – uključujući zamjenika gradonačelnika Miroslava Markovića i pročelnicu gradskog upravnog odjela Slađanu Miočić.
Pobjednički rad nagrađen je s 20.574 eura, dok je za realizaciju projekta uređenja Dravske park-šume predviđeno oko 2,1 milijun eura, od čega čak pola milijuna eura otpada na umjetničke intervencije. Neke od tih intervencija sada su predmet spora.
Dvije skulpture, jedno pitanje
Spornima su se pokazale dvije od nekoliko skulptura predviđenih pobjedničkim rješenjem, čiji se oblik dovodi u vezu s postojećim radovima: skulpturom „Popcorn“ Antona Hjärtmyra i skulpturom „Tihuvasu“ Nicka Ervincka.
– Ovo rješenje smatram problematičnim i vrlo sličnim mojim skulpturama koje sam izradio za manifestaciju Open Art u gradu Örebru u Švedskoj 2015. godine – rekao nam je umjetnik Anton Hjärtmyr. Kaže da se obratio Gradu u vezi toga, ali da još nije dobio odgovor.
Autori pobjedničkog rada odbacuju sumnje u plagiranje. U očitovanju poručuju da njihove skulpturalne intervencije proizlaze iz „autonomnog autorskog koncepta“ te da se eventualne sličnosti mogu objasniti korištenjem općih morfoloških arhetipova suvremene skulpture.
Drugim riječima, tvrde da ne preuzimaju konkretna djela, već se oslanjaju na univerzalne oblike i procese inspirirane prirodom – riječnim i šumskim pejzažem.
Autentičnost ili alibi?
U slučaju skulpture nalik „kokici“, autori naglašavaju da se originalni rad s kojim se njihovo rješenje uspoređuje temelji na doslovnom uvećanju prepoznatljivog predmeta, dok njihove forme, tvrde, nemaju takav referentni objekt. Kod usporedbe s Ervinckovim „Tihuvasuom“ pozivaju se na raširenost sličnih oblika u suvremenoj umjetničkoj praksi.
Na pitanje gdje završava opći arhetip i počinje prepoznatljivo autorstvo, ni struci nije jednostavno odgovoriti. Na to se nadovezuje drugo otvoreno pitanje, a ono je vezano uz generiranje radova pomoću alata umjetne inteligencije.
Što je čija nadležnost?
Treće pitanje u ovome slučaju pravne je prirode. Tko je dužan odgovoriti na pitanje sumnje u originalnost kada se radi o javnom natječaju financiranom europskim novcem?
Iz Europske urbane inicijative poručuju da oni nisu ti koji se bave procjenom autorske originalnosti. Njihova je uloga, kažu, provjera proceduralne ispravnosti i zakonitog trošenja sredstava. Ako netko smatra da su povrijeđena autorska prava, upućen je na nacionalne i lokalne mehanizme.
Drugim riječima: EUI neće presuditi je li nešto plagijat ili nije. Autori odbacuju tvrdnje o neautentičnosti. A Grad – barem zasad – o tome ne želi govoriti.
