Ljepota se zove dobrota!

Možda će se neki začuditi što sam se ovaj tjedan odlučila pozabaviti temom koja nema nikakve veze s ljepotom izvana, ali kao što vidite u naslovu, ovo je moj lifestyle blog, a čakovečki azil za životinje i humanitarni rad je u zadnjih nekoliko godina postao važan dio mog života.

Osobno sam se bezbroj puta uvjerila koliko je točna ona izreka da ljepota dolazi iznutra i koliko davanje i pomaganje zadovoljstva može donijeti. Vjerujte mi, mnogo više od shoppinga.;)


S obzirom na to da sam uvjerena kako među vama ima više dobrih duša od onih manje lijepih, vjerujem da će vas ova tema itekako zanimati. Naime, shvatila sam kako ima puno ljudi oko mene koji bi itekako željeli raditi dobre stvari, pomoći životinjicama, donirati stvari za azil, …, ali jednostavno ne znaju kako, ni odakle početi.

I sama sam bila na vašem mjestu. Nisam znala što bih zapravo ja, kao obična građanka trebala ili mogla učiniti, nisam iskreno baš ni razmišljala o tome, jer lakše je razmišljati o tome koji ćemo film gledati navečer u kinu od u kojim sve jarcima leže bolesni napušteni štenci.


Obožavam pse, imam jednog kod kuće i svjesna sam koliko ljubavi jedno takvo živo biće može primiti, a tek koliko je može dati. Tako se rodila i moja želja za pomaganjem onima koji nisu te sreće da dobe onoliko koliko zaslužuju.

U našem čakovečkom azilu trenutno ima preko 300 pasa. Kapaciteti su davno premašeni, a i sami znate da je NEkultura našeg ponašanja dovela do toga da mnogi oko nas smatraju primjerenim ne kastrirati i sterilizirati svoje ljubimce, pa tako dozvoliti da oni redovito dobivaju svoje potomke, koji posljedično budu odbačeni u šume, tuđa dvorišta i druga grozna mjesta jer jednostavno za njih nije nađen dom ili se nekome nije dalo ni pokušati, a naravno da vlasnici njihovih roditelja nemaju ni sredstva ni volje uzdržavati jednu cijelu pseću obitelj.

Di je kraj ovom začaranom krugu, pitate se? Ne možemo tu ništa, kažete si? E, pa takvo razmišljanje i dovodi do toga da se situacija samo pogoršava. To što je u našem mentalitetu takvo razmišljanje bilo normalno i prihvatljivo do danas, ne znači da sutra ne može biti drukčije.

Idemo početi od sebe, idemo krenuti u drugom smjeru korak po korak. Idemo kastrirati i sterilizirati svoje pse. Bar to!!
300 pasa zvuči samo kao brojka, je l’ da? Tješimo se da vjerojatno azil ima stvari pod kontrolom, da postoje ljudi kojima nije problem svoje svakodnevice provoditi u lavežu i mirisu kakača tih preko 300 pasa, dal za to bili plaćeni ili ne.

To su neki super-ljudi totalno drugačiji od nas, koji nemaju potrebe sjediti na kavi ili gledati serije doma uz limunadu kao mi? Ne, ne, to su ljudi poput nas. Jedina razlika je u tome što su našli manje izgovora, a više razloga zašto ući u ovaj svijet i napraviti nešto za te pse. Divim se tim ljudima i skidam im kapu. I plačem dirnuta pomišlju na snagu i dobrotu koju nose u sebi.

I meni je teško kad dođem u azil, kao što sam sigurna da bi bilo mnogima od vas. Plačem kad dođem i kad odlazim. Ispričavam se psima koje bih željela udomiti, a ne mogu i svaki put osjećam grižnju savjesti što ne radim više za njih. Nije to lijepo provedeno vrijeme, rađe bih u Mulleru kupovala sjenila za oči. Ali svako milovanje njuške, svaki pojedeni zalogaj gladnog psa, svaka dekica koja ga ugrije, svaka kuna koja plati njegovo cijepljenje, svaki apel neupućenim ljudima nešto znači.

Zato se nemojte bojati doći tamo. Nemojte se sramiti ako još do sad nikad niste bili, ako ste donijeli samo jednu konzervu, jedan stari ručnik ili novinski papir, ako imate samo 10 kuna za donaciju. Sve to znači jako puno. Da svatko od nas dade svoj minimum, desile bi se velike promjene. Da samo prestanemo okretati glavu. Da se suočimo s tužnim pogledima pasa kojima možemo, a često nam se ne da pomoći… život mnogih živih bića bi se itekako promijenio na bolje. A samim time i naš život. Jer često nismo ni svjesni koliko zapravo dobroga činimo sebi, kad pomažemo drugima.


Željela sam s vama podijeliti nekoliko osnovnih informacija, ukoliko želite pomoći, a do sad niste znali kako:

*web stranica: OVDJE
*upute za donacije: Žiro račun ZEU “Prijatelji životinja i prirode”
IBAN: HR3323400091116025375
Privredna banka d.d. Zagreb
SWIFT: PBZGHR2X
model i poziv na broj: 02 888
opis plaćanja: donacija

*adresa azila: Cariski odvojak bb, Čakovec (kad prođete bivši Trgo Hit prvi mostić na desno i samo ravno do kraja preko dvije pruge)
*osim novaca, donirati možete još: hranu za pse (suhu, konzerve – za štence i odrasle pse), građevinski materijal (betonske ploče, cement), lavore i pseće igračke, drva, bačve, zamrzivače, stare posteljine, ručnike, deke, novinski papir
*ukoliko niste u mogućnosti udomiti psa, a željeli biste na neki način brinuti o njemu, možete postati njegov kum – više informacija pročitajte OVDJE
*sudjelovati u projektima i radnim akcijama
*posjetiti naš azil i onda odlučiti na koji način želite pomoći


Hvala vam što ste ovo pročitali do kraja i hvala svakome od vas koga će moje riječi potaknuti na nešto dobro.

Budite mi dobri, pametni i lijepi do sljedećeg čitanja!
Vaša Ana

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije