Nakon Miške i Tedyja, nekadašnjih stanovnika varaždinskog skloništa Spas, u Njemačku je ovih dana otišla i Elvira. Svi troje novi dom pronašli su u obitelji Hartmuta Kaminskog.
U varaždinskom skloništu bilo je suza, malo od tuge što se rastaju sa psima, ali puno više od sreće. Jer, samo je Miška među njima bila mlađi pas, za Tedyja i Elviru bojali su se da ih zbog njihovih godina nikad neće udomiti.
– Miška je bila poseban pas, maskota udruge. Iznimno pametna i draga kujica, ali jako senzibilna. Za nju smo tražili posebne ljude, znali smo da kad jednom nađe svoj dom to mora biti zauvijek. Kad se javio gospodin Hartmut, još za vrijeme provjere, rekao je da bi Miški vjerojatno bilo lakše i da bi bila sretnija da ima poznato društvo. I pala je odluka da uzmu i Tedyja – kaže Gordana Lacko, predsjednica Udruge. Kako je Tedy godinama bio u azilu, već su izgubili svaku nadu da će ga ikada napustiti.
– Kod nas je teško udomiti starca pa smo bili više nego oduševljeni idejom. Kad su počele stizati slike, naša srca bila su puna. Stotine slika bile su dokaz da nismo pogriješili – priča nam G. Lacko. A onda je stigao još jedan šok, obitelj Kaminski htjela je udomiti i Elviru. Nisu mogli reći ne, a nemaju riječi kojima bi im mogli zahvaliti. Da je više takvih ljudi, kažu, skloništa bi bila prazna.
Hartmut Kaminski priča nam kako je odrastao uz pse, a uvijek su u njihovu kuću stizali iz skloništa ili šinteraja. Svaki pas zaslužuje dom, bez obzira na starost. Zato su i uzeli Elviru.
– Nije važno ako će biti s nama i samo nekoliko godina, važno je da joj za to vrijeme pružimo dobar život. To je dobitak i za Elviru i za nas. A ona je divan pas i savršeno se slaže s Tedyjem i Miškom – objašnjava gospodin Kaminski.
Cijela priča počela je kad im je nakon teške bolesti uginuo pas. Tražili su po internetu i na stranicama Lesika hundehilfe pronašli Mišku. Vrlo brzo ih je osvojila, a odmah su odlučili da zajedno s njom udome još jednog psa. Tako je spašen i Tedy. I u Njemačkoj, ističe g. Kaminski, ima napuštenih pasa, no njima je ipak lakše. Više ljudi brine se o njima i lakše nađu dom nego napušteni psi u Hrvatskoj. Iako nikad nisu bili u Varaždinu, znaju da se Spas brine za jako puno pasa.
– Divimo se cijelom timu, na čelu s Gordanom Lacko, koji se iz dana u dan s ljubavlju brinu o svim tim psima. Pomažemo im koliko možemo, s hranom, kumstvom za cjepiva, a sjetimo se i divnih ljudi koji tamo rade pa ih razveselimo kavom ili keksima – kaže H. Kaminski.
Sretna udomljenja dodatna su snaga svima koji spašavaju napuštene životinje. Iako se često ni ne stignu veseliti koliko bi željeli, za to nemaju vremena.
