Niste sami na svijetu i ne morate sve sami.
Ima roditelja koji naređuju svojoj djeci, ima i onih koji ih
tretiraju s visoka, a i onih koji naređuju, vrijeđaju i
omalovažavaju.
‘Kad si pod mojim krovom, bit će onako kako ja kažem!’ – jesu li
vama vaši roditelji govorili ovu rečenicu? Kako ste se osjećali
ako jesu ili kako biste se osjećali kada bi vam to govorio netko
s kime živiš pod istim krovom. Nije pošteno, zar ne?
Ako živiš u svojem domu onda se valjda smiješ osjećati kao da si
doma. To bi bilo sasvim korektno i pošteno prema svakom članu
obitelji. Dom znači da si doma autentičan i svoj, da te drugi
prihvaćaju baš takvog kakav jesi i da imaš svu moguću slobodu da
budeš takav kakav jesi. Ako se to nekome ne sviđa, važno je da je
korektan i prihvaća te takvim. Ako pak se tebi netko drugi ne
sviđa, važno je da naučiš prihvatiti tu osobu takvom kakva jest.
Tako bi trebalo biti, no što pokazuje stvarnost?
U stvarnosti, unutar neke obitelji uvijek postoji netko tko
odskače, tko je drugačiji i svoj. Odudara od ostalih članova
obitelji. Malkice je drugačiji. Tjera vodu na svoj mlin. Ne
ponaša se kao ‘sva ostala djeca’. To može biti dijete ali i netko
od odraslih. Ako je to netko od odraslih, uglavnom ne možemo
ništa. No, ako je to dijete onda ga treba promijeniti (po
mišljenju roditelja, bake, djeda).
Zašto je svojeglav? Zbog čega stalno postavlja pitanja? Nemiran
je? Lijen? Trapav? Sebičan? Ponaša se kao da se sve vrti oko
njega? Uopće ne sluša? Odbija raditi sve što god se traži? Ne
želi pisati zadaće? Niti pomoći pospremati? Očekuje da sve dugi
rade za njega? Stalno bi mobitel ili računalo, TV ili
igrice?
Ima i pubertetlija koji se stalno svađaju i ne žele raditi ništa
po domu? Nerado pričaju i razgovaraju? Tvrde da ih ne razumijete?
Drugačije se ponašaju od svojih vršnjaka? Stalno su u virtualnom
svijetu i ne zanimaju ih stvarne stvari i događaji? Maštare o
nerealnim poslovima? Stalno se zatvaraju u svoju sobu? Ne žele
niti učiti a niti raditi Ima roditelja koji imaju takve ili
slične probleme s djecom i smatraju da to nije normalno.
E sad, što je u ovom svijetu ‘normalno’? Hodati okolo s maskom?
Bojati se blizine drugih? Ne se grliti i rukovati? Izbjegavati
druge. Doživljavati ih kao prijetnju? Ili je normalno
komunicirati i razgovarati? Pomagati nekome tko je u nevolji bez
obzira znate li tu osobu ili ne?
Živimo u svijetu u kojem su se promijenile vrijednosti i teško je
prepoznati što je normalno a što nije. Važnije je slušati sebe i
svoj unutarnji glas od glasa s ekrana, vijesti i raznih uvjerenja
drugih koje se kose s vama.
Važnije je njegovati obiteljske vrijednosti nego nametnute
vrijednosti društva s kojim se (s)lažemo. Važnije je raditi na
tome da unutar obitelji imate svoja pravila kojih se pridržavate
ali i da poštujete osobnost svakog člana obitelji i naučite
prihvatiti ga baš takvim kakav jest kako bi se u svojem domu
osjećao dobrodošlim. Važnije je naučiti dijete misliti svojom
glavom pa makar i manjine nego li ga siliti da prihvaća mišljenje
većine.
Važnije je da ‘trošite vrijeme’ na osobni razvoj i članove
obitelji nego li da trošite vrijeme na sve dnevne vijesti koje
vam serviraju kako biste mislili onako kako njima odgovara.
Važnije je da roditelj svojim primjerom pokazuje djetetu kako
treba živjeti nego kako treba poslušno slijediti primjere drugih
bez razmišljanja.
Za svakog roditelja je vrlo važno da se propitkuje kakvo dijete
želi – ono koje misli svojom glavom i djeluje kao nenormalno ili
ono koje je poslušno i gdje ga staviš tamo je.
Kada znate kakvo dijete želite, onda nije teško odgajati i
djelovati pravilno. Onda ćete dati sve od sebe da se educirate
ili nađete nekog tko će vam pomoći oko djeteta. Prihvatiti dijete
koje je drugačije može značiti da ćete sebi dati priliku da nešto
naučite od tog istog djeteta koje je čudno i drugačije.
S druge strane, uvijek ga imate čemu podučiti kao što su kultura
ponašanja i bonton, moralne vrijednosti, kritičko razmišljanje,
dnevna rutina i životne navike, obiteljske vrijednosti koje
njegujete, prihvaćanje drugih i najvažnije prihvaćanje i voljenje
sebe.
I kada mislite da je dijete najnenormalnije u obitelji, potražite
stručno mišljenje neutralne i objektive osobe koja će vam
pokazati zašto je tome tako te proširiti perspektivu kako iz
takve situacije možete naučiti zbog čega je tome tako.
Kada vam je teško, ima onih koji znaju kako da riješite jer se
time bave i imaju iskustvo. Niste sami na svijetu i ne morate sve
sami. Ili, nastavite živjeti u uvjerenju kako vama nema
pomoći. Izbor je vaš!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.