Da li je roditelj uvijek u pravu? Kako možete znati jeste li dobar roditelj ili loš roditelj?
Kako možete znati jeste li dobar roditelj ili loš roditelj? Koji
je test za to? Po čemu to možete znati?
Svaka vaša reakcija prema djetetu ima posljedicu i na vas, vaše
dijete i na one koji su u tom trenutku bili prisutni. Sigurna sam
da vam se već desila situacija u kojoj ste razgovarali s
djetetom, odgajali, djelovali ili reagirali a da ste na dijete
ostavili dubok pozitivan trag. Nakon toga se dijete promijenilo,
počelo je drugačije a vi ste unutar sebe osjetili mir i sigurnost
da ste učinili dobru stvar. Ako je netko bio prisutan tijekom te
vaše reakcije, i on vam je to potvrdio jer je i sam osjetio mir.
S druge strane, na neke vaše reakcije reagira dijete, reagiraju
ljudi oko vas i još vas više uznemiravaju i u tom trenutku i u
trenutku nakon toga. Danima se prepričava ta situacija i sami
sebi opravdavate svoj postupak. Tražite od drugih potvrdu za
svoje djelovanje, čak i ako je dobijete, ne osjećate se dobro. Ne
osjeća se dobro ni dijete. Čak se ni ne mijenja odnosno, ne
mijenja svoje ponašanje.
Sve su to znakovi da niste dobro djelovali u toj situaciji. Taj
osjećaj vam signalizira da trebate tražiti nova rješenja, nove
mogućnosti, nove metode, puteve, načine…
Znači, kako znati da smo dobro reagirali? Po tome jesu li sve
strane, svi akteri situacije zadovoljni. Znači i dijete, i vi, pa
čak i netko tko je bio pored. Svatko od vas treba osjetiti – to
je to i djelovati u skladu s tim. Ako samo jedan osjeća mir a
ostali nemir, nije baš sve kako treba. Tražite bolje načine.
Nije dobro da roditelj djeluje na štetu djeteta, a na svoje
zadovoljstvo ili pak na zadovoljstvo djeteta a protiv sebe. Obje
strane trebaju biti zadovoljne i osjetiti da je tako u redu.
Dobacivanja sa strane nisu uvijek prisutna. Razmislite malo kada
jesu. Ne baš uvijek, zar ne? Kada djelujete u redu tada svi
zašute i šutnjom daju do znanja da se slažu. Ili pak čak potvrde
da ste dobro djelovali.
Što su dobacivanja sa strane glasnija, vas više nerviraju i
bacaju iz balansa a ionako sami osjećate da niste u balansu.
Izbalansiran roditelj djeluje na zadovoljstvo svih i ne sumnja u
sebe i svoje odluke. Samim time tu čvrstinu osjeća i dijete te se
usklađuje s roditeljem i prihvaća.
Kada djetetu pričate nešto u što sami ne vjerujete ili ne
slijedite, tada se ono buni, a bune se i ostali. Vaše riječi nisu
usklađene s djelima i to osjećaju i primjećuju svi, pa i vi. Samo
što ste u tom trenutku ljuti pa ne vidite stvari kakve one jesu.
No, kasnije po tome kako se loše osjećate, znate da je tako.
Ne ustručavajte se ispričati djetetu. Imate pravo na greške, no
naučite se nositi s njima. Isprika je divan način pokazivanja
primjerom. Tako učite dijete da se i ono ispriča kada pogriješi.
Dakle, teško ćemo uvijek biti savršeni roditelj koji je uvijek u
pravu. Bit će trenutaka u kojima ćemo biti a bit će i onih u
kojima nećemo biti. I to je u redu. Slušajte više svoj osjećaj
unutar sebe. Pratite kako se osjećate nakon reakcije. Ako ste
loše, idite do djeteta, ispričajte se i porazgovarajte u miru te
zajedno potražite rješenje. Ako je dijete malo, isprika i dalje
ide a razgovor neka bude s nekim u koga imate povjerenja da će
vas dobro savjetovati za idući puta. Bit će još prilika da
isprobate novu reakciju.
Ono što je divno u cijeloj situaciji, da na bojnom polju
roditeljstva na suprotnoj strani imate bićence koje vas
bezuvjetno voli i oprašta s lakoćom…do određene dobne granice.
Stoga, ne dozvoljavajte si previše i predugo. Educirajte se i
posavjetujte, učite i djelujte sve bolje i bolje. Sve dok ne
ostanete svi u miru.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
Za individualna savjetovanja, pomoć djetetu ili pak naputke kako
da odgajate bolje, javite se na 098/564-290.