Jako dobro pamte kada ih netko laže, a osim toga neće prodati svoju odanost zbog poslastice ako prepoznaju nečije ružno ponašanje.
Psi mogu osjetiti strah, ali nedavno istraživanje otkrilo je i da
mogu nanjušiti koliko je netko loša osoba, piše Good.
Tim koji je vodio profesor Akiko Takaoka
sa Sveučilišta Kyoto u Japanu otkrio je kako psi vrlo brzo
znaju treba li čovjeku vjerovati ili ne.
Istraživanje koje su oni proveli uključilo je ‘varanje’ pasa.
Naime, ljudi su već odavno otkrili kako će pas, ako mu pokažete
na neki objekt, dotrčati do njega. Stoga su znanstvenici
koristili ovu informaciju u svojem istraživanju – psima su
pokazivali na spremnik koji je bio napunjen skrivenom hranom. Psi
su spremno trčali do njega. No, zatim su istraživači pokazali na
prazan spremnik. Psi su također dotrčali do njega, ali su otkrili
da nema hrane u njemu. Treći put kada su istraživači pokazali
spremnik s hranom, psi su odbili otići do spremnika. Znali su
kako pojedinac koji im pokazuje na njega nije od povjerenja, na
temelju svog prethodnog iskustva.
Taj eksperiment dokazuje da psi mogu prepoznati lažljivca i da
nisu tako naivni u poklanjanju svog povjerenja.
‘Drugim riječima, ako svog psa lažete, on će formirati svoje
mišljenje o vašem ponašanju te vam neće vjerovati. Psi imaju
sofisticiraniju inteligenciju nego smo mislili. Ta je društvena
inteligencija selektivno evoluirala kroz njihovu dugu životnu
povijest suživota s ljudima’, kaže Takoka, koji je istaknuo da je
bio iznenađen brzinom kojom su psi točno procjenjivali
‘pouzdanost čovjeka’.
John Bradshaw sa Sveučilišta u Bristolu u
Velikoj Britaniji kaže da rezultati ukazuju na to da psi vole
predvidljivost. Kad se netko ponaša nedosljedno, oni postaju
nervozni i pod stresom su. Istraživači planiraju ponoviti
eksperiment zamjenjujući pse vukovima jer su vukovi usko povezani
s psima, a poanta je vidjeti ‘duboke učinke pripitomljavanja’ na
pse.
Prijašnja istraživanja su pokazala da psi nisu ni baš tako
‘potkupljivi’ kako često mislimo. U njoj su istraživači zamolili
vlasnike da pred svojim psima odigraju scenarije u kojima se
različito ponašaju. Volonteri su se pretvarali da ne mogu
otvoriti limenku i tražili su pomoć dva istražitelja koji su bili
s njima.
U prvom scenariju, jedan od istraživača je pasivno stajao dok je
drugi pomagao vlasniku. U drugom scenariju, jedan istraživač je
samo stajao pasivno ne reagirajući, dok je drugi direktno odbio
pomoći. U oba slučaja je kraj scenarija bio da istraživači ponude
psu poslasticu i tada su stvari postale zanimljive – u prvom
scenariju, psi su podjednako uzeli poslastice od jednog i drugog
istraživača.
U drugom slučaju, gdje je jedan od istraživača bio otvoreno
bezobrazan prema njihovom vlasniku, psi su u velikom postotku
ignorirali istraživača i zanemarili danu poslasticu. Istraživanja
su dokazala da psi dobro procjenjuju osobe i njihovo ponašanje i
na temelju tih informacija odlučuju kako će komunicirati. Pseće
ponašanje prema takvim ljudima je direktna posljedica njihovog
ponašanja.