Tjedan pred Uskrs škole se pretvore u kokošinjce. Sve je puno jaja, koka, pilića. Ima jaja od onih ogromnih nojevih pa sve do minijaturnih žabljih. Umjetna jaja se rade između ostalog i kaširanjem, a po pravim se jajima boja svim mogućim sredstvima, radi se dekupaž, struže ih se voskom, omata koncima ili vunicom, nema što jaja ne pretrpe u tim danima pred Uskrs i uskrsne praznike.
Sjećam se jedne zgode kad je u školu došao ljutiti otac, stavio jaje pred učiteljicu i rekao neka ga ona proba ispuhati kad je već tako pametna pa je rekla djeci da donesu ispuhana jaja u školu. Nije problem ispuhati jaje. Ali je problem bio u tome da je dotični gospodin donio kuhano jaje na ispuhavanje. Nije ni čudo da je ostavio pluća u tom jajetu.
Proljetni praznici
Nekad nisu postojali proljetni praznici. Proljetni – uskrsni, neka se zovu kako kome odgovara.
(Uh, odmah ću se ‘ograditi’ od lovaca na pogreške pa evo objašnjenja za uskrsni vs. uskršnji: ‘Oba su ova pridjeva dobro tvorena: uskrsni je nastao dodavanjem sufiksa ‑ni, a uskršnji dodavanjem sufiksa ‑nji, pri čemu je došlo do jednačenja po mjestu tvorbe te se glas s pretvorio u glas š. U tom kontekstu ne možemo reći da je jedan od njih ‘bolji’. Izvor: bujicarijeci.com).
Imali smo zimske praznike tri tjedna i zatim udarnički do lipnja uz kratki predah za Praznik rada. I to je bilo to. Zatim su uveli proljetni odmor, ali uz njega su uveli i tri tromjesečja s ocjenama. Pa su tako učitelji tri puta pisali knjižice, odnosno tri puta su godišnje zaključivali ocjene. Srećom, to nije dugo trajalo.
A komu i čemu služi proljetni odmor?
Učenicima dobro dođe tih tjedan dana predaha kako bi skupili snage za finiš nastavne godine, za učenje i pribavljanje što boljih ocjena, budući da se na polugodištu ocjene ne zaključuju pa se one dobre pecaju od travnja do lipnja kako bi svjedodžbe izgledale što ljepše.
Proljetni odmor je i idealno vrijeme za čitanje (za)ostale lektire. Uz to, osim što su u školi naučili izvaditi jajima dušu na sve moguće načine, mogu s roditeljima kod kuće pripremati raznovrsne pisanice u miru.
Učiteljima proljetni odmor služi za dodatno sređivanje administracije, odrađivanje sjednica, stručnih aktiva, čišćenje kabineta (to oni sretnici koji imaju kabinete), ali i za ‘punjenje baterija’ jer i njih trese proljetna ‘depra’, bezvoljni su, umorni i bezidejni. Zlobnici će opet reći da od čega su učitelji umorni kad… ma ne mogu opet ponavljati isti stari dobri refren.
Psihička priprema
Dovoljno sam već prostora i slova potrošila na objašnjavanje i zaista ne želim više trošiti tipke na crtanje. Učitelji trebaju također psihičku pripremu za period koji slijedi, a to je sezona lova na ocjene. To je sezona kad roditelji koji cijele godine nisu nogom kročili u školu hodočaste gotovo svaki tjedan u nju i navlače i natežu trojke na petice, jedinice na trojke i slično.
Što se učitelja tiče, vjerujem da bi većina odmah potpisala da se proljetni odmor ukine. Zašto? Pa zato što se učenici ‘raspuste’ u tih tjedan dana i kad se vrate u školu izgube se dobra dva tjedna da opet nakon proljetnog odmora uhvate ‘radnu temperaturu’ i vrate se u radnu kolotečinu.
Stručno usavršavanje
Prosvjetari stalno imaju nekakva stručna usavršavanja. Ukoliko ih ne organizira Agencija za odgoj i obrazovanje pri MZOS-u, ukoliko ih ne organiziraju kolege po školama po nečijem nalogu (a na sva se ta usavršavanja mora ići i nisu baš uvijek niti zanimljiva niti svrsishodna), e onda postoje učiteljice koje to rade dobrovoljno, samovoljno, ničim izazvane i plus toga – besplatno i samo za one koje to zanima!
Da, sljedeći redovi bit će posvećeni Udruzi učitelja razredne nastave Zvono. Naime, učiteljice okupljene u toj Udruzi (neprofitabilnoj, jedini izvor financiranja im je članarina) pokrenule su online stručno usavršavanje pod nazivom Svaki tjedan webinar jedan.
Jedna od organizatorica i vrlo sposobna i stručna predavačica, kolegica Dubravka Petković Žigrović iz Pule, na Facebook stranicama Udruge, nakon prvog webinara na kojem je sudjelovalo 280 učiteljica iz cijele Hrvatske, kaže (kopiram): ‘Brojka sa slike je impozantna. (riječ ‘brojka’ odnosi se na 280 prijavljenih učitelja – op. a.)’
Znanja potrebna današnjem učitelju
Ona pokazuje koliko učitelja se prijavilo da se žele educirati u primjeni novih tehnologija putem webinara. Zašto su se javili? Osjećaju potrebu da steknu znanja i vještine potrebne današnjem učitelju. Oni znaju što žele i treba im u njihovom svakodnevnom radu.
Kada i kome bi trebao zazvoniti alarm da konačno poslušaju učitelje i svi oni koji se busaju kako su educirali učitelje, promijene način i sadržaj edukacija. Možemo li kao učitelji reći što nam je važnije naučiti napisati scenarij učenja (dakle, vrlo hrvatski proizvod, a podučavati znamo) ili naučiti kako izraditi konkretne sadržaje prilagođene novim načinima poučavanja.
Gore navedena brojka zove, traži i vapi da se svi koji odlučuju o načinima i sadržaju edukacije učitelja hitno i najhitnije okrenu ploču. Naravno, ima učitelja koji jednostavno nemaju ni volje i želje za promjenom, ali sve više je onih koji žele i hoće što pokazuje brojka sa slike.)
Webinari
Prvi webinar, koji je vodila baš kolegica Dubravka bio je o izradi web stranica u weebly-u, izrada razrednih stranica uveliko olakšava komunikaciju učenik – roditelj – škola i nisu potrebna nikakva materijalna sredstva da se takva stranica napravi.
Drugi je webinar vodila uspješna e-twinningica Marica Jurec, iz malog, ali jakog mjesta Cerić, a poučavala je kolege kako se služiti e-twinningom i širiti vidike te komunicirati s kolegama diljem domovine, ali i Europe. Kolegica Maca je majstor projekata koje sa svojim učenicima odrađuje s puno volje i ljubavi.
Webinara će biti još. Kolegice, od kojih mnoge nisu ni mentorice ni savjetnice (to danas ionako može postati bilo tko tko par godina vodi neku slobodnu aktivnost i primi par studenata da mu sjede na nastavi, kriteriji za napredovanje u zvanje mentora i savjetnika srozani su do razine uvredljivosti za one koji zaista rade i trude se i zaslužuju napredovanja) organizirat će i dalje webinare.
Primjeri kolegijalnosti
Teme će voditi i predavati one od kolegica koje su vične u pojedinom području. To su stručna usavršavanja za zainteresirane učitelje. Za njih AZOO neće izdavati ni priznavati potvrde, njih nitko neće platiti kolegicama koje ih održavaju, to će biti predavanja na koja se ne mora ići, već se želi! Na te webinare učiteljice se prijavljuju, odslušavaju ih i rade ‘domaće zadaće’ zato što to žele, zato što ih zanima, zato što su učiteljice.
Poanta svega se nastavlja na prošlotjedni tekst: nitko nije ušao u prosvjetu kako bi se obogatio. Neće se ni kolegice koje odrađuju webinare u svoje slobodno vrijeme obogatiti dijeleći svoje znanje koje su stekle isključivo samoučenjem.
Neće ni sudionici webinara zaraditi za to što svoje slobodno vrijeme provode učeći nešto na što nisu prisiljeni. Učitelji su čudna vrsta ljudi, a učiteljice iz Udruge Zvono su primjer kolegijalnosti, marljivosti, entuzijazma i mogu biti uzor svakome.
Post festum
Teorijsko objašnjenje zašto se ne radi na Uskrsni ponedjeljak? Pa da do utorka izvjetre sva pojedena jaja.
