I autor "kokica" - nakon detaljnog uvida u obrazloženje koncepta nagrađenog rješenja - promijenio je mišljenje.
Redakcija portala Varaždinski.hr zaprimila je zahtjev za ispravkom informacija iz članka pod naslovom „Plagijat na javnom natječaju? Sumnje prijavljene europskim tijelima – u Gradu tišina“, objavljenom 20. siječnja 2026. Kako dostavljeni tekst donosi dodatno pojašnjenje i tumačenje podnositelja na temu, a ne ispravak činjeničnih navoda, objavljujemo ga kao reagiranje, u cijelosti.
1. Netočno impliciranje plagijata i povrede autorskih prava
U članku se sugerira da pobjedničko rješenje sadrži „derivacije“ ili „izravne replike“ postojećih umjetničkih djela te se takve tvrdnje dovode u vezu s navodnim plagijatom. Ističemo da ne samo da ne postoji utvrđena povreda autorskih prava, već u članku nije iznesena bilo kakva stručna ili pravna analiza koja bi takve optužbe potkrijepila. Navodi se temelje isključivo na subjektivnim vizualnim asocijacijama, bez analize konteksta, koncepta ili autorske namjere, te bez pravne kvalifikacije.
Tvrdnja da bi autor u javnom i EU-financiranom natječaju svjesno kopirao već postojeće, prepoznatljivo umjetničko djelo kako bi povećao šanse za pobjedu protivna je osnovnoj logici natječajnog postupka i profesionalne prakse, jer bi takvo postupanje predstavljalo najbrži put do diskvalifikacije, a ne do izbora.
2. Metodološki pogrešna usporedba sa skulpturom Popcorn
U članku se kao referentna usporedba navodi skulptura Popcorn autora Antona Hjärtmyra.
Riječ je o figurativnom umjetničkom djelu nastalom doslovnim uvećanjem jasno definiranog i prepoznatljivog predmeta – kokice – pri čemu je referenca na izvorni objekt jednoznačna i namjerna.
Nasuprot tome, skulpture predložene u projektu InterACT Green ne predstavljaju uvećanje niti reprezentaciju bilo kakvog konkretnog predmeta, već su rezultat procesualnog istraživanja prirodnih morfologija.
Spomenuta skulptura dio je opsežnog projekta koji se prostire na više od 30.000 m², vođenog jedinstvenim konceptom u kojem arhitektura i kiparstvo tvore skladnu cjelinu. Zamislili smo artefakte većeg mjerila, nalik fragmentima stoljetnog drveća i divovske flore, polako okamenjene tijekom vremena.
Ovaj pristup odražava posebnu atmosferu obale rijeke Drave, progovarajući o toku rijeke, izmjeni sezona i tihoj, neumoljivoj snazi prirode. Arhitektura je namjerno tanka i prozračna kako bi prvenstveno naglasila prirodni krajolik i njegove promjene kroz godišnja doba.
Nijedna referenca na kokice — ni konceptualna, ni formalna — nije postojala u nijednoj fazi dizajna ili izrade.
Uz to, mjerilo skulpture i korišteni materijal značajno se razlikuju.
Navodna sličnost s motivom „kokice“ pojavljuje se isključivo u pojedinim ilustrativnim vizualizacijama, prvenstveno zbog kolorita i svjetlosnih uvjeta prikaza.
Fizički model skulpture, njezina stvarna trodimenzionalna struktura i proces nastanka ne upućuju na figurativnu referencu tog tipa, što u članku nije navedeno.
Ova skulptura, kao i ostale u natječajnom radu, nastala je procesom modeliranja u crvenoj glini, nakon čega je izvedeno lijevanje u sadri te završna obrada bojanjem akrilnim bojama i tekućim pigmentima za nijansiranje. Nakon što je izrađen veći broj skulptura, u suradnji s arhitektonskim dijelom tima napravljen je odabir onih koje su se najbolje uklapale u cjelokupni koncept. Određene su njihove pozicije unutar projektiranog parka te odabrane odgovarajuće veličine.
Odabrane skulpture potom su 3D skenirane i implementirane u vizualizacije projekta. Drugim riječima, skulpture su najprije izrađene kao fizički modeli u sadri, a tek potom prenesene u 3D oblik.
Iako prema natječajnom zadatku izrada fizičkih modela nije bila nužna, mi smo ih, kao akademski obrazovani umjetnici, stvarali upravo na taj način, jer je to proces koji smatramo integralnim dijelom našeg autorskog rada.
3. Neutemeljena usporedba sa skulpturom Tihuvasu Nicka Ervincka
U članku se kao dodatna vizualna usporedba navodi skulptura Tihuvasu autora Nicka Ervincka. Takva usporedba temelji se na površnoj formalnoj sličnosti apstraktnih volumena.
U suvremenoj skulpturalnoj praksi apstraktni i biomorfni volumeni predstavljaju široko rasprostranjen vizualni jezik koji sam po sebi ne može biti predmet ekskluzivnog autorstva.
Prilažem fotografije “druge optužene skulpture” na kojima se može vidjeti nedostatak sličnosti u pogledu obliku, boja i tekstura. Koncept i način izrade ove skulpture istovjetan je ostalim skulpturama i opisan pod točkom 2.
4. Izostanak ključnog konteksta projekta
U članku nisu navedene ključne činjenice:
- da su skulpture razvijene kroz fizički, materijalni proces oblikovanja, odnosno kroz idejne kiparske skice u sadri, koje će se u daljnjoj razradi dodatno i detaljnije modelirati
- da kao takve, navedene fizičke skice nisu bile obvezni dio programskog zadatka, već su ih autori izradili kao dodatni iskorak u razradi projekta
- da se projekt u ovom trenutku nalazi u idejnoj fazi
- da digitalni prikazi imaju isključivo ilustrativnu funkciju te služe komunikaciji osnovne ideje projekta
Izostavljanjem tih informacija čitateljima je pružena nepotpuna i pogrešna slika projekta, čime se potiču neutemeljene sumnje o plagijatu i ugrožavanju javnih sredstava.
5. Izvor navoda i priroda iznesene “kritike”
Način na koji su u članku iznesene informacije, selektivnost vizualnih usporedbi, izostanak stručne metodologije te naglašeno senzacionalistički okvir upućuju na to da se u tekstu prenose navodi iz obraćanja ili prijava sudionika natječaja čiji rad nije odabran, a ne rezultati neovisne, stručne i metodološki utemeljene analize.
Iako je kritičko preispitivanje rezultata javnih natječaja legitimno i poželjno, iznošenje teških optužbi o plagijatu, nezakonitosti i ugrožavanju javnih sredstava bez činjeničnog uporišta i uz izostavljanje ključnog konteksta prelazi granice dobronamjerne kritike te poprima obilježja zlonamjernog pokušaja diskreditacije projekta i njegovih autora putem medija.
6. Implikacija da je upotrebljan AI
U članku se netočno implicira da su skulpture generirane umjetnom inteligencijom. Vizualizacije skulptura su dobivene 3d skenom stvarnih sadrenih skulptura čije slike stavljam u prilog.
7. Netočno navođenje autora
U članku se netočno implicira da su Julijana Bočkaj Duplić i Samuel Matijević članovi zagrebačke tvrtke murmur arhitekture d.o.o.. Napominjemo da su Julijana Bočkaj Duplić i Samuel Matijević samostalni umjetnici, diplomirali na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te autori umjetničkih intervencija koje čine sastavni dio natječajnog rada.
Elena Tikvić i Ivica Keršić autori su arhitektonsko-urbanističkog dijela natječajnog rješenja. Objedinjeno rješenje rezultat je intenzivne i ravnopravne suradnje svih autora, što u članku nije jasno i ispravno prikazano.
8. Netočno impliciranje da Grad „šuti“
U članku se implicira da Grad ne daje odgovore. Gospodin Goran Štimec, autor članka, uputio je upit Gradu, koji je isti proslijedio autorima natječajnog rada, a na koji su oni promptno odgovorili. Grad je također organizirao izložbu na kojoj su autori bili prisutni i otvoreni za dodatna pitanja.
Upit gospodina Štimca bio je iznimno kratak i štur te je na njega dan pravodoban i jasan odgovor. Dodatna pitanja nisu postavljena, iako bi Grad ili autori na njih odgovorili bez odgode, najkasnije u roku od jednog dana, kao što je bio slučaj i s prvim upitom. Unatoč navedenom, u članku je iznesena tvrdnja da Grad „šuti“, koja nije utemeljena na činjenicama.
S poštovanjem,
Julijana Bočkaj Duplić, autorica natječajnog rada
Dodatak
Anton Hjärtmyr, autor skulpture „Popcorn“, koja se navodila kao referenca u usporedbama, i koji je inicijalno izrazio stav da jedno od predloženih rješenja smatra problematičnim i sličnim svojem radu, izjavio je da, nakon što mu je autorica pojasnila idejni koncept i način nastanka rada, više ne smatra da postoji otvoreno pitanje te je autorima poželio uspjeh u projektu.
