Sve što god da skrivate, dijete misli da je ono krivo. Ono tu situaciju sebi interpretira na svoj način s nepotpunim informacijama.
Ima roditelja koji se u najboljoj namjeri da zaštite dijete
odluče skrivati istinu od djeteta. Tako djetetu skrivaju da će
ići kod liječnika, ili na cijepljenje, skrivaju da se razvode, da
mama i tata imaju probleme, skrivaju da će se seliti, skrivaju da
imaju neku bolest, smrt člana obitelji, smrt kućnog ljubimca i
još štošta. Sve što god da skrivate, dijete misli da je ono
krivo. Ono tu situaciju sebi interpretira na svoj način s
nepotpunim informacijama.
U glavici djeteta počinje se stvarati priča u kojoj dijete
pronalazi raznorazne razloge zbog kojih je ono krivo i krivnju
počinje prebacivati na sebe. U njemu se javlja sve veći strah.
Čak se boji i pitati za istinu jer smatra da će roditelji to
potvrditi.
Neki roditelji iz šale to i učine, ne shvaćajući što su učinili.
No, to je zato što dijete postavi neobično pitanje i roditelj se
nenamjerno našali na taj račun a zapravo je samo potvrdio djetetu
sumnje.
Što time dobivate? Apsolutno ništa. Iz roditeljske namjere da
zaštite dijete, nastaje problem s kojim se dijete od malih nogu
treba nositi.
Što učiniti?
Ako ste već napravili ovakvo nešto, možete ispraviti tako da
sjednete s djetetom i kažete mu istinu, što prije i to tako da i
u kojem slučaju ne okrivljavate dijete. Oslobodite dijete tereta
koji nosi. Nije dovoljna samo jedna priča ili samo jedan
razgovor. Dijete je uvjereno da je krivo i sada ga treba
razuvjeriti. Riječima i djelima uvjeravati kako stoje stvari.
Naročito ako ste prije čak i lagali. Naravno da će ono sumnjati u
vas.
Jednako tako i vi djelujete kada izgubite povjerenje u nekog.
Ispitujete, sumnjate, istražujete, raspitujete se…
Nastojite ponovno zadobiti povjerenje djeteta i maknuti krivnju s
njega. Ako je dijete mlađe dobi i niste još imali priliku ovakvo
što onda vas molim da otpočetka počnete pravilno, baš onako kako
treba.
Kažite istinu djetetu, što prije. Čim vi znate neke činjenice,
odmah prilagođeno dobi djeteta te rječniku i načinu ophođenja,
recite istinu.
Ako se dogodi da je situacija za vas poprilično emotivna i nemate
snage razgovarati s djetetom, možete zamoliti da to odradi
umjesto vas netko u koga dijete ima povjerenja (vaši roditelji,
prijatelji ili stručna pomoć). Znam da su takve situacije
najčešće teške roditeljima. Zbog toga što vi osjećate emotivnu
težinu čitave situacije, želeći zaštititi dijete, ne govorite mu
istinu.
No, dobijete suprotan efekt od onog koja vam je namjera. Možda
čak niste ni znali ili niste bili svjesni toga što postižete time
što skrivate istinu. Najbolji način da kažete istinu je da je
pričate nekoliko dana za redom. Kao u serijama. Kao kada vi
gledate film i svaki dan doznajete dio. Tako da lakše
‘probavljate’ istinu. Tako i vi, svaki dan kažite dio i
ponavljate dijelove koji djetetu nisu jasni.
Kako ćete znati da je dijete shvatilo?
Tako da ono počinje pričati tu priču – vama i ostalima, a da ga
pritom emocionalno ne shrva.
Kada izgovaramo ono što je u nama, tada otpuštamo emocije.
Odlično ej ako plačemo. Kao da se kroz pričanje i plakanje
oslobađamo teškog tereta. To i jeste teški teret emocija. Za
dijete preteški da ga preuzme na sebe kao krivnju.
Ne razgovarajući o tome, izbjegavajući razgovore i skrivajući
istinu, nećete djetetu pomoći nego odmoći.
Zato vas molim da pooolako i sigurno krenete u realizaciju. Sada
znate što se dešava i koje su posljedice. I zato – samo hrabro!
Imajte na umu da razgovarate s osobom koja vas bezuvjetno voli.
Maleni znaju oprostiti i vrlo su fleksibilni kad je prilagodba u
pitanju. Samo ej važno da im ne stavljate emotivni teret koji ne
mogu nositi.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.