Istraživanja se većinom oslanjaju na nasljedne ili stečene uzroke ADHD-a, ali studija poznatog autora otkrila je nešto neočekivano...
Svjetski poznati obiteljski terapeut, psiholog i autor brojnih
knjiga o odgoju djece, među kojima je i
bestseller ‘Odgoj dječaka’ (Rising Boys), Steve
Biddulph, u zadnjem dopunjenom izdanju (2018.) kaže kako
nedavna istraživanja upućuju na to da čimbenici poput ‘stresa
doživljenog u roditeljskom domu i roditelj koji ne uspijeva
zadovoljiti potrebedjeteta u najranijoj životnoj
dobi’, mogu imati ključnu ulogu u razvoju ADHD-a.
Po ranijim studijama ADHD, poremećaj koji karakteriziraju
pomanjkanje pozornosti, hiperaktivnost i impulzivnost, ima
biološke i kemijske osnove, odnosno smatralo se da je riječ o
neurološkoj disfunkciji mozga koja može može biti nasljedna ili
stečena, objasnio je Biddulph.
No u novoj verziji knjige ‘Odgoj dječaka’, autor navodi
rezultate novih studija koji upućuju na to da bi
upravo stres tijekom ranog djetinjstva mogao imati
ključnu ulogu u razvoju ADHD-a.
Biddulph kaže da bi neke slučajeve ADHD-a trebalo nazvati
kraticom DDD “Dad Deficit Disorder” te u knjizi
objašnjava kako smatra da je u odgoju muške djece od najranije
dobi iznimno značajna uloga očeva koji bi trebali aktivno
sudjelovati u njihovu životu i poučiti ih samokontroli.
U Velikoj Britaniji svakome dvadesetom dječaku dijagnosticira se
ova vrsta poremećaja, najčešće u dobi između šest i 12 godina. Od
njega boluju i djevojčice, no kod njih je simptome često vrlo
teško zamijetiti.
Za razliku od dječaka koji najčešće postaju problematični,
kod djevojčica se poremećaj manifestira kao izražena
sklonost sanjarenju, kaže liječnica Patricia
Quinn, suautorica knjige ‘Understanding Girls with
ADHD’.
Simptomi se obično postupno smanjuju tijekom odrastanja, no neke
osobe s istim se problemima suočavaju i u odrasloj dobi. Jedno je
sigurno, tijekom rada s hiperaktivnim djetetom
u školi i kod kuće trebalo bi mu iskazati potporu
(ljubav), empatiju (osjećaje) i iskrenu želju da bude što
uspješnije u životu.
Mnogi stručnjaci smatraju da je besmisleno gubiti vrijeme na
promjenu djetetove osobnosti i poučavati ga da se prilagodi
većini djece kad je to zapravo nemoguće. U konačnici dječaci
s ADHD-om uz dovoljno poticaja i pravilne potpore odraslih kroz
svoje odrastanje mogu postati vrlo uspješni, poduzetni, kreativni
i energični ljudi.