Bijeg u virtualu nije došao preko noći. Od malih nogu je išlo navikavanje, preko televizora do računala, igrica, mobitela. Tako postepeno treba i ići u neko zdravije i prisebnije korištenje virtuale...
Kako po vašem mišljenju treba izgledati jedno zdravo djetinjstvo?
Što bi to točno dijete trebalo raditi kako bi imalo djetinjstvo
po vašoj mjeri?
Mi odrasli se rado sjećamo svojeg djetinjstva i želimo da naša
djeca imaju takvo djetinjstvo. Da se igraju na zraku, da se druže
sa što više djece, da sami izmišljaju igre i ‘zdravo’ provode
svoje slobodno vrijeme. Je li to to što im želite?
No, što oni rade? Provode vrijeme u virtuali. Svaki slobodni
trenutak izgube se u virtualnom svijetu gdje zaborave vrijeme, od
čega po vašem mišljenju nemaju baš nikakve koristi.
Je li to vaš način razmišljanja? Kako da dijete zna kako
provoditi vrijeme drugačije ako mu nitko nije pokazao što je to
drugačije i kako je drugačije moguće?
Otkako se rodilo, dijete ili provodi vrijeme s roditeljima, ili s
hrpom igračaka, ili ispred televizora ili lutajući prostranstvima
virtualnog svijeta. Još je nekako za maštu djeteta najljepše u
virtuali jer tamo može sve iako je premali. Tamo smije sve. Sve
je poprilično brzo za razliku od ovog svijeta koji je po
mišljenju novijih generacija spori i tromi. Tako to njima
izgleda.
S druge strane i današnja djeca žive pod određenom vrstom
pritiska ubrzanja vremena i zapali su u stanje da ništa neće
stići, da moraju i da će svijet propasti ako nešto en učine. Sami
sebi u glavi su stvorili pritisak od društva koje nameće tu istu
energiju. Stoga je većina djece pod laganim stresom te taj svoj
stres liječe na računalu želeći pobjeći od toga.
Naravno, oni ne bježe od toga nego se samo sve više i više
zakopavaju, ne rješavajući time baš ništa. Samo su još i više
nervozni, naročito jer im vrijeme curi kroz prste jer u virtuali
gubiš pojam o vremenu. Tada su njihovi roditelji još i više ljuti
na njih jer ne stižu obaviti svoje obaveze i tako se vrtimo u
krug.
Koja je alternativa virtuali?
Meni često dolaze roditelji na individualna savjetovanja tražeći
pomoć da dijete skinem s kompa. Sve više ima toga.
Bijeg u virtualu nije došao preko noći. Od malih nogu je išlo
navikavanje, preko televizora do računala, igrica, mobitela. Tako
postepeno treba i ići u neko zdravije i prisebnije korištenje
virtuale. Sve što nekome šteti, nije dobro za tu osobu. Ako je
vaše dijete nervozno kada je u virtuali, tada ste mu dužni
pomoći.
Pokušajte ponuditi alternativu. Boravak u prirodi, sportske
aktivnosti, društvene igre, zajednički razgovori i druženja,
pomoć oko kućanskih poslova, inzistiranje na međusobnoj
komunikaciji družeći se više međusobno, igra s kućnim ljubimcima
i briga oko njih, igranje, smijanje, ples, svjesnije jedenje,
svjesnije obavljanje poslova, fokusiranje i koncentriranje na što
manje aktivnosti u isto vrijeme a ne multitaskanje,
meditiranje….
Naučite dijete i pokažite primjerom kako može drugačije. No, ako
dijete ne vidi i ne upozna druge mogućnosti već se opušta samo i
jedino pred kompom ili TV-om, a to isto vidi od svojih roditelja,
kako da čini drugačije.
To vam je kao da govorite djetetu da ne puši, a oba roditelja su
strastveni pušači. Nemoguća misija!
Želite li pomoći djetetu, morate mijenjati i sebe i svoje navike.
Ako vi već imate svoje zdrave navike, a dijete bježi u virtualu,
tada uzmite neki period od 3 do 6 mjeseci gdje nastojite
dosljedno nudite alternative i biti djetetu podrška u stvaranju
novih navika kako bi s vremenom naučilo biti manje na kompu a
više provoditi svoje slobodno vrijeme na kvalitetniji način.
Nije dovoljno samo ljutiti se na dijete, kritizirati ga i drugima
pričati kako je ono ovisnik o kompu već trebate biti podrška
djetetu i poduzeti konkretne korake kako bi došlo do promjene.
Dijete ne zna kako. U početku neće ni htjeti. Na vama je da
potičete i motivirate na bolje, da smišljate načine zajedničkog
provođenja vremena, aktivnosti koje će djetetu biti zanimljivije
od kompa.
Bez da vi kao roditelj išta ne učinite, neće se ništa ni
dogoditi. Vaši komentari i kritike u djetetu stvaraju inat i još
će više bježati u virtualu. Potrebna je akcija, dosljednost i
određeni period prelaska na drugačije. Neće samo i neće preko
noći.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.