Zamislite da ste u pekari i ne osjetite miris svježe ispečenih peciva ili da hodate parkom u kojem je svježe pokošena trava, a vi ništa ne osjetite.
Kada se radi o gubljenju osjetila, miris je nisko na ljestvici
‘ozbiljnosti’. Za sve koji imaju osjetila vida i sluha, sama
pomisao da oslijepe ili ogluše prilično je zastrašujuća.
Gubljenje osjetila mirisa, to jest ansomia, zapravo ima jako
velike posljedice na kvalitetu života, a i češće je nego što
ljudi misle.
Carl Philpott, profesor rinologije i
olfaktologije na sveučilištu u Istočnoj Angliji, rekao je:
‘Poremećaji mirisa zahvaćaju 5% populacije svijeta i uzrokuju
gubljenje mirisa ili mijenjanje načina na koji se mirisi
raspoznaju. Neki ljudi osjećaju mirise kojih uopće nema u
prostoriji.’
Philpott i njegov tim proučavali su 71 osobu koje pate od
poremećaja mirisa, a otkrili su da oni utječu na mentalno i
fizičko zdravlje osobe te mogućnost za zadržavanje i pronalaženje
ozbiljnih veza. Postoji puno uzroka gubitka mirisa, a to mogu
biti infekcije i ozlijede, ali i neurološke bolesti poput
Alzheimera.
Prijašnja istraživanja pokazala su da osobe koje izgube osjetilo
mirisa češće pate od depresije, anksioznosti te izolacije i
poteškoća u vezama. Istraživanje koje je proveo Philpott i njegov
tim pokazuje da te osobe pate još i od emocionalne praznine,
fizičkih opasnosti i problema s prehranom.
Sjećanja se često vežu za mirise, poput miris kreme za sunčanje
kojom vas je mama mazala dok ste bili mali ili miris parfema vaše
voljene osobe, a nedostatak tih mirisa često uzrokuje depresiju.
Također, osobe koje ne osjete mirise, ne osjete miris vlastitog
tijela, što često pogoršava higijenu i dovodi do socijalne
izoliranosti.
Roditelji često ne osjete miris pelena i ne mijenjaju ih dovoljno
često, što vodi do osjećaja neuspjeha. Gubitak mirisa opasan je
po život jer miris je taj koji kaže je li hrana pokvarena ili se
možda nalazite pored otrovnog plina koji je procurio.
Također, osobe koje izgube osjetilo mirisa imaju veće mogućnosti
za ranijom smrću zbog povezanosti poremećaja mirisa i kroničnih
bolesti. Velik je i problem s prehranom jer neosjećanje mirisa
hrane može dovesti ili do gubitka apetita ili do prekomjernog
unosa hrane s visokom razinom masnoće, soli i šećera kako bi se
miris nadoknadio s okusom, što vodi do debljanja, prenosi
metro.co.uk.