Minimalističke likovne igre koje donose i dodatnu priču o iskustvu cijele jedne varaždinske generacije.
“Ideja postaje stroj koji stvara umjetnost”, misao je američkog umjetnika Sola LeWitta koju je Jelena Rančić, kustosica Gradskog muzeja Varaždin, upotrijebila kako bi, otvarajući izložbu radova Jurice Mihinjača, opisala njegovo stvaralaštvo. Mihinjačeva samostalna izložba, nazvana “Autodidakcija”, otvorena 5. svibnja u galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Varaždinu, predstavila je skup od 35 radova nastalih u protekle nešto više od dvije godine. Riječ je o skulpturama i slikovnim reljefima koje autor izrađuje od drva i metalne žice.
– Njegov rad započinje iz unutarnje potrebe da se ideja transformira u opipljiv objekt, koji postaje polazište za daljnja estetska istraživanja – piše Rančić u popratnom tekstu, tiskanom na deplijanu čije grafičko oblikovanje potpisuje Dora Mihinjač.
Duhoviti kontekst
Ideju odnosno skriveni narativ koji stoji iza Mihinjačevih radova publika može otključati, napominje kustosica, čitanjem naziva svake pojedine strukture:
– Ova žuta ploča s ovim sitnim geometrijskim elementima funkcionira savršeno u likovnom smislu. Ali kad pročitate da se radi o “Vranama na polju pored carine”, onda ta slika dobiva i svoje dublje značenje i, ono što mi je jako drago, kod Jurice često duhoviti kontekst.
Iskustvo čitave generacije
Njegovi radovi ne samo da su zaista dobri u likovnom smislu, ističe Rančić, nego oni u sebi nose intimnu poruku ili iskustvo. I to ne samo autorovo osobno iskustvo, nego iskustvo čitave generacije.
Kao ilustraciju toga istaknula je primjer rada koji je posveta radnicima Varteksa, zatim rada koji predstavlja posvetu Grošaniću, nekadašnjoj kultnoj varaždinskoj krčmi. S druge strane, neke posvete odnose se na Mihinjačeve likovne uzore, kao što su Mondrijan, Klein, Maljevič ili Calder.
Redukcija organičke forme
Od početka stvaralaštva u njegovim je radovima cijelo proteklo vrijeme prisutna redukcija organičke forme, koja se posljednjih godina transformira u izrazitiji minimalizam, tumači Jelena Rančić.
Mihinjačeve skulpture, dodaje, sinteza su modernizma – minimalizam i geometrijska apstrakcija s jasnim referencijama na kinetičku umjetnost. Dinamiku i ritmičnost njegove skulpture dobivaju izmjenom istih elemenata u različitom koloritu te komunikacijom punog i praznog prostora ili pak u serijalnosti, odnosno u ponavljanju istih elemenata – predstavila je stručni pogled na Mihinjačev rad Jelena Rančić.
Prva izložba 2005. godine
Naslov izložbe, “Autodidakcija”, vrlo izravno objašnjava autorov pristup stvaralaštvu. Mihinjač je autodidakt, uči iz vlastitog iskustva, a ne iz formalnog likovnog obrazovanja. Uz likovnu umjetnost vezan je od malena, uz oca Đuru, dok kasnije nalazi svoj put i razvija se u strastvenog poznavatelja moderne umjetnosti, dizajna i likovne kulture.
Njegov stvaralački put započeo je, napominje autor, 1999. godine. Prvu izložbu imao je 2005. godine u galeriji Likovne udruge Varaždin, a pod okriljem Gradskog muzeja Varaždin prvi put izlaže 2011. godine. I dalje mu, kaže, dolaze nove ideje.
– Još uvijek radim gotovo svaki dan. Jednu završim, drugu započnem ili sam s drugom već napola gotov… – rekao je Mihinjač prilikom otvorenja izložbe, zahvalivši svima na dolasku i poručivši da se nada ponovnom susretu za četiri godine.
Izložba u Galeriji HDLU-a u Varaždnu ostaje otvorena za razgled do kraja svibnja.
