Radi se o nagradi za najbolje rukopise autorica i autora do 35 godina starosti.
Proglašeni su 21. pobjednici književne nagrade Prozak i Na vrh jezika za 2025. godinu. Radi se o nagradi za najbolje rukopise autorica i autora do 35 godina starosti.
Nagradu Prozak osvojila je 26-godišnja Varaždinka Leonarda Bosilj, diplomirana psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Trenutno radi u Glazbenoj školi Varaždin kao stručna suradnica.
Priče su joj u nekoliko navrata objavljivane na portalu Kritična masa, u sklopu natječaja Prozak te na natječaju za kratku priču Gradske knjižnice Samobor.
Međusobno povezane priče
U obrazloženju žirija koji čine Kruno Lokotar, Marija Andrijašević i Martina Vidaić stoji sljedeće.
– Rukopis Leonarde Bosilj snažan je prozni prvijenac koji donosi većinom međusobno povezane priče. Unutarnja kohezija rukopisa zasnovana je na glasu koji se vješto pomiče iz priče u priču u različite tematike i prostore. Riječ je o proznom glasu koji precizno dozira napetost između onog što je rečeno i onog što je prešućeno, kako među junacima priča, tako i nama, čitateljima, i koji pažljivo usklađenim ritmom i lirikom na razini rečenice gradi atmosferu, a čitatelja pred kojim se priča odmotava drži u stalnom iščekivanju. Imajući u vidu da su u pitanju nešto kraće priče, i da Bosilj slojeve razlaže tako da svojeg pripovjedača postavlja kao vrsnoga svjedoka, upravo tu primjećujemo umješnost autorice i snagu tih priča.
Tematski, rukopis se kreće po terenu koji mlada hrvatska proza rijetko osvaja s ovakvom uvjerljivošću: nasilje u obitelji i njegovo nasljeđivanje kroz generacije, ambivalentnost skrbi i zaštite, neprerađena trauma i ritualno znanje koje stoji na rubu između praznovjerja i psihološke nužnosti. Primjerice, lik vračare Zore u priči „Neizbježan” moralni je centar zajednice koji sustav vrijednosti suprotstavlja bezakonju šutnje. Jednako tako, trener koji u „Odluci” primijeti modrice na dječakovom trupu, a potom ih racionalizira i prekrije, možda zbog nelagode, možda i zbog straha, složena je i uznemirujuća figura: čovjek koji je na rubu da otkrije istinu, ali se njome ne zna ili ne može pozabaviti pa bira reimaginiranje situacije i šutnju koja tako postaje etičko središte priče.
‘Zrela i talentirana spisateljica’
Stilski, Bosilj razvija tekst kojem je oslonac konkretna, impregnirana slika koja, začuđujuće za tako kratak format, ne počiva isključivo na pripovijedanju, nego se itekako oslanja na liričnost i opise, pritom tekst ostavljajući britkim, prohodnim i nedvosmislenim. Njezin je jezik tjelesan, prepun mirisa, boja, tekstura i temperatura.
Posebno se ističe autoričina sposobnost uvođenja složene lirske digresije bez narušavanja proznog ritma. Sve priče obilježene su tim potezom, a posebno priča „Udah”, koja oscilira između bolničke sobe i zimskog snijega djetinjstva s preciznošću koja podsjeća na glazbenu kompoziciju. Ta vrsta strukturalnog osjećaja rijetka je vrlina u proznim prvijencima. Rubni lik Lote, koji se proteže kroz više priča kao nijema nit, svjedoči o autoričinom smislu za arhitekturu rukopisa kao cjeline, njegovu premeditaciju.
Leonarda Bosilj svojim rukopisom pokazuje da poznaje razliku između pisanja koje zbira i zdvaja i pisanja koje se ne libi razotkriti pred nama slojeve života i slojeve svijeta, bili to njezini unutarnji, fikcionalni, ili ovi naši, sasvim stvarni svjetovi. To je odlika zrele i talentirane spisateljice čiji rukopis valja istaknuti, nagraditi, i dati svijetu na čitanje, a nju potaknuti na dalje pisanje – stoji u obrazloženju žirija za nagradu Leonardi Bosilj.
Nagradu ‘Na vrh jezika’ za poeziju dobio je Matej Gabud.