Živa povijest u školi.
U sklopu projekta Jezici bez granica – kreativne radionice engleskog i njemačkog jezika za darovite učenike, OŠ grofa Janka Draškovića, Klenovnik posjetila je posebna gošća – majstorica pripovijedanja, turistički vodič i pratitelj Jasminka Mihoci. Kroz toplu i dojmljivu radionicu, učenike od 2. do 6. razreda, sudionike projekta i izvannastavne aktivnosti Pričaonica, povela je na nezaboravno putovanje kroz prošlost Varaždina.
Pričama prožetima emocijama i živim detaljima, učenici su upoznali zanimljivosti staroga baroknog grada – od svakodnevnog života djece do priča o grofovima, umjetnicima i trgovcima. Posebno ih je zaintrigirala priča o “školovanoj kuhači” i običajima prošćenja, ali i zanimljiv podatak da je u Varaždinu boravio ujak Nikola Tesla, zbog čega je i sam Tesla posjetio grad te ondje proveo dva dana. Upravo tada kušao je poznati varaždinski klipič i, prema predaji, oduševljeno rekao da je „tak fini kaj bi ga i ančeli jeli kad bi samo zube meli“.No, klipič nije oduševio samo Teslu. I anđeli su se privučeni njegovim mirisom, kako kaže priča, spustili u Varaždin ne bi li ga probali i tako je u Varaždinu nastao anđelinjak.
Učenici su s velikim zanimanjem slušali i priču o mladoj Klari koja je učila zanat kod poznate „sopunarke“ te svojim inovacijama – sapunima s mirisom cvijeća i puderastim sapunima – osvojila milostive dame ne samo u Varaždinu nego i šire. Posebnu pažnju izazvala je i priča o dolasku kineskog princa i njegovoj sviti, pa su Varaždinci doživjeli pravi „cirkus“ koji može priuštiti bogati princ i njegova oprema. No, princ je ostao začuđen ne samo ljepotom Varaždina već činjenicom da je dudov svilac došao u Varaždin prije njega i da se udomaćio u varaždinskim izbočenim prozorima.
Ova radionica bila je mnogo više od slušanja priča – bila je to prava lekcija živog učenja povijesti. Učenici su kroz pripovijedanje razvijali maštu, empatiju i sposobnost aktivnog slušanja, ali i osvijestili važnost očuvanja lokalne baštine i prenošenja priča s generacije na generaciju.
Pred njima je sada i poseban izazov: sve ispričane priče zabilježiti te ih prevesti na engleski i njemački jezik. Na taj način učenici ne samo da razvijaju svoje jezične kompetencije – vokabular, razumijevanje i izražavanje – nego i uče kako kulturnu baštinu svoga kraja predstaviti na stranim jezicima, čime ona postaje dostupna i široj međunarodnoj publici.
Ovakav oblik rada potiče kreativno izražavanje, kritičko mišljenje i međukulturno razumijevanje, a ujedno pokazuje koliko je važno učiti jezike kroz autentične, životne sadržaje.